Meho Bašić je za života odbio priznanje “Zlatni ljiljan”. U toku rata, prilikom jedne godišnjice su ga predlagali, ali im je on rekao da se ne bori ni za ljiljane ni za pare. Nakon pogibije, posthumno mu je dodijeljen. Kod kuće je često imao običaj kazati da glavni glumci poginu na kraju. U porodici su stalno strepili nad tim riječima, koje su se na koncu, nažalost, obistinile
Prema podacima dostupnim na internetskoj stranici Suda BiH za ratne zločine, pred ovom institucijom do sada su okončani postupci protiv 126 osuđenih Srba, dok su 52 Srba oslobođena krivice. Pred Sudom BiH pravosnažno je osuđeno 45 Bošnjaka, a devet ih je oslobođeno optužbi za ratni zločin. Pravomoćnim presudama osuđeno je 26 Hrvata, a oslobođeno osam optuženih hrvatske nacionalnosti. Ipak, broj do sada pravosnažno osuđenih ne oslikava svu težinu zločina počinjenih od 1992. do 1995. godine nad građanima Bosne i Hercegovine. Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu ubijeno je i nestalo 97.207 ljudi, pokazalo je istraživanje IDC Mirsada Tokače. Prema nacionalnoj strukturi, najviše ubijenih i nestalih – 64.036 su Bošnjaci, 24.905 žrtava je srpske nacionalnosti, 7.788 Hrvata i 478 ostalih
Priča o Karimu Zaimoviću priča je o Gradu, opsadi, gubitku, onome što smo bili i onome što bismo trebali biti. Umjetnost može biti bijeg od stvarnosti, a kroz nju je Karim prodro u stvarnost kao malo ko prije, i malo ko poslije njega
U prostoru nekadašnjeg koncentracionog logora Omarska 6. augusta održana je komemoracija u znak sjećanja na početak zatvaranja prijedorskih logora smrti. Ova komemoracija bila je vrhunac još jednog u nizu godišnjih ciklusa za Bošnjake i Hrvate Prijedora rasutih širom svijeta, popraćen pohodima Bosni, povratnicima i svojim kućama, te komemoracijama organiziranim od 23. maja, a koje će se završiti 22. augusta ove godine na Korićanskim stijenama
“Po svim tim prilikama i kako se pričalo, za ovo mezarje zna se i u dalekom Bagdadu. Po pričama, to su šehidi s tih prostora Dalekog istoka. Kada su došli, kako su tu ukopani, odakle, to još niko ne zna”, priča Abdulkadir i dodaje da ovaj lokalitet nije smatran za obično groblje, nego su i muslimani i pravoslavci dolazili na to groblje da se mole i traže lijeka kada ih kakva bolest ili tegoba snađe. Muslimani su tu činili dovu za kišu, a pravoslavci palili svijeće
Sjećam se tih zadnjih dana pred rastanak s ocem. Kuća nam je na kraju mahale pa smo svaku noć spavali po šumama, kukuruzištima, po kućama rodbine u dubini sela. Patili smo se od kraja maja do tog 23. jula. Sjećam se da je, nekoliko dana pred smrt, negdje ranom zorom otac ustao, sjeo sav nekakav smoren, te rekao materi: “Stara, ja se cijelu noć bočim s Ešinom djecom. Oni su se sa mnom igrali cijelu noć. Satrali su me živa...” Eto, ta njegova rečenica bila je moja zvijezda vodilja svih ovih godina unatrag i bit će dok me bude bilo. Molim dragog Boga u ovoj noći da ih nađem kako se igraju tamo negdje gdje je najljepše
Imali smo dobru komandu i dobre vojnike i ja im čestitam i zahvaljujem im se na onome što su uradili u ratu. I nisu tačne one priče da bi Bihać pao da nije bilo 'Oluje'. Bihać je odbranio borac 5. korpusa i niko drugi. Kad nije pao 1992. godine, ne bi pao ni 1995. godine, kada smo imali i iskustvo i naoružanje”, poručio je Tigar
Po svoj prilici, Bali-beg, šarmantni i markantni lik iz filmske priče Veličanstveno stoljeće ili Sulejman Veličanstveni, kamengradski je subaša Malkoçoglu. Brojne su sličnosti između stvarnog i filmskog Malkoč-bega. Moguće je da se junaštvo kamengradskog subaše dojmilo i autora ove veoma gledane serije, pa su izgleda odlučili da ga predstave na jedan svoj “filmski” način. Beg Malkoçoglu najvjerovatnije se susreo sa sultanom Sulejmanom Veličanstvenim 1536. godine, kada je u Edirne pratio mrtvo tijelo bosanskog sandžak-bega Mehmed-bega Mihalbegovića. I tu mu se gubi trag. O Malkoč-begovu službovanju turski zgodopisci ništa ne bilježe, dok hrvatski navode da je mnogo jada nanio hrvatskoj Lici i Krajini, neprestano provaljujući preko granice
U neposrednim borbama s daleko opremljenijim i organiziranijim neprijateljem pada i naša prva žrtva. Tada nisam ni znao kojoj vjeri Peđa pripada ni kako se izjašnjava, a to mi nije bilo ni važno. Ali, danas je važno reći da je bio Srbin. Ovo je vrijeme kada nas optužuju da smo bili muslimanska vojska, da smo se borili za islamsku “findžan” državu. I mi, nekako, bez obzira što dobro znamo da su te optužbe puka izmišljotina, moramo dokazivati ono što je tada bilo potpuno jasno i u šta niko nije sumnjao – da se istinski borimo samo za slobodu, da branimo vlastite živote i naše porodice
Zadnjih godina Drežnica, u kojoj živi 2.423 stanovnika, u žižu javnosti dospjela je pokretanjem teme istraživanja ležišta nafte u Dinaridima. Pored nafte, glas o Drežnici širom Bosne i Hercegovine, ali i dalje, pronijele su učenice iz lokalne škole, članice teatarske sekcije koje su 2017. godine u Potočarima izvele performans “Majka Srebrenice”
