“ׅOdlazak u inostranstvo radi školovanja i prikupljanja iskustva pozitivna je stvar, ali, isto tako, uvijek trebamo imati na umu i povratak u domovinu, da u njoj gradimo svoju karijeru. Nažalost, mnogi mediji takmiče se u plasiranju vijesti iz crne hronike, iznoseći neosnovane pesimistične prognoze”, kaže direktor izvoza “AS Holdinga” Vedad Halilović
Putovanje Pirinejskim poluotokom nastavljamo iz Seville. Arapi su je osvojili 712. godine. Nekad je bila dio emevijskog halifata. Potom su gradom vladale dinastije Almoravida i Almohada. Kroz Sevillu protječe rijeka Gvadalquivir, koja se ulijeva u Atlantski okean. Grad je procvat i vrhunac doživio za vrijeme maurske vladavine. Iz tog perioda sačuvano je bogato kulturno naslijeđe koje danas plijeni pažnju velikog broja turista iz cijelog svijeta
Portugal je jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj ne postoji diskriminacija niti neki vid rasizma prema muslimanima, koji su dobrim dijelom adaptirani u portugalsko društvo, ponajviše zato što dolaze iz bivših kolonija i što imaju isto govorno područje. Mada, činjenica je da danas sve više muslimana iz Pakistana i Bangladeša, Sirije, Iraka, Alžira i Maroka svoj novi život započinje upravo u ovoj zemlji. Naravno, muslimani iz nabrojanih zemalja sa sobom u Portugal donose i razlike u poimanju pravnih propisa, što ovdje ne predstavlja nikakav problem. Ova različitost posebno se može primijetiti u džamijama, gdje se klanja po pravilima sva četiri priznata mezheba
Stjepangrad je pust od 1835. godine, kad Turci napustiše njegove zidine. Niko ga više ne čuva, osim otrovnica. Ali, bit će poražena ta posljednja zmijska straža. Osvojit ću grad. Ali, neću ga rušiti, neću paliti, dobra mi je namjera, u njegovim zidinama čitat ću i tražiti tragove nekadašnjeg života, tražit ću hercega Stjepana Kosaču. Tražit ću nesretnog Mravca, sjetit ću se hercegove kćerke i pretposljednje bosanske kraljice Katarine, sjetit ću se njihove zabranjene i nesretne ljubavi, zapalit ću cigaru, škiljit ću, prepustiti se suncu, vjetar će mi čupati kosu i tragat ću za znakom u kamenu...
Uloga žene u današnjem društvu nije nimalo jednostavna jer se od žene očekuje da bude uspješna na svim poljima. Veliki i odgovorni zadaci stavljeni su pred ženu, počevši od odgoja djece, vođenja domaćinstva, profesionalne odgovornosti i općeg društvenog zalaganja. Biti žena, majka, medicinska sestra, odnosno zdravstveni radnik ima posebne specifičnosti. Prvenstveno što se radi o ženama koje svoj porodični život moraju uskladiti i prilagoditi sa svojim zanimanjem”, kazala je za Stav glavna sestra KCUS-a Ernela Eminović
Ratovi kao izrazito traumatični događaji predstavljaju značajna mjesta sjećanja. O spoznaji našeg sjećanja najbolji je primjer obilježavanje datuma 6. april, značajnog za historiju Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine. Ovaj datum predstavljaju tri historijska događaja u modernoj historiji Sarajeva: bombardiranje grada 1941. godine od njemačke avijacije, oslobođenje grada od fašističke okupacije 1945. godine te početak najduže opsade grada u modernoj historiji 1992. godine. No, ovaj datum suštinski simbolizira i borbu za očuvanje temeljnih vrijednosti na kojima počiva višestoljetna historija Sarajeva. Te vrijednosti satkane su u vakufnamama Isa bega Ishakovića i Gazi Husrev-bega, kao i u antičkom, srednjovjekovnom, osmanskom, austrougarskom te jugoslavenskom naslijeđu
Sahat-kula u Podgorici izgrađena je 1667. godine i dio je vakufa Hadži Hafis-paše Osmanagića. Prije jednog stoljeća na nju je postavljen metalni krst. Uklonjen je prošle godine tokom restauracije koju je finansirala turska agencija TIKA, ali je u međuvremenu vraćen. Taj je čin izazvao buru reagiranja u crnogorskoj javnosti, ali i otvorio brojna pitanja o položaju Bošnjaka u toj državi i odnosu društva, medija i crnogorske države prema islamu uopće
“Kad smo otišli, imali smo šta vidjeti. Gdje taj čovjek živi proteklih 13 godina, kakav je taj objekt od kartona, daske i lima, ja to u svom životu za svojih 49 godina nisam vidio. U ime Udruženja, a i kao njegovi saborci, nismo mogli ostati ravnodušni na ovu situaciju. Odmah smo počeli razmišljati kako da mu pomognemo i da napravimo kakvu-takvu kuću u kojoj bi mogao živjeti”, kaže Ferid Haskić Taško
Nešto što je nastalo igrom slučaja, kao povod za okupljanje naše dijaspore u New Yorku te kao zamjena za virtualni kontakt preko društvenih mreža, u međuvremenu je postalo ozbiljna filmska platforma za sve filmske radnike i filmofile.
Uskoro će na bosanskom jeziku biti objavljena knjiga britanskog historičara Marka Atille Hoarea Bosanski muslimani u Drugom svjetskom ratu. Nadati se da će se njenom objavom barem djelomično rasvijetliti uloga bh. muslimana u NOB-u i stvaranju nove zemlje, koja će se prema njima ponijeti tako maćehinski. Kraj Drugog svjetskog rata obilježit će nerasvijetljena dešavanja, masovna strijeljanja i pojedinačne tragedije poput one Mustafe Busuladžića, čiji je dosje OZNA e, objavljen u Stavu, i povod za pisanje ovog teksta. Allah najbolje zna, ali možda i išaret ovo dvoje rahmetlija Merhemića, na koje me je duboko u prvoj noći mjeseca redžepa 1439. hidžretske godine podsjetio tekst šejha hadži Fejzullaha ef. Hadžibajrića pročitan nekada davno, a zapisan nakon šehidske smrti Mule i Osmana, kojih se slučajno sjetih. Njihovoj dženazi ispred Begove džamije te ukopu na sarajevskom gradskom groblju Bare, uz ogromno učešće građana Sarajeva, prisustvovao je i tadašnji reisul-ulema hadži Naim ef. Hadžiabdić
