Dok je bio na radu u inostranstvu, pripadnici Vojske Republike Srpske ubili su Fikretu Bačiću u julu 1992. godine suprugu Minku, sina Nermina (12), kćerku Nerminu (6), majku Šehriju, snahe, strinu i njihovu djecu. Ubijeno je sedamnaest njegovih srodnika koji nisi bili napunili ni četrnaest godina
Kacila, liječnik veoma blizak utemeljitelju SBB-a BiH Fahrudinu Radončiću, prostor je iznajmio u bolnici kojom odnedavno vlada kadar ove stranke, direktor Zlatko Kravić
. A šta je bosansko u srcu Srbije? – Pa, jezik! Ne vjerujete? Konsultirajte Osmana ibn Abdurrahmana, Beograđanina. Doduše, i to su stoljeća što prolaze. Davno, 18. stoljeće. Osman se rodio, živio i radio u Beogradu kao prevodilac u osmanskoj Prevodilačkoj kancelariji, u kojoj je, prevodeći jednu knjigu o biljkama, uobičavao koristiti i domaće, lokalne nazive ili termine. Od svih južnoslavenskih jezika, Osman ibn Abdurrahman koristi samo jedan – bosanski. U Beogradu. Srcu Srbije
U vrijeme širokog i sistematičnog napada na civilno bošnjačko stanovništvo na području Vlasenice i okoline optuženi Mane Đurić, Radenko Stanić, Miroslav Kraljević i Goran Garić počinili su progon bošnjačkog stanovništva na političkoj, nacionalnoj, kulturnoj i vjerskoj osnovi. Optužnica obuhvata ubistva i prisilne nestanke najmanje 22 osobe, nezakonita zatočenja, mučenja i zlostavljanja
“Nama je u interesu, a ta se ideja provlači od osnivanja ove TV stanice, da predstavimo makedonskom narodu bošnjačku kulturu i bošnjačke običaje, kao i bosanski jezik. Htjeli smo da zadržimo naš narod tu gdje jeste, kako ne bi emigrirao u druge kulture. Moramo znati ko smo i šta smo, odakle potječemo i koji su nam korijeni. Prema ovom planu, još uvijek djelujemo”
Daleko od medija, od buke koja je kod nekolicine njih vezana isključivo za poteze sarajevskog Kliničkog centra, uposlenici Opće bolnice morali su angažirati advokata kako bi na sudu dobili ono što im pravilima i dokumentima pripada
“Uz pomoć istinitog, neka se stalno povećava ugled Mustafe padišaha i neka mu je vladavina uvijek pomognuta. Godine hiljadu stotinu osamdeset i pete, 1185/1771. Sastavio Mustafa. Događa se ono što Allah hoće”, piše i danas na ploči iznad ulaza u utvrdu
Kao glavni razlog za odbijanje finansiranja, javne ustanove kulture navode subjektivnost nadležnog ministarstva pri izboru programa i projekata. Ne izostavljaju spomenuti da je izbor vođen prema nacionalnim i stranačkim principima. Međutim, mnogim javnim ustanovama u Federaciji BiH nisu odobrena sredstva iz krajnje banalnih razloga, kao što je to da nisu imali “tačno upisan ID broj na aplikacijskom obracu”. Zar je zaista moguće da se ovakve pogreške dešavaju s obzirom na to da rad pojedinih javnih ustanova izravno zavisi od sredstava koje dodjeljuje Federalno ministarstvo
Jasno se terminološki razlikuju gradsko naselje Srebrenica od tvrđave Srebrnik. Dubrovčani zatečeni prilikom bosanskog napada na Srebrenicu 1425. godine povukli su se u tvrđavu Srebrnik (in castro Srebrnich). Podizanjem tvrđave Srebrnik, naselje Srebrenica dobija elemente podgrađa i u dubrovačkim izvorima naziva se varoš, kaže Senad Đozić
“Bilježit ću ova ratna događanja da sutrašnji ‘pobjednici’ ne bi pisali povijest po svojoj volji. Pisat ću što sam vidio, čuo od drugih, preko radija, TV ili iz novina. Svoje doživljaje pisat ću objektivno, dok za one koje sam primio od drugih ne jamčim vjerodostojnost nego samo prenosim što sam čuo. Unaprijed se ispričavam onima koji će se osjećati povrijeđenima ovim pisanjem. Cilj mi je istinito prikazivanje, a ne vrijeđanje. Ovo moje zapisivanje samo je dio istine ovog vremena koju jedan obični čovjek može dosegnuti”
