Jedan od takvih tragičara jeste i Dino Šakanović, kojem je zasmetala dječija bojanka Hus i Zmajki, a koja afirmativno govori o bošnjačkoj historiji. Šakanoviću naročito smeta što ova bojanka, po njegovom mišljenju, anahrono tretira različite periode historije Bosne i Hercegovine te time prikazuje kontinuitet bošnjačkog identiteta, a koji, po Šakanoviću, ne postoji.
Fotografije i snimci ubijanja i ranjavanja nenaoružanih palestinskih civila, stavljene pored fotografija i snimaka s ceremonije otvaranja Ambasade SAD-a u Jerusalemu, zapravo su paradigma Izraela i podrške koju uživa (bez obzira na zločine) i dobija od Sjedinjenih Američkih Država i nekih drugih zemalja Zapada
Prije sedamdeset godina, četrnaestog maja 1948. godine, Davd Ben-Gurion proglasio je osnivanje države Izrael. Stav u dva nastavka piše o najvažnijim datumima i događajima koji su doveli do osnivanja jevrejske države u Palestini.
Sasvim je sigurno da se s povećanjem turskog utjecaja povećava i odgovornost za stabilnost i mir, posebno u zemljama koje su joj u široj geopolitičkoj regiji. Tu pripada i Balkan. Nekome to smeta te je bez sumnje na sceni strah da odnosi u tzv. regiji više neće biti isti. I neće, ali u pozitivnom smislu.
Kako je moguće da isti ljudi koji opravdano ne žele izjednačiti sve Srbe i sve Hrvate s onim Srbima i Hrvatima koji su činili, planirali, opravdavali i pozdravljali zločine nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u ovom slučaju izjednačavaju sve Jevreje i žele im najgore zlo?
“Unija turskih demokrata Evrope 20. maja planira održati svoj Šesti redovni kongres. Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdoğan boravit će na taj datum u radnoj posjeti Bosni i Hercegovini pa nam je potvrdio svoje učešće na kongresu. Stoga, ovo nikako nije skup u organizaciji Stranke za pravdu i razvoj već okupljanje na inicijativu jedne organizacije civilnog društva – Unije turskih demokrata Evrope”.
Gledati i slušati ovaj Kovačevićev intervju zaista je gotovo nadrealno iskustvo jer je Kovačević tom prilikom otvorio gotovo sva prava pitanja, da bi zatim na njih ponudio paranoične i nebulozne odgovore koji su se prije mogli očekivati od Mladena Marića, ali i Dževada Galijaševića, pa i Envera Kazaza.
