fbpx

Društvo

“Drago mi je da je priče naših patriota iz dijaspore objedinio u jednom ovakvom djelu koje će ostati u naslijeđe mlađim generacijama, Treba imati na umu da nije bilo lahko tek tako doći do BiH, koja je bila u okruženju. Mnogi su na tom putu izgubili svoje živote. Svi koji su se priključili Armiji RBiH oružje i ostalu opremu kupili su od svoje ušteđevine i nisu razmišljali o posljedicama. Ovo je bila časna i herojska odluka o kojoj treba govoriti”, kazao je general Ćuskić, koji je i sam napustio siguran i dobro plaćen posao u Hrvatskoj kako bi branio domovinu.

Jedan od glavnih junaka ovog alpinističkog vodiča jeste Muhamed Šišić, koji je pored brojnih prvenstvenih uspona s partnerima Miodragom Rakićem i Branimirom Maltarićem Bucom izveo prvo legendarno zimsko ponavljanje izuzetno teškog “Ilijinog smjera” u stijenu Botin na Veležu. Ovaj uspon, za to doba epskih razmjera, uspjeli su izvesti u četiri dana i tri noći

Zar ne bi bilo logičnije, ako su oni u pravu, kako uporno tvrde, da mi kao navodni najčistokrvniji Srbi i Hrvati i njihovi arijevci budemo originalni i avangardni dio nacionalnog korpusa, a oni kao u međuvremenu deformirani genetski materijal i konglomerat budu pridruženi dio nas? I da je naša i njihova prošlost prije svega naša, i da su naši i njihovi vladari prije svega naši, pa tek njihovi? Slijedeći istu logiku čiji su oni kreatori, mi ustvari ne potječemo od njih, već oni od nas

Gore, u samom ćošku livade, vire dvije duge cijevi. Odmah vidimo da je riječ o haubici i dalekometnom topu... Provjeravamo sigurnost, da nije možda minirano. Nakon nekoliko minuta, dolaze iz korpusa noseći dokumentaciju: “Aferim, momci, po svemu sudeći, jedan od ova dva topa je 25. maja ispalio granatu na tuzlansku Kapiju.” Oko 15 sati ova nam je informacija i potvrđena

Čovjek se, po nekoj inerciji, voli prisjećati svog “jučer” koje nerijetko glorificira i opisuje u superlativima, iako mu je “danas”, možda, neuporedivo bolje i komfornije. U toj opsesivnoj nostalgiji i žalu za prošlošću nerijetko zaboravljamo sadašnjost, a o budućnosti da i ne govorimo, ili, kako bi hafiz Bugari volio kazati: “Ne živi ni u perfektu, ni u futuru, nego u prezentu”

Agresivna Stadlerova prozelitska politika pospješivala je osjećaj nesigurnosti muslimanskog stanovništva. Nisu bile rijetke pojave otmica muslimanske djece i djevojaka koje su sklanjana po crkvama, pokrštavane i udavane za katolike. Historija je zabilježila više takvih slučajeva, međutim, najpoznatiji od njih ostat će slučaj otmice i pokrštavanje Fate Omanović

Imena svih vakifa Fakulteta islamskih nauka navedena su u nedavno objavljenoj knjizi Uloga vakufa u razvoju Fakulteta islamskih nauka. Mustafa Hasani, urednik izdanja, istaknuo je da je cilj bio ukazati na dobro koje su učinili ljudi prije nas kako bismo i mi pokušali biti na tragu dobrih praksi naših prethodnika. Prema riječima nekadašnjeg studenta, a današnjeg dekana ovog fakulteta Zuhdije Hasanovića, nevjerovatan je podatak da imamo ljude zemljoradnike, ovčare, koji jedva preživljavaju, ali su izdvojili toliko sredstava da su zlatnim slovima ispisani na ploči u holu Gazi Husrev-begove medrese

“Suprotno procesu asimilacije, treba stimulirati proces integracije, što podrazumijeva grupe ili pojedince koji su dio većinskog društva, ali su uspjeli da zadrže svoje kulturne posebnosti. U nekim zemljama takve su grupe čak dobile i status manjinskog naroda, sa ili bez zahtjeva o određenoj autonomiji, vlastitih škola i sl. To znači da su pripadnici doseljeničke grupe potpuno ravnopravni većinskoj grupi u smislu životne egzistencije, prava i obaveza, ali su uspjeli da paralelno zadrže svoj jezik, kulturu, običaje i slično”