fbpx

Društvo

Izvjesni Ilija Branković, general u bivšoj Jugoslavenskoj narodnoj armiji, kao izvor Večernjih novosti izjavio je da se “27 osoba žrtava sa tuzlanske Kapije mogu uslovno označiti kao potencijalni bombaši samoubice”. Suprotno novinarskoj etici, nova gadost o Kapiji objavljena je bez cenzure i fotografija raskomadanog tijela ubijene žrtve. Inače, do sada su razni “eksperti” u nekoliko navrata tvrdili da je granata ispaljena s planine Majevice, zatim da je Kapija kao i Markale “iscenirana s bošnjačke strane i da su leševi doneseni iz Živinica”, pa da je to isceniran incident od ljudi koji su postali žrtve

Nadati se da je riječ tek o paravanu kojim ova grupica prikriva strastvenu želju da na vlast dođe neka njihova “britka sablja i hrabro srce” pa bi im tada i predvojnička obuka odjednom postala odlična ideja. Bolje bi bilo i za nas i za njih da su takvi ipak samo cinični i oportunistički beskarakterni poltroni nego da su potpuno operirani od zdravog razuma te da zaista vjeruju u opasne budalaštine koje pišu.

“Djevojka mi govori o strašnim silovanjima koja su činili bojovnici HVO-a i HV-a: 'Mojih prijateljica i drugarica je puno zarobljenih, silovanih. Na svu sreću, ostala sam, a odvodilo je mahom sve djevojke. Radili su djevojčicama Bože sačuvaj stvari...' Pitao sam je zna li imenom nekog od počinilaca, nabrajala je: 'Mario Dole, Mato Jelić, Zoran Čalić, Đoko. Dolazili su po pola noći...' Poznata su nam razaranja Mostara, Gornjeg Vakufa, ili koncentracioni logori, ma sve to je strašan zločin i važno je da se piše i ostavlja trag o zločinu i zločincima. Upravo knjiga Svjedoci zla žulja pošto su tu imena zločinaca. Da, tu su imena, to je bolno za zločince, jer su sve učinili da se zaboravi. Ali zaborava nema”

Da je kod nas sve moguće, govori i činjenica da je sud u Valjevu rehabilitirao čak i komandanta Kraljevske gorske garde Nikolu Kalabića, koji je svog komandanta izdao i izručio u ruke partizanima. Što je posebno zanimljivo, nigdje ni riječi u udžbenicima nema o četničkim zločinima i o masovnim masakrima, naročito bošnjačkog naroda. Možda kriptohistoričari ga i najviše slave zbog toga.

Profesor Kazaz propagira i ono što kao opravdanje za paradržavu RS uzimaju sljedbenici Miloševića i ono što kao opravdanje za paradržavu Herceg-Bosna uzimaju sljedbenici Tuđmana. Ustvari, Kazaz tereti Izetbegovića i zato što, navodno, nije poduzimao ništa za odbranu od srbijanske agresije i zato što je, navodno, djelovao na uspostavi islamskog poretka u BiH. U svojoj propagandi na štetu političke pozicije patriotskih snaga i opstanka BiH Kazaz sublimira sve, i ono što želi srpska i ono što želi hrvatska nacionalistička, antibosanskohercegovačka politika

“Imali smo sve što je trebalo jednom naselju: ambulantu, veterinarsku stanicu i školu u koju je nekada išlo oko 1.400 učenika. Arapuša je imala svoju poštu i poštanski broj 77246, koji još postoji, ali pošte više nema. Prije rata je ovdje živjelo oko 480 stanovnika. U njenu školu išla su djeca iz svih okolnih sela. Svi Dubovici, pola Rujiške, Buševići, Novakovići, Osredak, Donji i Gornji Petrovići, Mali Badić, Zalin i muslimanska Jasenica. Danas neka od tih sela pripadaju Republici Srpskoj. Prvog maja 1992. godine 480 stanovnika, Bošnjaka, iselilo je pod pratnjom Srba i otišlo u Sanski Most, a odatle su kasnije, nakon istog scenarija, došli u Bihać”

Suština cijele ove priče je da zaštitimo sve one poštene ljude koji su svojim radom i odricanjima došli do svojih zvanja od onih koji su to učinili prevarama, pri čemu nanose i nepopravljivu štetu cijelom našem društvu i zajednici. Moramo vratiti povjerenje u naš sistem odgoja i obrazovanja, ali i zaštititi ga od svih onih koji ga zloupotrebljavaju”, kaže federalna ministrica obrazovanja prof. dr. Elvira Dilberović

Uzevši u obzir kakvo je dominantno raspoloženje u manjem entitetu, pitamo se da li njegov uspon na AMUS-ovoj listi zaista neka anomalija ili je Guja možda ponovo postao popularan i rado slušan autor na prostorima nikada dosanjane “srpske Bosne”.

Šta tek reći za čitav ansambl obučen u istu takvu karikaturalnu bošnjačku narodnu nošnju koji pleše, skače, skiči i ko biva klanja na pozornici i čiji članovi pride nastupaju u performansima s drugom skupinom, koja obučena poput ISIL-ovaca vitla igračkama i replikama noževa i pušaka?

“Bošnjaci počesto ne djeluju jedinstveno, ali kada je država u pitanju, kada osjete da je njena opstojnost narušena, tada pokazuju zavidnu razinu kolektiviteta i zajedništva. Upravo takvu atmosferu svjedočimo ovih dana, što se posebno vidi u odzivu na obilježavanje 1. marta”, rekao je glavni urednik sedmičnika Stav i Edicije “Bošnjaci” Filip Mursel Begović