Iako je njegov ponižavajući, ali zasluženi sunovrat u ruke nekadašnjeg ljutog dušmanina svakako dašak svježeg vjetra, ipak postoje još stotine gotovo istih propagandnih megafona koji i dalje parazitiraju na budžetima dok razvlače pamet narodu čiju krv piju.
Čini se da je bošnjački politički suverenitet i politički ukus bošnjačkog naroda ustvari najveći problem Bosne i Hercegovine i izgleda da se samo Bošnjake želi depolitizirati i vratiti u vremena kada su nam upravljali izvana postavljeni valija, a konzuli zadavali političke i kulturne trendove.
Stvarne činjenice najbolje je objasnio doktor historijskih nauka, ratni veteran i bivši načelnik Arhiva Armije RBiH Mesud Šadinlija u svom statusu na Facebooku, koji možete pogledati u ilustraciji ovog teksta. I upravo je u tom statusu napisana sva suština.
Niti Senita Imamović ima pravo da sprečava bilo koga da položi cvijeće, niti da odlučuje o tome ko i kako može prisustvovati komemoracijama.
Danas je javni prostor okupirala jedna glasna ideologizirana i profesionalizirana manjina, dok tiha bošnjačka većina živi u medijskoj okupaciji.
Kakav divan poklon vladajuće koalicije, posebno njenog “bošnjačkog i vjerničkog” dijela građanima Sarajeva i to za šehri-ramazan. Sigurni smo da većina građana Sarajeva neće zaboraviti ovakvo dobročinstvo frankenštajn-koalicije te da će ih odgovarajuće nagraditi na prvim predstojećim izborima.
Upravo na ovom primjeru vidi se intrigantna, ali izuzetno indikativna povezanost i ideološka sličnost u vezi sa stereotipima i predrasudama prema Bošnjacima između ovdašnje samoprozvane građanštine i susjedskog antibošnjačkog šovinizma.
Nažalost, jedan dio glasača nije poslušao dobronamjerne savjete pa nam njihova politička nepismenost i naivnost svima danas zajedno dolazi na naplatu i u najgorem mogućem trenutku, i to o pitanjima od najvećeg značaja za bošnjački narod i državu Bosnu i Hercegovinu.
Sve u svemu, krajnje otužno, potencijalno opasno, ali pomalo i smiješno kada se pogledaju parole i broj učesnika, a i njihova prosječna životna dob. Upravo je ovo posljednje svojevrsna sreća u nesreći, jer jasno pokazuje da, mimo jugonostalgije i političke zloupotrebe, ova ideološka i stranačka instrumentalizacija antifašizma nema odjeka u društvu, pogotovo kod omladine.
Indikativno je i to da su većina onih koji iz Sarajeva podržavaju takvu vrstu “građanske politike”, a koji danas bljuju vatru na DF, Komšića i ideju prodržavne i patriotske socijaldemokratije, upravo oni isti koji su ranije podržavali Radončića u njegovoj najkonfliktnijoj fazi, kada im je izgledao kao neko ko može uništiti SDA, uzdrmati bošnjačke političke pozicije i otvoriti prostor za razne kompromise.
