Prva džuma u džamiji koju su od drvene građe podigli muhadžiri i borci Armije Republike Bosne i Hercegovine klanjana je 5. februara 1994. godine. Isti je dan, baš u vrijeme klanjanja džume, na pijaci Markale, u starom dijelu Sarajeva, od granate ispaljene sa srpskih položaja na području sela Mrkovići, ubijeno 68 Sarajlija, a teže su ranjena 144 njihova sugrađanina
Međutim mnogostruko je opasnija namjera da se Bošnjaci prisile na iseljavanje kroz stvaranje osjećaja potpunog beznađa, da su zaboravljeni i ostavljeni u nemilosti HDZ-a
Politika stvaranja nasilne simetrije u zločinu morala je odavno izazvati reakciju prvenstveno stručnih krugova. Folkloristički pristup i samostalni autorski uklon, uz diskutabilne načine tretiranja historijskih činjenica, treba promatrati u kontekstu iskušenja vremena, ali i odgovornosti historičara. Primjeri tolerancije, pomoći, zaštite progonjenih uvijek su mogući. U ovom tekstu tražimo odgovor na pitanje kako su Bošnjaci reagirali na različite dileme i izazove koje je ratna drama pred njih postavljala
Časnu i herojsku borbu 5. korpusa Armije RBiH, njene 511. slavne brigade i Stanice javne bezbjednosti Bosanska Krupa neko je želio obezvrijediti, izjednačiti nas sa srpskom stranom, napraviti ravnotežu u činjenju zločina. Nama koji smo bili optuženi za ratne zločine predstojala je teška pravna borba u dokazivanju pravnih činjenica koje nas oslobađaju teških i nepravednih optužbi”, kaže Jadranko Šaran, koji je sa Samirom Šabićem i Zijadom Kadićem oslobođen optužbi
Koliko znamo o tom briljantnom fizičaru, geografu, kartografu, historičaru, izumitelju, slikaru, navigatoru, agronomu, dramskom scenaristi, sultanskom savjetniku i sabesjedniku, vitezu, mačevaocu, oružaru, minijaturisti po kojem se danas zove jedan poseban stil u osmanskoj umjetnosti i matematičaru kojem se na raznim svjetskim univerzitetima priznaje doprinos razvoju matematike
Proteklih dvadesetak godina “Antideutsche” ima primarni cilj – bezrezervni napad na svakoga ko imalo kritizira izraelsku politiku. Prema njihovom nevjerovatno pojednostavljenom pristupu, antisemitizam je izvor svakog zla, a Izrael je kao odgovor na antisemitizam i kao takav predstavlja “apsolutno dobro”
Nekon pogibije oca i brata, hafiz Mirsad Mrahorović smiraj je pronašao u duhovnosti i mekamskoj muzici. Nesvakidašnji prirodni talent i osjećaj za melodiju nadomjestili su nepostojanje formalnog muzičkog obrazovanja. Kada je prvi put uzeo naj, odmah je uspio proizvesti zvuk, za šta je nekima potrebno i do pola godine vježbe. Iako nikada nije imao priliku formalno učiti sviranje naja, danas nastupa s ovim instrumentom te druge podučava njemu. Osim naja, hafiz svira klavijaturu i harmoniku, ali najviše vremena provodi uz turski saz i kanun, dva žičana instrumenta koji mu omogućavaju koračanje perivojima mekamske muzike. S ključem kanuna i saza hafiz otvara vrata svjetovima u kojima je govor suvišan, u kojima riječi ne znače, već jesu
Čaršijsku ili Selmanagića džamiju porušila je srpska vojska, predvođena zločincem Ratkom Mladićem, 16. jula 1995. godine do temelja, a 1997. godine teškom mehanizacijom ostaci džamije odvezeni su na lokaciju ispod gradske pivnice. Po odluci Izvršnog odbora Medžlisa IZ Srebrenica, obnovljena džamija nosi ime po Ahmedu ef. Smajloviću. Međutim, u narodu je ostala poznata po imenu Čaršijska džamija
Ne samo da je skandalozno to što su srpska i hrvatska djeca predstavljena u majicama na kojima su Radovan Karadžić ili Franjo Tuđman, kao da to determinira srpsku i hrvatsku omladinu, još je skandaloznije to što su bošnjačka djeca predstavljena s majicama na kojima su Alija Izetbegović ili Husein-kapetan Gradaščević, a što implicira da je to sve isto, da su bošnjačke historijske ličnosti iste kao i srpski ratni zločinci i hrvatske kolovođe zločinačkih poduhvata
No, valjda je u pitanju korisna relativizacija jer se njom amnestira i prošli sistem i njegova ideologija koju Mustafić baštini, a pride se odgovornost skida s drugova srbokomunista i prebacuje na nekakve bradate pećinare, karikaturalne “nacionaliste”.
