fbpx

Razgradnja BiH Dodiku je važnija od prava njegovih sunarodnjaka

Konstitutivnost Srba u HNK suštinski sprečava zajednički koncept Dodika i Čovića koji etnički element ima uvezati s ekskluzivnim teritorijem, a nikako ga rasipati po drugim dijelovima. Srbima je, prema Dodikovoj koncepciji, mjesto u Republici Srpskoj. Čović samo dijeli njegovo stajalište po kojem bi preostali dio Hrvata rasutih po Dodikovoj zemlji valjalo politički i životno obeshrabriti, uvjeriti ih da im je vakat dizati sidro i zaploviti prema hrvatskim prostorima

Pitanje konstitutivnosti Srba u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, o kojem se poprilično često govorilo proteklih mjeseci i zbog kojeg je Skupština ovog kantona više puta prekidala ili odgađala zasjedanje, problem je koji puno govori onima što ga znaju pročitati. Naravno, ne samo o stanju u Mostaru i Hercegovini nego i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Onima što “čitaju” problem konstitutivnosti Srba u HNK ovo pitanje vrlo jasno razotkriva namjere paradera javnom scenom koji su sve aktivnosti podredili razgradnji Bosne i Hercegovine kao države.

Što se tiče protivljenja, čak i pokretanja same rasprave o navedenom pitanju, sve je jasno. Konstitutivnosti Srba u ovom kantonu protivi se HDZ BiH, odnosno njen predsjednik Dragan Čović. U normalnim prilikama zvučalo bi nelogično da se osvjedočeni prijatelj Milorada Dodika, još najvažnije srpske figure u BiH, protivi da njegovi sunarodnjaci postanu punopravni ondje gdje Čović suvereno stoluje.

Da nije kako jeste, Vesnu Saradžić, kao podnosioca amandmana o konstitutivnosti Srba, ne bi zapao taj čin jer bi je preduhitrio sam Čović. To što je nije preduhitrio i što neće ni da čuje za konstitutivnost Srba jasno govori da ni samom Dodiku do rješavanja tog pitanja nije stalo. Čak i više od toga. Konstitutivnost Srba u HNK suštinski sprečava zajednički koncept Dodika i Čovića koji etnički element ima uvezati s ekskluzivnim teritorijem, a nikako ga rasipati po drugim dijelovima. Drugim riječima, Srbima je, prema Dodikovoj koncepciji, mjesto u Republici Srpskoj. Čović samo dijeli njegovo stajalište po kojem bi preostali dio Hrvata rasutih po Dodikovoj zemlji valjalo politički i životno obeshrabriti, uvjeriti ih da im je vakat dizati sidro i zaploviti prema hrvatskim prostorima.

I dok Srbi koji su se nakon uspostavljanja mira u Bosni i Hercegovini vratili u Mostar gaje nadu da će u dogledno vrijeme ojačati i statusne pozicije, većina njihovih predstavnika nezainteresirano posmatra klasičnu lakrdiju i skupštinska prenemaganja, u kojima se ne samo HDZ BiH nego niti jedna politička partija nije posebno angažirala na rješavanju ovog pitanja. Za to vrijeme Dodikov šef za Hercegovinu, episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije Durić, koji navedeno pitanje nikad nije ni spomenuo kao problem, a kamoli založio se za njegovo rješavanje, bavi se jedinim spornim pitanjima od “vitalnog nacionalnog interesa”, koji se prvenstveno tiču nekretnina u vlasništvu Pravoslavne crkve. Kako ih što bolje unovčiti jeste vladikina glavna preokupacija zbog koje se i sam, poput Dodika, rado viđa s predsjednikom HDZ-a BiH, svečano otvara prodavnice i slične objekte i, dakako, vodi razgovore o već spomenutim “vitalnim nacionalnim interesima”.

Hoće li se u pogledu ovog pitanja nešto promijeniti, teško je pouzdano reći. “Srbi nisu konstitutivni u četiri kantona i na tome se testira evropejstvo i principijelnost. To je volja dvije partije i to je strašno ako to prihvatimo. Politički lideri iz Republike Srpske i Dodik i ja nemamo pravo da preko toga prelazimo”, izjavio je nedavno član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić nakon posjete Mostaru. Pitanje je, međutim, da li je Ivanić, odnosno opozicija u RS-u, spreman za kopernikanski obrat. Ne samo zbog nagovještaja da će o konstitutivnosti Srba u HNK rješenje tražiti s Dodikom, kojeg taj problem ne zanima, nego prvenstveno zbog činjenice da bi takva promjena podrazumijevala i promjenu odnosa spram Dragana Čovića.

Teško je, međutim, vjerovati da će se, barem u ovom trenutku, u tom smislu nešto promijeniti. Iz prostog razloga što je on naprosto “nezaobilazan” kad je riječ o hrvatskom partneru. Svi trebaju Čovića?! Niko nije siguran hoće li na predstojećim izborima pobijediti Dodikova struja ili opozicija; niko, također, nije načisto ko će u bošnjačkom korpusu osvojiti većinu, ali su svi gotovo uvjereni da će kod treće strane za partnera ponovo imati Čovića. Zbog toga svi aplikanti za vlast s Čovićem nastoje ostati u što je moguće boljim relacijama. To je, na koncu, temeljni razlog koji objašnjava ne samo pitanje etničkih nesporazuma nego svih mogućih nesporazuma koji ugrožavaju dinamiku svih pozitivnih procesa koji bi ovoj zemlji osigurali prosperitetnu budućnost.

PROČITAJTE I...

Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!