fbpx

Historija

Okolni pravoslavci, koji su u Rataje naseljeni u godinama nakon Prvog svjetskog rata, kazat će da je “Svečev grob”, a muslimani, koji su otjerani početkom posljednjeg rata, govorili su da je ovdje bio sahranjen “dobri čovjek, ashab Isa pejgambera”

“Drago mi je da je priče naših patriota iz dijaspore objedinio u jednom ovakvom djelu koje će ostati u naslijeđe mlađim generacijama, Treba imati na umu da nije bilo lahko tek tako doći do BiH, koja je bila u okruženju. Mnogi su na tom putu izgubili svoje živote. Svi koji su se priključili Armiji RBiH oružje i ostalu opremu kupili su od svoje ušteđevine i nisu razmišljali o posljedicama. Ovo je bila časna i herojska odluka o kojoj treba govoriti”, kazao je general Ćuskić, koji je i sam napustio siguran i dobro plaćen posao u Hrvatskoj kako bi branio domovinu.

Agresivna Stadlerova prozelitska politika pospješivala je osjećaj nesigurnosti muslimanskog stanovništva. Nisu bile rijetke pojave otmica muslimanske djece i djevojaka koje su sklanjana po crkvama, pokrštavane i udavane za katolike. Historija je zabilježila više takvih slučajeva, međutim, najpoznatiji od njih ostat će slučaj otmice i pokrštavanje Fate Omanović

Imena svih vakifa Fakulteta islamskih nauka navedena su u nedavno objavljenoj knjizi Uloga vakufa u razvoju Fakulteta islamskih nauka. Mustafa Hasani, urednik izdanja, istaknuo je da je cilj bio ukazati na dobro koje su učinili ljudi prije nas kako bismo i mi pokušali biti na tragu dobrih praksi naših prethodnika. Prema riječima nekadašnjeg studenta, a današnjeg dekana ovog fakulteta Zuhdije Hasanovića, nevjerovatan je podatak da imamo ljude zemljoradnike, ovčare, koji jedva preživljavaju, ali su izdvojili toliko sredstava da su zlatnim slovima ispisani na ploči u holu Gazi Husrev-begove medrese

Pored sinova Sulje i Hasana, poginulih pripadnika 505. brigade 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, Omer je prije agresije na Bosnu i Hercegovinu izgubio i sina Muhameda, koji je kao regrut JNA poginuo tokom služenja vojnog roka u Osijeku. Uz sve to, za vrijeme agresije Omer Šekić je među prvima stao na branik Bosne i Hercegovine

Prva skupina muslimana koja je u svoje domove došla u SAD stigla je krajem 1870-ih. Propadanje Osmanskog carstva i nestabilnost na Bliskom Istoku učinili su imigraciju u Sjedinjene Države i Kanadu vrlo privlačnom. Hiljade Arapa, od kojih su većina bili muslimani, pristigli su iz Sirije, Libana i Jordana. Tragali su za “američkim snom” i bježali od progona ili finansijskih teškoća u svojim rodnim zemljama. Budući da su mnogi muslimanski doseljenici bili slabo obrazovani i malo ili nikako poznavali engleski jezik, često su pristajali na loše plaćene tvorničke poslove. Neki su se muslimani vratili u svoje matične zemlje, ali mnoge su porodice ostale

“Bio je pravedan prema zarobljenicima neprijateljske vojske i nije dozvoljavao da se maltretiraju ni fizički ni psihički. Iako je u toku rata kući dolazio vrlo rijetko, samo kad bi djeca bila bolesna, pamtim da je tad volio čitati prijevod Kur'ana. Sve vrijeme rata vjerovao je u pobjedu bosanske vojske i ličnim primjerom doprinosio podizanju morala kod svojih saboraca. Ratnik koji je zaslužio da se često spominje, mada u proteklim godinama to baš i nije bio slučaj”, kaže Haseda Šarić

“A onda je došla 1949. godina, kada je moj otac zaglavio na Golom otoku. Niko o tome ne piše, malo se to zna, ali to treba reći. Moj otac nije ni pušio ni pio, ali je volio vrijeme provoditi u kafani, uz kahvu. Jednom je sjedio s jednim Sarićem i profesorom Marekom. Ovaj Sarić se bio dobro napio, pa je moj otac rekao Mareku da se pripazi šta govori, jer se Sarić dobro napio, a ima kontakte s UDBA-om. Međutim, ovaj je Sariću sutradan to prenio, i to je bacilo sumnju na mog oca. Samo su došli i odveli ga. Na Golom otoku je proveo nešto manje od pet mjeseci, dok nije obnovljen postupak i dok nije dokazana njegova nevinost”, kaže Muris i otkriva šokantni podatak da je njegov otac umro od posljedica pet mjeseci provedenih u ustaškim i komunističkim zatvorima

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Bećir Tanović djelovanje je usmjerio na jačanje pokreta “Mladi muslimani” u Hercegovini. Zbog podrške i učešća u aktivnostima “Mladih muslimana”, uhapšen je i osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu, a činjenica da je tokom Drugog svjetskog rata bio pripadnik antifašističkih snaga nije mu pomogla. Poslije izlaska iz pritvora njegovi problemi nisu nestali. U prvim mjesecima koje je proveo na slobodi bio je žrtva kontinuirane represije tadašnjeg sistema, a često je privođen na besmislena saslušavanja