fbpx

Društvo

Naučnici danas, bar u Njemačkoj, mogu objavljivati članke i knjige i imaju potpunu slobodu da brane svaku moguću poziciju. U pravilu im ne prijeti nikakva opasnost zbog toga. S druge strane, u Njemačkoj uočavam fenomene koji se meni lično ne sviđaju. U Njemačkoj postoji desničarska radikalna partija (AfD) i mnogi se boje da bi ona mogla jačati. To, recimo, za posljedicu ima to da se na fakultetima, čak na fakultetima politologije, sprečavaju predavanja mislilaca koji su desničarski orijentirani. I sām sam protiv AFD-a, ali to ne znači da trebamo zabranjivati diskusiju s nekim ko je simpatizer ove stranke. Zabraniti bilo kakvu diskusiju na jednom fakultetu smatram oblikom kukavičluka

A nije teško zaključiti o kome je tu riječ kada se pogledaju Marićkini “analitičarski” termini u kojima Željka Komšića naziva “drugim bošnjačkim članom Predsjedništva”, a što je zajednički vokabular za sve osobe bliske svjetonazorima politike “hrvatske ugrozbe”.

Tekst je ovo o herojskom otporu agresiji, o 248 šehida Žepske brigade, o 127 ranjenika, o devet dobitnika priznanja “Zlatni ljiljan”, o tri nosioca priznanja “Zlatna policijska značka”, o dva nosioca priznanja “Srebrni štit”, o ljekarima koji nisu bili hirurzi, ali su obavili desetke operacija, uključujući 26 amputacija, o učiteljima i nastavnicima, o agresoru i njegovim zločinačkim namjerama, o padu Žepe, proboju na slobodnu teritoriju, ali i o historiji Žepe, tradiciji i kulturi ovog područja. Sve to satkano je u monografiji Žepska brigada u ratu 92-95, koju je priredila grupa autora, a koja je upravo izašla iz štampe kao odličan svjedok historije i života u Žepi s akcentom na vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992–1995) i oružani otpor agresoru

U pismu upućenom načelniku Bjelopoljskog okruga 21. maja 1924. godine Jusuf Mehonić veli: “I tako, s Božijom pomoći, jedanaest godina borim se uz prkos neprijatelju, najprije (protiv) Crne Gore, pa protiv Nesretnog Švabe, pa protiv vas, evo pet godina. Što ste znali i umjeli marifetluka kurisali ste (preduzeli), i sa novcem, i sa patrolama, i sa špijunima – da nas smirite, i nije vam dao Bog”

“Priča pripovijeda da je u Hlievnu sjedio vezir turski, kome skrivi sedam Turaka Lievljana ne za drugo, nego zato što su ljepši bili od njega”

Devetog novembra navršava se 30 godina od pada Berlinskog zida. Za razliku od američkog 9.11, koji mnogi povezuju sa završetkom vladavine angloameričkog kapitalizma, za mnoge Evropljane 9.11. označava konačni kraj Hladnog rata. Obaranje zida vrlo brzo sa sobom je donijelo rušenje komunizma, kako nam zvanična priča veli. Trebao bi to biti datum koji se svake godine proslavlja kao konačno i trajno otvaranje puta ka planetarnom trijumfu slobode, globalno rasprostranjenoj ružičastoj budućnosti. Riječju: konačno samoispunjenje čovječanstva. Da li je to baš tako, za Stav analizira Anis Bajrektarević, dugogodišnji šef katedre i profesor međunarodnog prava i globalnih političkih studija u Beču, autor sedam knjiga na temu geopolitike i više od stotinu radova objavljenih u pedesetak zemalja svijeta i prevedenih na dvadesetak jezika

Nije samo popularnost to što je organizacija “We Don't Have Time” dobila od štrajka Grete Thunberg. U novembru 2018. godine ova je organizacija objavila poziv švedskoj javnosti i investitorima u toj zemlji i u inostranstvu u kojem je tražila novac. Bitna stvar jeste što je u toj finansijskoj kampanji korištena i Thunberg. Nakon dobro urađene neprimjetne reklamne kampanje, traženje novca očito je došlo u pravo vrijeme jer je Rentzhog skupio desetak miliona švedskih kruna i tako organizaciju “We Don't Have Time”, za koju se do tada nije mnogo znalo, pretvorio u organizaciju koja raspolaže milionima

Radeći kao samoproglašeni direktor obdaništa, Zlata Balić počinila je čitav niz bespravnih aktivnosti: lažno se predstavljala kao direktor, potpisala desetine, a možda i stotine raznih akata, uključujući ugovore o isporuci roba i usluga, ugovore o radu i druge akte. Pored ovih bespravnih radnji, ova samoproglašena direktorica bespravno je stjecala imovinsku korist, primajući direktorsku plaću 42 mjeseca, čime je ovu javnu ustanovu oštetila za znatnu sumu novca

Jesu li možda prikladni za Hrvate muslimane koji govore muslimanskim? Da ne spominjemo koliko je opasno da ovakve, potpuno nenaučne poglede širi predsjednik Nadzornog odbora “Školske knjige” Ante Žužul, osoba za koju se tvrdi da stoji iza vlasničke strukture bosanskohercegovačke izdavačke kuće “Sarajevo Publishing”.