“Konstantno negiranje Bosne i Hercegovine kao države i nas Bošnjaka kao posebnog naroda nagnalo me je da se aktivno uključim u raskrinkavanje teza o Bosni i Hercegovini kao komunističkoj tvorevini i o Bošnjacima kao narodu koji je nastao u 'Holiday Innu' u Sarajevu 1993. godine”
Najčudnija priča jeste porodice Ćatović iz Trebinja. U njihovim predanjima prenosila se legenda da su oni bili ćate kod Hajrudina Barbarose. To se nikad ne može dokazati, ali mene je to zaintrigiralo pa sam malo istraživala i pronašla da Hajrudin Barbarosa ima pet knjiga memoara napisanih, a nije ih sigurno on pisao već njegove ćate. Bog zna koliko u tome ima istine, ali je meni to jedna jako, jako neobična i draga legenda
Jezero je stanište različitog biljnog i životinjskog svijeta. Uočeno je skoro stotinu vrsta ptica, među kojima su najprisutnije patke i sive čaplje, a u okolnim barama unazad nekoliko godina nastanila su se jata labudova. No, industrija i nesavjesni pojedinci najveći su neprijatelji ovog mjesta
O zločinima njemačkih jedinica prema Bošnjacima nikad se nije mnogo govorilo. U historiografiji socijalističke Jugoslavije zločini prema Bošnjacima namjerno su izostavljani i zaobilaženi. Slično je bilo i sa spomenicima kao odrazom kulture sjećanja. Od 15.000 spomenika bivše Jugoslavije posvećenih periodu NOR-a i Socijalističke revolucije od 1941. do 1945. godine, skoro da i nije bilo spomenika koji su čuvali sjećanje na bošnjačke žrtve
“Volim da čitam i na temu srednjovjekovne Bosne pročitao sam mnogo knjiga. Toliko je literature na ovu temu prošlo kroz moje ruke da sam vrlo često sebi govorio: A zašto mi o nekim našim kraljevima i kraljicama ne znamo skoro ništa, a o tamo nekom Henryju, Luju, Richardu i kome sve ne znamo skoro pa sve?!' Također, htio sam da dam svoj doprinos da kroz živote naših kraljeva i kraljica motiviram ljude da posjete naše srednjovjekovne gradove. Nedavno sam bio u Srebreniku, u tvrđavi. To je jedna od najočuvanijih tvrđava u Bosni. I to je ono što je motiv ove knjige. Živim u Bosni, tu je moja porodica, prijatelji, tu je moj čitav život. Tu sam se izgradio da budem danas to što jesam”
Neko će reći da su ove vizije suviše optimistične. Nisu. Samo trebaju ljudi koji imaju volju i snagu da ih realiziraju i kojima će kolektivni interes, a ne lični, biti prevashodan
Kako spasiti domaći turizam? Možda nije dovoljno za spas, ali vrijeme je da svi pokažemo dozu solidarnosti prema turističkim radnicima u Bosni i Hercegovini i da ove godine odmore provedemo u vlastitoj zemlji. Imamo kvalitetnih turističkih destinacija, ljepota od kojih zastaje dah, mnogo toga što smo trebali posjetiti i vidjeti, a još nismo. Vrijeme je da to učinimo
“Sedamnaest godina sanjao je da gradi džamiju, baš ovdje i baš ovakvu. Svaki detalj u njoj urađen je onako kako je sanjao. Sve je to u Allahovom projektu. Sve je vezano za islam. Pet munara simbolizira pet dnevnih namaza. A i to što je jedna malo visočija od ostalih simbolizira da ima ljudi koji dosegnu najviši stepen Allahove milosti. Kada je došlo vrijeme da se počne, onda nas je okupio sve trojicu sinova i ispričao nam svoj san i odluku”
Ometena sudbina, Tamim Ansary, Centar za napredne studije, Sarajevo, 2020. godine, 472 stranice
Papić, štaviše, odgovornost za negiranje i osporavanje Genocida nad Bošnjacima, a koje provode sve političke strukture manjeg bh. entiteta, prabacuje na leđa bošnjačke politike. Nevjerovatno, ali Papić tvrdi kako “političko korištenje historijske činjenice” kakva je Genocid nad Bošnjacima u kontekstu aktuelnog političkog trenutka dovodi do “mutne situacije” zbog koje se onda Genocid i ne priznaje.
