Neko mi reče da onaj video nije iz Kine, da je iz Indonezije. Wuhan, “Korona”, dimovi panike na Facebooku. Nešto će nas ubiti, to je sigurno. Umrijet ćemo kad-tad.
Tu u blizini leži dobri Bogdan Hateljević, sluga vojvode Radiča Sankovića, koji se u nekoj povelji iz 1391. godine spominje kao bosanski vojvoda. Piše i da je u ratu s vojvodom Sandaljem Hranjićem (1391–1404) Radič zarobljen i u gradu Samoboru oslijepljen 1404. godine. Idemo u Milaviće. Tamo gdje su arheolozi kopali i gdje su rekli da će nakon nekoliko mjeseci saopćiti rezultate svog istraživanja
Srebrenica i Rožaje, dva bošnjačka gradića, jedan na istoku Bosne, drugi na istoku Sandžaka. Dva grada s raziličitim sudbinama tokom turbulentnog dvadesetog stoljeća koja se uprkos tome suočavaju danas s istim problemom
Tu se zapravo dešava jedan paradoks da se od čelnika Republike Srpske nipodoštava postojanje Bosne i Hercegovine kao države prije Dejtona, ali veoma rado se pozivaju na zakone donesene u vrijeme Narodne Republike Bosne i Hercegovine, tačnije na Zakon o agrarnoj reformi. Zakonom o agrarnoj reformi ogromne površine obradivog zemljišta, šuma, prirodnih bogatstava oduzete su od građana, pretežno bošnjačke nacionalnosti, i predate u ruke države. Sada ovim zakonom sva imovina koja je oduzeta tim zakonom postaje vlasništvo entiteta Republika Srpska
Sakib-efendija Zekan, imam džemata Liezen, ističe da su Bošnjaci odlično primljeni u ovom gradu i da džemat ima izuzetnu saradnju s gradskim vlastima. Tvrdi da za bošnjačku zajednicu “Islamski centar Liezen” znači, prije svega, garanciju da mogu upražnjavati svoje vjerske obaveze i kulturne potrebe te da nesmetano mogu razmišljati o islamskoj budućnosti svoje djece
Slavljenje Dana škole i Savindana po nastavnom planu i programu Prve osnovne škole u Srebrenici nije rezervirano isključivo za srpsku djecu pa da Bošnjaci budu diskriminirani, već je direktno okrenuto protiv Bošnjaka, čime su oni ugroženi.
Kada je pipa počela presušivati, jer je vlaisavljevića bilo mnogo, a sve manje interesa za Bosnom i Hercegovinom, kada su se strancima počela otvarati neka nova tržišta, Sanja Vlaisavljević počela je pisati i govoriti ono što stvarno misli.
Stav je u posjedu originalnih dokumenata u kojima se iz plana srpske operacije “MIR-92” vidi kako komandant pukovnik Đuro Karailović piše da je odlučio u sadejstvu sa snagama “LIKA” izvršiti blokadu naselja Kulen Vakuf, Orašac i mirnim putem razoružati Zelene beretke, te da će. u slučaju neprihvatanja razoružavanja mirnim putem, “uz artiljerijsku pripremu, preći u energičan napad pravcima: Kulen Vakuf – Lužine i s. Ćukovi – s. Zaglavica, raseći blokiranu prostoriju, pretres i čišćenje naseljenih mjesta poduzimajući nasilno oduzimanje naoružanja”
Avdija Salković viši je bibliotekar Muzeja RAS u Novom Pazaru. Rodio se 1974. godine u Novom Pazaru. Osnovnu i srednju školu završava u rodnom mjestu, a studij kibernetike u Istanbulu. Nakon povratka u Novi Pazar upisuje studij turskog jezika i književnosti u Beogradu. Na Katedri za orijentalistiku završava i master studij, kao i doktorat na temu jezika koji je Peyami Safa, čuveni turski novinar, kolumnista i književnik, koristio u svojim romanima. Krajem devedesetih godina prošlog stoljeća Salković počinje prevoditi knjige s turskog jezika. Do sada je preveo pedesetak naslova
Iz Sarajeva šejh Paloš dolazi u Visoko i nastanjuje se u naselju Pertac, gdje je otvorio svoju privatnu medresu. Tu podučava odrasle dječake ilm dinu i hifzu Kur’ana. Šejh Paloš postao je hafiz u četrdesetoj godini života, 1890. godine, pred šejh-hafizom Husni-efendijom Numanagićem u Visokom. Jedno vrijeme živio je u Radinovićima kod Visokog. Kako tu nije našao plodno tlo za tarikat, svoje imanje prenosi u Srhinje. Zikr devami u srhinjskoj džamiji, gdje se i danas ta tradicija vjerno čuva. Šejh je preselio na Ahiret jednog petka 1925. godine, a pokopan je do turbeta šejh Selim-babe
