“Tragamo za još približno 250 osoba. Imamo desetine porodica koje su kompletne stradale. Neke se vjerovatno nikad neće pronaći. Apeliramo na sve institucije i na međunarodnu zajednicu, ali pozivamo i naše komšije Srbe da nam kažu gdje su grobnice. Želimo samo to da naši voljeni konačno pronađu svoj smiraj”
“U koloni je bilo dvanaest meni nepoznatih četnika. Pokušao sam da ih zaustavim, pitajući ih šta žele. Ali, oni se nisu obazirali na to, već su mimo mene ušli u zgradu gdje počinje borba na život i smrt. Irac, Španac, Mrki, Pero Ćuskić i drugi dočekuju ih iz vatrenog oružja i ubijaju jedanaest četnika. Borba u sobi i hodniku trajala je kratko, a zatim iz kuće, preko mrtvih četnika, iskače Španac, a za njim i Irac. Pokušali su da se probiju do šume”
O pronađenim i vraćenim parama hadžija Redžo Poštenjačina kaže: “Bilo je i pojedinaca koji su govorili: 'E, one budale, vratio tolike pare, a nije otvorio firmu i da ga Mercedes voza.' Ne znaju da mi je slađe bez tuđeg, da sutra, šta se god desi, ne moram misliti da je to uzrok. Ja sam naučio da postim, da ne idem po restoranima, da živim običnim životom i hoću tako da živim dok mi je suđeno, dok bude bilo dunjalučke nafake”
“Prolazim jednom za Fojnicu i vidim da obnavljaju crkvu u Kaćunima. Nazovem blagajnicu da pripremi novac i uplati za obnovu crkve. Medžlis je donirao novac za obnovu kuće kod pravoslavne crkve. Meni moj medžlis nije donirao za imamsku kuću. Uvijek je kod nas bilo toga, dođu katolici i daju pare za neke projekte, ali piši priznanicu na N.N. lice. Isto je bilo i obrnuto. I danas je tako”, kaže hafiz Srebrenica
Upravo na ovom primjeru vidi se intrigantna, ali izuzetno indikativna povezanost i ideološka sličnost u vezi sa stereotipima i predrasudama prema Bošnjacima između ovdašnje samoprozvane građanštine i susjedskog antibošnjačkog šovinizma.
Prema Dikru, popularnom historiografskom djelu o Al-Andalusu koje je napisao anonimni muslimanski autor koji je živio između 14. i 15. stoljeća, znamo da je Almanzor osvojio i uništio gradove Zamoru, Simancas, Sepúlvedu, Coimbru, Astorgu i Pamplonu, i to dva puta. Sepúlveda i Barcelona gradovi su koji su osvojeni i uništeni na brutalan način. U oba napada Almanzorove snage koristile su almajaneque, divovske katapulte kojima su bacali i po pet stotina kilograma teško kamenje kako bi uništili zidove utvrda
“Žalosti me što se u Bosni i Hercegovini Aliji Izetbegoviću nedovoljno priznaje njegov značaj kao intelektualcu i misliocu. Naši ljudi nisu upoznati s njegovim bogatim intelektualnim opusom, a mnogi i dan-danas osporavaju značaj njegove političke uloge tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Mediji nam agresivno nameću osjećaj stida u vezi s našim bošnjačkim identitetom i tradicijom. Porazno je da lik i djelo Alije Izetbegovića ljudi širom svijeta bolje poznaju i više cijene nego što to činimo mi sami”
Zanimljivo je uporediti broj od 350.000 pripadnika HV-a s 3.736,356 Hrvata na popisu iz 1991. godine. Kada bi od 350.000 oduzeli Bošnjake i pripadnike HV-a drugih nacionalnosti, procentualno učešće Hrvata bilo bi niže od procentualnog učešća Bošnjaka, a u odnosu na ukupan broj pripadnika tih naroda na popisu iz 1991. godine. Svrha ovog osvrta nije utvrđivanje statističke preciznosti učešća Bošnjaka u odbrani Hrvatske u odnosu na njihov ukupan broj u toj državi i u odnosu prema drugim narodima u njoj, ali jeste da ukaže na neistinitost hrvatske propagande u smislu da Bošnjake nije zanimala odbrana Hrvatske
Ali ako vas u Busovači pokušaju uhvatiti nespremnog i upitaju ko je najslavniji košarkaš koji je igrao u Busovači, odgovorite Dennis Rodman. Zaista je Rodman igrao u Busovači. I to 1984. godine, kada je otvorena sportska dvorana u ovom gradu.
Mnogi od turskih državljana pristiglih u Bosnu i Hercegovinu nakon pokušaja državnog udara u Turskoj koriste pasoše koje je Vlada Turske poništila. S takvim nevažećim pasošima dobijaju u našoj zemlji dozvole za boravak upisujući “školovanje” ili se registriraju kao “direktori” fiktivnih firmi. Ovaj olakšavajući sistem dobijanja dozvola za boravak razlog je što je nakon pokušaja državnog udara terorističke organizacije FETÖ 15. jula 2016. godine naglo porastao broj otvaranja turskih firmi u Bosni i Hercegovini
