fbpx
  • Društvo
    • (Page 345)

Društvo

Društvo
Ne rade aparati u bolnici Abdulah Nakaš – hoće li mediji početi prozivati dr. Kravića i dr. Stevanovića?

Ako je suditi po dosadašnjoj praksi očekivali bi u najmanju ruku napise da je direktor uskratio na smrt bolesnim pacijentima posljednju nadu da spase svoj život, a odmah potom da mediji prenesu izjave njihove uplakane rodbine. Da optužbe pljušte na sve strane, da nastane prometni krkljanac od reportažnih kola "s lica mjesta", da se dignu SDP i Naša stranka pa da gorljivo traže smjene i ostavke odgovornih

Društvo
Nije Divičanac ko nema čamac

“Mi smo ljudi s Diviča, jedini koji ne vole ići u svijet. I, ako odemo, nismo kao neki koji mogu da se više nikada ne vrate, nego se mi opet vraćamo na svoju rodnu grudu jer bez nje ne možemo. Ja sam, naprimjer, živio u Sarajevu, ali za škaf Drine poklanjam im Sarajevo”, ističe uz osmijeh Muharem Kapidžić, koji nam je ponudio vožnju čamcem kako bi demonstrirao svoje umijeće skijanja na vodi

Društvo
Svaki put kada se u gasulhani susretne sa smrću, Alma osvježi shvatanje svrhe života

“U ovom poslu sam vidjela da su djeca uvijek djeca, bez obzira koliko godina ljudi imali. Žene znaju ući u gasulhanu da poselame svoju majku i da im prouče Fatihu, a i same su nane. Oni uđu i stanu tu, a ja samo vidim djecu. Kažu: 'Draga mama', priđu, pomiluju je, poljube je u čelo. Baš kao da su neka dječica ušla u gasulhanu da vide mamu posljednji put. Zna to biti izuzetno dirljivo”

Društvo
Bio jednom jedan bošnjački svjedok s “Beharom” u rukama, a govorili su mu da se pusti ćorava posla
Društvo
Rijaset na plaži

Običan je dan na tzv. rijasetovoj plaži, gdje glavni imami, i obični imami, i poneki muftija, i profesori s ustanova Islamske zajednice, i hafizi, i ostale čedne džematlije, u petnaest vrelih sahata usred uzavrele plaže spoje podne i ikindiju, a romantičarima srce zatreperi od tog džennetskog prizora.

DruštvoHistorija
OLUJA: Moje ratovanje vrijedilo je zbog lica bihaćke djece

Tamam smo se ponadali kako nas vraćaju kući u Zagreb, za nas je rat završen. Nadali smo se. No, kod Vjesnikovog je nebodera vozač okrenuo Savskom ulicom i odveo nas autoputom za Karlovac. Tamo smo se priključili drugim postrojbama HV i u općem naletu došli smo do Vojnića. Usput, predao nam se u Turnju Fikret Abdić za kojim se kretao konvoj izbjeglica i ranjenika iz Velike Kladuše

Historija
“Stolac – prešućeni zločin”

Ne obazirući se na prigovore koji isječak stvarnosti izdižu na univerzalni nivo, Bise i Tafro sve su potencijalne čitaoce podsjetili na sve važne “detalje” koji su podsticali ratni zaplet na prostoru Bosne i Hercegovine i Stoca posebno, koji se našao na svojevrsnoj raskrsnici velikosrpskih i velikohrvatskih političko-vojnih planova Nermin Bise, Aziz Tafro: “Stolac – prešućeni zločin”, autorsko izdanje

Društvo
Stalno buljiš u mobitel: Ili si ovisan ili si nekulturan

Da li smo svjesni ovisnosti ili nas je brzina širenja mobilnih komunikacija kao društvo zatekla nespremne pa ne znamo granice i pravila racionalnog korištenja pametnih telefona? Mogu li se osobe koje u društvu stalno pridaju veću pažnju “nekome ili nečemu” što dolazi s telefona smatrati nepristojnim? Naši sagovornici potvrđuju da je problem ovisnosti o mobilnim telefonima itekako prisutan u našem društvu, a posljedice još nesagledive

Društvo
Belma Bajrić dovezena je na KCUS bez znakova života, danas se raduje povratku na fakultet

Ekipa Stava zatekla je Belmu u razgovoru s roditeljima i bratom. Kaže da se osjeća veoma dobro i kao da se ništa nije ni desilo. Belmu posebno raduje povratak na studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i druženje s njenim vršnjacima. Belmin otac Senad Bajrić, iako još u šoku od svega što je preživjela njegova kćerka i njihova porodica, kaže da nema dovoljno riječi da izrazi zahvalnost na svemu što je učinjeno za njegovu kćerku na KCUS-u. Od trenutka prijema u KCUS, o Belminom stanju brine se tim ljekara različitih specijalnosti kako bi se utvrdio tačan uzrok gubljenja svijesti i pada u komu

Društvo
Životna priča Bošnjaka koji je ostao živjeti u Bosanskoj Dubici za vrijeme rata

Djetinjstvo bez oca bilo je vrlo teško, a majka je, pored kućnih poslova, morala privređivati za život kako bi imali od čega da se hrane. Hafiz Nedim Botić bio je jedini Bošnjak koji je ostao u Bosanskoj Dubici, gdje stvari nakon izbijanja rata u Bosni i Hercegovini više nisu bile iste. A u školi je morao učiti pravoslavni vjeronauk, teško se razbolio, razmišljao je i o samoubistvu, a zatim je počeo otkrivati svoj vjerski i nacionalni identitet