Članice Udruženja “Podrinjka” bave se poljoprivredom, stočarstvom, sakupljanjem ljekobilja i šumskih plodova, ručnom radinošću i seoskim turizmom. “Cilj nam je da pokušamo ujediniti sve te žene, da izađemo na sajmove, da pokušamo naći tržište za naše proizvode, a sve kako bismo pomogle u stvaranju boljeg ekonomskog ambijenta za razvoj i za povratak mladih”
“U našem društvu djeluju razni mediji, televizije, portali i novine. Neki od njih rade za određene interese i nisu objektivni. Informativne emisije često su navijačke, prepune grube propagande. Mi to sebi nećemo dozvoliti. BH dnevnik bit će originalni bosanskohercegovački televizijski proizvod koji će pružati istinite, provjerene informacije i vijesti i obrađivat će teme koje zaslužuju pažnju, a ne one koje se lansiraju u javni prostor zarad ostvarivanja nečijih ciljeva”
“Nadležne institucije trebaju shvatiti da je ovo primarni problem koji treba riješiti jer iz njega proizlaze teške bolesti, neefikasnost stanovništva, stres, tipični domino-efekt koji je nemoguće zaustaviti ako se ne djeluje na primarni izvor. U tom pogledu, nadležne institucije trebale bi razviti strategije načina dugoročnog smanjenja zagađenja, što bi, prije svega, uključivalo subvencioniranje domaćinstava da pređu na grijanje plinom, eventualno peletom, pri čemu je neophodno da se cijena plina snizi”
William Quilliam, obrazovan mladić školovan kao advokat i specijaliziran za krivično pravo, doživio je potpuni preobražaj nakon puta u Maroko 1887. godine. Samo godinu poslije, zvanično proglašava sebe muslimanom i uzima ime Abdullah. Nedugo zatim, osniva Liverpoolski muslimanski institut, koji je, pored toga što je služio kao džamija, imao i mnogobrojne druge primjene
Poslije američkih filmova i televizijskih serija o proslavi Halloweena i njegovim popratnim sadržajima, svijet je „poludio“ za ovim paganskim praznikom pa taj dobro upakovani strašni Halloween (31. oktobar) postaje sve popularniji. Prema nekim istraživanjima, to je jedan od najprofitabilnijih praznika.
U oktobru ove godine navršava se 139 godina od prestanka Osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini i svršetka okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske monarhije. Okupacija je počela 29. jula 1878. godine i trajala je do 20. oktobra. Najveći otpor okupaciji pružili su Krajišnici iz Bihaća, Bužima, Cazina i Velike Kladuše. Skoro dva mjeseca od pada Sarajeva, Krajišnici su se još borili i nanosili znatne gubitke tadašnjoj najsnažnijoj evropskoj vojsci. Najstrašniji okršaji vođeni su kod Bihaća i na Pećkim brdima (Peći) u općini Cazin gdje je izginulo na stotine bošnjačkih branitelja, ali i austro-ugarskih vojnika. Preživjeli austro-ugarski vojnici pričali su da nikad nisu vidjeli tako hrabre i fanatične branitelje kakvi su bili Krajišnici.
Republika Hrvatska i Republika Srbija potpisnice su Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji osigurava teritorijalni integritet i suverenitet države Bosne i Hercegovine. No, na koji se način ti vrlo ozbiljni i obavezujući potpisi (amaneti) ispunjavaju?
Tročlani naziv bosanski / hrvatski / srpski jezik, koji je s kosim crtama, čista je administrativna “inovacija” i u stručnom pogledu apstrakcija i konstrukcija koja je unijela najviše zabuna u našu školsku praksu. To su iz svojih tajnih busija iznova pokušale iskoristiti lažne intelektualne veličine iz naše bosanske, a i iz naše bošnjačke nacionalne sredine, kako bi zadale konačni ideološki udarac toj, njima toliko “nepojamnoj” i mrskoj, “ideji bosanskog jezika”
Ova nakaradna skraćenica i nastala je prije svega iz nekog dubokog a besmislenog stida govornika bosanskog jezika, ili iz neke apsurdne bosanske mimikrije, ili iz neke ovještale nostalgije za nekadašnjim srpskohrvatskim / hrvatskosrpskim jezikom, u čijem imenu nikako nije bilo Bosne, a u sadržaju tek onoliko koliko je to bilo nužno i prihvatljivo drugim, brojnijim govornicima nekadašnjeg zajedničkog jezika narodâ Jugoslavije
Izljevi mržnje prema ovom političkom analitičaru i etikete koje se lijepe uz njegovo ime od očitih poštovalaca i sljedbenika Ibn-Tejmijjinog djela, kako od strane “običnih” ljudi, tako i od vehabijskih šejhova, poput Zijada Ljakića i Adnana Mrkonjića, ozbiljno ukazuju na raširenost Ibn-Tejmijjinog učenja u BiH.
