Jedan dio nevesinjskih Bošnjaka i Hrvata koji su se sklonili od četničkih napada u Kasabu vijest o oslobađanju Mostara i Nevesinja dočekali su s radošću i izašli na ulice da dočekaju partizane. Međutim, dojučerašnjim četnicima izmaklo je “oslobađanje” Mostara pa im je Vlado Šegrt, komandant 10. hercegovačke udarne brigade, na 24 sata dao da “oslobode” Nevesinje, odnosno da rade šta im je volja
Grupa “Tamburica” osnovana je 1930. godine, s rastom bošnjačke zajednice u Chicagu, a pod pokroviteljstvom nijemog profesora muzike Ploseina i Anke Dilić, supruge bošnjačkog emigranta i preduzimača Arifa Dilića. Nakon osnivanja bošnjačke muzičke grupe “Tamburica”, Ulfeta Sarić, supruga Mustafe Sarića, organizirala je početkom 1940. bošnjačko Umjetničko društvo “Kolo djevojaka”, koje se bavilo pjevanjem i igranjem, također na skupovima i događajima koje je organizirala tamošnja bošnjačka zajednica
“Ovo je priča, najzad, koja potvrđuje da život civilizirane zajednice, ma u kakvom se ona društveno-političkom sustavu ostvarivala, nije moguć i bez za autokratske vladare – nužnog zla i 'ukrasa', a za istinske demokrate – neophodnog kanala za dvosmjernu komunikaciju vlasti i građana, nije moguć bez jedne male-velike 'Krajine'”
Dok jedni veličaju lik i djelo Darwina, čije su ideje izazvale vjerovatno najveći intelektualni potres u povijesti čovječanstva, drugi osporavaju vrijednost Darwinove teorije ukazujući na proturječnosti, nelogičnosti i mane kojima ova teorija navodno obiluje
U vihoru bjesomučnog divljanja četničkih hordi istočnom Bosnom tokom Drugog svjetskog rata, u Blagaj je 1943. godine stigao kamion pun maloljetne djece, bez roditelja. Među njima je bio i četverogodišnji Šahin, Izetov otac. Svaka imućnija porodica u Blagaju sebi na brigu uzela je po jedno dijete. Šahina je u skrbništvo uzeo Muhamed Softić Velagić
Damad Ferid-paša postaje veliki protivnik nacionalnog pokreta koji je predvodio Kemal Mustafa s centrom u Ankari i sve više sarađuje sa savezničkim okupacionim snagama. Čak i nakon njegove smjene i formiranja nove vlade pod Ahmedom Tevfik-pašom, on je imao drugačiji stav. Nakon završetka tursko-grčkog rata (1919–1922), on je tretiran kao izdajnik, zbog čega je 21. septembra 1922. godine emigrirao u inostranstvo
Ljudi širom svijeta, bez fizičke prisile, podliježu američkom propagandnom “šarmu” i kulturološkim manipulacijama, te se masovno odriču vlastitog načina življenja, običaja, identiteta i navika radi kopiranja tzv. američkih vrijednosti. Zato je zanimljivo zabilježiti i objaviti kakve to “vrijednosti” promoviraju i zagovaraju američki turisti po svijetu
Rušile su je poplava i do temelja spaljivali požari, posljednji put srušile su je vlasti 1957. godine, a danas je nacionalni spomenik koji mora biti obnovljen
Zanimljivo je da je, dok je Derviš-paša vojevao, s Porte krenula odluka o njegovom imenovanju vezirom. Nažalost, vijest o promaknuću nije dočekao. Noć prije pogibije spjevao je ovaj stih: “Sudbina se promijeniti neće čak ni ako hiljadu uzdaha / Il' zbog šukra ili žalbe kakve ka slobodi krenu poput daha”
Ahmet Dekić (sin Omera i Isme) rođen je 12. februara 1973. godine u mjestu Lubarda, općina Bužim. Osnovnu školu pohađao je u Bužimu, a srednju automehaničarsku u Bosanskoj Krupi. Od prvog dana agresije Ahmet Dekić uključio se u redove Armije RBiH. Više je puta ranjavan. Poginuo je 14. februara 1995. godine. Osam mjeseci nakon njegove smrti rodio mu se sin Abdullah. Ahmet je posthumno unaprijeđen u čin kapetana Armije RBiH 13. februara 1996. godine
