Papić, štaviše, odgovornost za negiranje i osporavanje Genocida nad Bošnjacima, a koje provode sve političke strukture manjeg bh. entiteta, prabacuje na leđa bošnjačke politike. Nevjerovatno, ali Papić tvrdi kako “političko korištenje historijske činjenice” kakva je Genocid nad Bošnjacima u kontekstu aktuelnog političkog trenutka dovodi do “mutne situacije” zbog koje se onda Genocid i ne priznaje.
direktno poručuje kako će se Genocid priznati tek kada to priznanje ne bude imalo bilo kakve političke reperkusije, tačnije, ako samo priznanje ne bude imalo bilo kakvog smisla, težine ili efekta. Time se postavlja pitanje: Kakve uopće svrhe može imati prihvatanje odgovornosti ako to za sobom ne povlači nikakve posljedice? Papić zagovara već poznatu mantru, što je bilo – bilo je, pomirenje nema alternativu. To je ona stara teza po kojoj je u interesu Bosne i Hercegovine da Bošnjaci popuste, naprave kompromis s vlastitom savješću te odustanu od istine i pravde, a sve radi “mira u kući”.</p>
<p>Ovakvim “analizama” želi se poručiti da je postojanje manjeg bh. entiteta u današnjem obliku i nadležnostima ne samo neupitno nego da je to zadato, početo i prirodno stanje, ekvilibrij koji ne treba narušavati podsjećanjem kako je i kojim načinom do njega došlo, a pogotovo ga se ne smije pokušati tretirati kao nepravednog. Bio je Genocid, ali bilo – pa prošlo. Eto to je, u suštini, sva mudrost Papićeve “političke analitike”. /M. Drnišlić/</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.