fbpx

Društvo

Španski gradić Guernica poslužio je kao poligon za novu nacističku vojnu taktiku: ravnanje bombama iz zraka civilnih ciljeva radi demoralizacije neprijatelja. Danas, decenijama kasnije, španski historičari potcrtavaju da je Guernica korijen onoga što se početkom devedesetih godina prošlog stoljeća dešavalo u bivšoj Jugoslaviji. Guernica i Sarajevo slični su gradovi. Srpske snage ciljale su sarajevsku biblioteku onako kako su i Franco i Nijemci i Italijani namjerno pokušali izbrisati identitet Guernice, napalmom i bombama uništiti kulturni i historijski identitet grada

"Da ne bi nedjelje dosadne bile, dan za spavače tužnoga lika" u ovim predugim danima izolacije i karantina tragamo po arhivima bosanskohercegovačkih medija vraćajući iz naše historije neke od najzanimljivijih tada objavljenih tekstova

Glavni betonski most na Uni i sam grad zasipale su stotine granata i hiljade puščanih zrna. Prelazak preko mosta na suprotnu obalu nije bio moguć. Iako je otpor agresoru bio slabo organiziran, ipak je omogućeno da se evakuira stanovništvo. Pod okriljem noći, između dvaju napada, najveći broj civila prešao je preko mosta i napustio grad. Nekolicina njih odlučila je ostati u gradu i slijediti davno dokazanu glupost: “Nisam kriv i neću da bježim!” Ubrzo su se pokajali zbog takve odluke jer su na svojoj koži osjetili nezamislive torture i progon od svojih dojučerašnjih komšija i “prijatelja”. Bosanska Krupa, djelić dženeta na ovom svijetu, za kratko vrijeme preobrazila se u pravi pakao

“Čujem da se žališ na tegobe, glad i žeđ. Veliš da ti nije ni do priče ni do razmišljanja. Da ti je predeverati još ovih skoro pola sahata do kandilja. Čuo sam, naravno, i ove što te pozivaju da preostalo vrijeme prodangubite pored potoka. Jeste li, Ahmete, i ti i ovi što te na dangubu zovu ikada razmišljali kako je riječ opasno oružje i kako jednim pokretom jezika može biti spaljeno na stotine polja po kojim su posađena dobra djela”

Zbog pandemije COVID-19, ovogodišnji ramazan neće biti poput ramazana prethodnih godina. Neće biti zajedničkih teravija i nafila, neće biti mukabela, velikih iftara i druženja do zore. Oni koji ramazan doživljavaju kao tek jednu od formi kulture ove godine i neće imati ramazana. Oni drugi dobit će priliku da cio ramazan provedu u itikafu – odvojenosti od svijeta i vlastitom preispitivanju