fbpx

173

Miljkan Princip ima osamdeset i šest godina i posljednji je Princip u Obljaju, selu kraj Bosanskog Grahova u kojem je rođen Gavrilo Princip. Ostali su Principi rasuti po svijetu, od Sarajeva i Banje Luke do Švedske i Australije. Kada Miljkan ode s ovog svijeta, Principa više neće biti u Grahovu

I, eto, umrli je bio u gasulhani, desetak metara od sobe u kojoj sam spavao. Bože Svemogući, šta da radim? Ako kažem džematu da ne smijem gasuliti, svi će reći: “Pa, kakav je to hodža?” Opet, ako budem gasulio, crknut ću od straha

Sve veze Bošnjaka Kosova i Bosne i Hercegovine svedene su na individualne i sporadične kontakte. Jedino Institut za jezik i “Preporod” čine napore da se pokrenu određeni projekti. Univerziteti s Kosova na kojima se nastava izvodi na bosanskom jeziku uspostavili su kontakte i potpisali memorandume o saradnji s univerzitetima u Bosni, ali razmjena studenata i profesora gotovo je nemoguća zbog viznog režima koji je nepremostiva barijera

Političke stranke znaju kako su prošle na izborima na svakom biračkom mjestu na osnovu podataka koje dobiju od svojih posmatrača mnogo prije nego općinske izborne komisije objedine rezultate s biračkih mjesta i unesu ih u jedinstveni informacioni sistem. Manipulacije prilikom brojanja glasova moguće su samo ako se o tome slože svi članovi biračkog odbora i svi prisutni posmatrači, a što je u praksi neizvodivo

Tokom zime nije nam mogao kamion doći po piliće. Zvali smo firmu koja je na tenderu dobila pravo na održavanje puteva ovdje i rekli su nam da u Srebrenici ne pada snijeg te da oni nemaju potrebe čistiti. Mi nismo u Srebrenici, nego 30 kilometara od grada, ali uspijevamo opet, radimo i borimo se. Naš rad i trud naša su pobjeda, kaže Amer Alić

“Mnogi zabrinuto postavljaju pitanje 'kako i zašto?', 'šta nam je činiti?', a premalo je onih koji istinski traže rješenja. Namjerno kažem 'rješenja' jer kako je uopće moguće dobiti konačni odgovor na pitanje koje podrazumijeva sinergiju i saradnju više komponenata u društvu. Odgovor na ovo pitanje traži se kroz zajedničke napore i traži se timski. Razumijevanje da će se pojaviti jedna ličnost koja će nas izvući iz permanentne društveno-političke krize romantično je preduvjerenje koje pripada proteklom periodu 19. stoljeća. Živimo u vremenima vladavina korporacija, živimo u vremenima umrežavanja, živimo u vremenima kada pobjeđuju timovi, a ne pojedinci”, rekao je u uvodnom izlaganju šejh Halil Brzina Hulusi

“Mi smo krenuli s četiri đaka koja su išla u školu u nekoj privatnoj kući. Brzo nakon toga smo narasli na osamdeset đaka u tri privatne kuće, jer nam još uvijek nisu dali da uđemo u školu. Onda smo uz pomoć velikog pritiska međunarodne zajednice napokon i mi ušli u jedno školsko krilo. Sada broj bošnjačke djece u osnovnoj školi varira između 350 i 370”

Anketa koju je prenio The Bosnia Times predviđala je Erdoğanu svega 43,5 posto glasova u utrci za predsjednika i neizvjestan drugi krug glasanja, što je, ispostavilo se, bio promašaj za približno četiri i po miliona glasova.

Krajnje je vrijeme da nadležni organi provjere činjenice o Radončićevoj korupcijskoj zloupotrebi pravosuđa, pa da se o tome upoznaju nadležni pravosudni autoriteti u BiH, kao što su predsjednici sudova, glavni tužioci, ombudsmani za ljudska prava. Oni koji bi to trebali činiti za to primaju plaće, ali propuštaju svoju obavezu jer se veliki broj boji odmazde koja bi protiv njih i njihovih porodica uslijedila putem Dnevnog avaza. Ovakva vrsta perfidnog medijskog psihološkog pritiska i terora strahom gotovo da nije zabilježena na prostoru ovog dijela Evrope

Ken Bensinger, nagrađivani istraživački novinar iz Los Angelesa, objavio je prije deset dana knjigu Red Card: FIFA and the Fall of the Most Powerful Men in Sports (Crveni karton: FIFA i sunovrat najmoćnijeg čovjeka sporta), u kojoj, između ostalog, piše i o tome kako je Rusija dobila domaćinstvo Svjetskog prvenstva u nogometu. Stav donosi dio iz Basingerove knjige koja govori o spletkama i lobiranju tokom ruske kandidature za domaćinstvo najvećeg nogometnog događaja