fbpx

Historija

202DruštvoHistorija
Ahmed Mehmedović, autor “Leksikona bošnjačke uleme”

Bavili smo se šejhul-islamima (imali smo ih dvojicu, po nekima i trojicu), reisul-ulemama, kadi-askerima (bilo ih je dvadesetak), muftijama, istaknutim kadijama, muderisima, šejhovima, učenjacima, piscima i pjesnicima koji su pisali na orijentalnim jezicima, upravnim službenicima, vakifima iz reda uleme (više od stotinu alima izgradilo je džamiju u raznim dijelovima BiH i okruženja), kaligrafima i produktivnijim prepisivačima orijentalnih rukopisa, kurra-hafizima, majstorima iluminacije i tako redom. Ciljano vrijeme je od pojave islama na našim prostorima do 2014. godine. Najstariji obrađeni alim jeste Mevlana Ajas (umro 1470), a najmlađi dr. Ahmed Aličić (umro 2014)”

202DruštvoHistorija
Dr. Kalmija Baruha zasluženo su zvali “Mali Spinoza”

Bio je prvoklasan intelektualac, naučnik, filolog, prevodilac, prosvjetni radnik i prosvjetitelj koji se, bez obzira na sve prepreke tadašnjih nacionalista, borio za demokratiju i jednakost. Bio je neumoran pisac, organizator i animator koga su mnogi pošteni ljudi u tadašnjoj Jugoslaviji i šire poštovali zbog autentičnosti i smjelosti u propagiranju ne samo kulture i nauke nego i zbog njegovih naprednih ljevičarskih stavova

203DruštvoHistorija
Pragmatični bezbožnik koji je štitio ruske muslimane

Shvatajući koliko je nacionalizam isprepleten s vjerom i kako se može upotrijebiti strogi kodeks ponašanja muslimana da bi se pomoglo širenje boljševizma, Lenjin je pokrenuo kampanju kako bi uvjerio većinski muslimanske pokrajine da njihova sigurnost i budućnost leže u boljševizmu. Lokalna autonomija bila je dopuštena, petak je prepoznat kao dan odmora i molitve u muslimanskim regijama, a sveti predmeti koje je zaplijenila carska vlast vraćeni su

DruštvoHistorija
Abdulah Sidran, ratni putopisi (10): Niko neće – književno veče

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

202DruštvoHistorija
Agresija, ne građanski rat

“Žalosno je da potpuno jasne i eksplicitne činjenice o agresivnim pohodima na našu državu moramo uvijek iznova ponavljati, no, bez obzira na takvo stanje, pozitivna strana ove priče jeste da imamo intelektualce i akademike koji su svjesni ovog zadataka koji se stalno stavlja pred nas. S ovom pričom oko toga da li je bila agresija ili građanski rat treba konačno jednom za sva vremena završiti, makar ovdje u Sarajevu i ostalom dijelu Bosne i Hercegovine gdje su Bošnjaci većina”, ocijenio je Mulaosmanović

201DruštvoHistorija
Na strani dobra uprkos svemu

Radenko Abazović odluči da se priključi Armiji RBiH. Samo nekoliko dana nakon toga, u velikim i dramatičnim bitkama na Stupu Abazović gine kao član posade našeg transportera. To je bila nevjerovatna situacija. Transporter je bio u borbi, a minobacačka granata s položaja Vojske RS, dok se transporter kretao velikom brzinom, uletjela je kroz otvor, kupolu transportera i ubila čitavu posadu. A što je još više nevjerovatno – Radenka Abazovića ukopali su u onaj isti grob koji je on samo nekoliko dana prije toga iskopao”

201DruštvoHistorija
Sjećanje na heroja operacije “Munja 93”: Plemeniti komandir Hazo
201DruštvoHistorija
Godišnjica akcije “Munja 93”: Pobjeda koja je proslavila 505. vitešku brigadu i komandanta Izeta Nanića

Svaki borac koji je ostajao ispraćao je nekog bliskog i dragog. Oca, brata, amidžu, daidžu, rođaka, prijatelja, komšiju. Svi su imali nekog svog koga su ispraćali ne znajući hoće li ga više ikad vidjeti. Bolje oružje ponijeli su borci koji su išli u napad, neka im se nađe. Bilo je i pojedinaca koji su krenuli bez oružja. Nadali su se da će ga oteti od neprijatelja. Htjeli su biti uz svoje drugove i da se nađu kao pomoć i zamjena onom ko bude ranjen ili ubijen. Prije polaska, borci koji su kretali u napad obukli su bijele uniforme kako bi se po snijegu neprimjetno približili neprijatelju. Oni koji nisu imali takve uniforme uzimali bi bijele čaršafe koje bi razrezali na sredini i tako napravili jednu vrstu ponča. Time su se maskirali

DruštvoHistorija
Naši su vakufi trajno dobro, a osipali su se iz jednog državnog uređenja u drugo

Vakifi su pripadali svim slojevima društva od sultana, paša i vezira, aga i begova, uleme, do trgovaca, zanatlija i zemljoradnika. Među vakifima bio je veliki broj žena. Svi su se trudili da ostave što trajnije djelo, što ljepšu zadužbinu. Džamije su gradili od klesanog kamena, ukrašene i nagizdane, s munarama poput nebeskih pisaljki, a vlastite kuće od ćerpiča. Ljudi su vakufili ono najbolje što su imali

199-200DruštvoHistorija
Stećci u Sandžaku: Neistraženi izvori bosanske državnosti

U nekropoli stećaka u mjestu Ursule kod Sjenice postoje primjerci “kamenih spavača” s istim onim astralnim motivima koji se pojavljuju na stećcima u Bosni i Hercegovini i ostalim područjima, predočava arheolog i istraživač iz Sjenice Mustafa Baltić i naglašava da u Sandžaku postoji na hiljade stećaka, što je dokaz postojanja srednjovjekovne bosanske države na tom području. Prema zaključku Baltića, stećci koji se nalaze na području Sandžaka ne mogu se i neće zanemariti kao tema u historiografiji zbog činjenice da se radi o istim spomenicima kakve je moguće sresti u istočnoj Hercegovini