Dileme akademika Durakovića: Il’ kralj, il’ si hadžija
Neko ide na hadž, a neko izdaje fetve
“Naše ljude su poslali na ulicu i pretvorili ih u socijalne slučajeve”
“Jedna od osoba koja je nedavno dobila otkaz radila je više od deset godina u toj školi, a onda joj nakon toliko godina rada saopćavaju, samo petnaest dana prije početka školske godine, da je tehnološki višak”
Hadž iz Bosne za vrijeme osmanske vladavine (2): Put je koštao koliko i stado od 150 ovaca
Knjiga Hadž iz Bosne za vrijeme osmanske vladavine autora Aladina Husića bavi se hodočašćem u Mekku kao jednom od temeljnih odrednica islamske duhovnosti čiji se kontinuitet može pratiti na bosanskohercegovačkom prostoru još od 16. stoljeća. Za potrebe ove studije, Husić je koristio značajna istraživanja Mehmeda Mujezinovića i Hivzije Hasandedića, ali i arhivsku građu iz Ankare, Istanbula, Dubrovnika, Venecije i Sarajeva. Također, autor se nije ograničio na određene pisane forme, već na sve dostupne izvore koji bi mogli biti korisni za temu, bilo da je riječ o putopisu, administrativnim dokumentima ili epitafima. Ova vrijedna studija prva je te vrste koja se bavi fenomenom kontinuiranog hodočašća iz Bosne i Hercegovine u sveti harem, a podaci do kojih je došao Husić predstavljaju značajan iskorak u proučavanju ove teme
Priče strave i užasa (6): Bajramska zvijezda padalica
“Zove se Stela...”, reče uposlenik petshopa u gradiću na sjeveru Sjedinjenih Američkih Država, prosijedi gospodin čiji su ten i linija upućivali da se najvjerovatnije radi o vegeterijancu. Imao je samo riječi hvale o Steli. Umiljata, poslušna, zabavna. Voli djecu. Mogu je oblačiti. Mogu je okititi. Naprimjer, za praznik. Vidjelo se da mu je Stela prirasla za srce. Tu je Edibu sinula ideja: zašto ne bi zaklali Stelu za kurban
Medinski Mushaf iz Ulcinja
Bila je te jedne godine i hodžijada u Ulcinju. Grad me se, kao i mnoge kolege, nekako dojmio, pa sam već sljedeće došao s porodicom, i od tada, čim ljeti upitam djecu kamo ćemo, u tandemu kažu isto – Ulcinj
Važna lekcija o ljubavi prema Bogu i zavičaju
Sarajevska porodica Sadžak, babo Avdo i sin Emir, od najčistijeg svog imetka, nasred Dlanca, iz kojeg je sredinom prošlog stoljeća put bijelog svijeta krenuo Avdo, izgradila je džamiju skromnih dimenzija. Procjenjuje se da u nju može stati od 20 do 30 osoba. A, ako ih bude više, za formiranje safova mogu se iskoristiti i džamijske sofe i džamijska avlija, kao što je to bio slučaj nakon njenog svečanog otvorenja
Kurban-bajram u Srebrenici i Bratuncu
“Nikada više Bajram u Srebrenici ne može biti kao što je bio, posebno majkama koje su izgubile svoje sinove. Ne može biti kako je bilo, ali snaga naše majke i žrtve genocida je velika. Trudimo se da damo do znanja da smo svi tu uz te majke”
Živio Bajram hadžilajski
Milicija tog doba, tog vremena i te ideologije Medosa je redovno odvodila na neformalne razgovore ispod mosta “Filip Kljajić Fićo”, koji danas razdvaja i spaja Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. S tih neformalnih druženja s momcima u plavom vraćao se još pijaniji i još hrabriji, pa bi i još gromkije povikivao: “Ja sam Medos! Živio Bajram hadžilajski!” I nastavio se teturati kroz Begsuju prema Vidakovoj Njivi. Onako kaljav, a čist
Naš Bajram dušu ima
Već sam nekom prilikom spominjao kako više preferiram zimu nad ljetom, morem i žegama. Ako bih i iz tog perioda morao izdvojiti neki specifičan period, onda bi to zasigurno bio decembar. Iskreno, jedan od vodećih razloga za to jeste posljednjih desetak dana kalendarske godine u kojima na TV ekranima dominiraju filmovi s temom Božića
Neka je plemeniti Bajram blagoslovljen
Indonežani na površinama velikim poput polovine fudbalskih terena postave replike Kabe oko kojih traje tromjesečna obuka budućih hadžija. Domaćini u Egiptu kurbane kolju po mahalskim ulicama, a Marokanci na krovovima kuća. Pakistanska vlada svake godine organizira javne pozive pa se buduće hadžije biraju glasanjem
Strana 340 od 403