Nakon što još vladajući VMPRO-DPMNE nije okupio većinu za formiranje Vlade, makedonski predsjednik mandat za sastav Vlade odbio je dati opozicionoj partiji SDSM, odnosno njenom lideru Zoranu Zaevu. Ovakav potez predsjednika Ivanova osudili su predstavnici EU, ali to nije pomoglo da Makedonija dobije novu Vladu

Politička kriza u Makedoniji, koja je počela prije više od dvije godine, do temelja je uzdrmala makedonsko društvo. Čelnici vladajuće partije VMRO-DPMNE, koja je na vlasti duže od decenije, uz audiomaterijale kao dokaz, optuženi su za niz kriminalnih radnji. Ove snimke, simbolički nazvane bombama, u javnost je iznio lider opozicije Zoran Zaev, koji je na konferencijama za štampu objavljivao inkriminirajuće zapise telefonskih razgovora funkcionera vladajuće garniture. Od tada pa sve do danas, u Makedoniji je bilo mnogo protesta i tenzija koje prevazilaze nivo običnih političkih neslaganja.

Pri kraju 2015. godine, pritisnuta unutarnjim i vanjskim pritiskom, vladajuća VMRO, uz dogovor s opozicijom, pristala je na formiranje Specijalnog javnog tužilaštva, koje se trebalo pozabaviti problemom korumpiranih struktura u zemlji. Specijalno tužilaštvo bilo je nužno zbog toga što je opozicija tvrdila da je beskrupuloznim pritiscima i drugim “mehanizmima”, koji su vladajućoj strukturi VMRO-a bili na raspolaganju čitavu deceniju, ova partija uspjela skoro u potpunosti upropastiti javni pravosudni sistem i od njega načiniti svoj, partijski sistem. Od samog početka rada Specijalnog javnog tužilaštva počelo se otpletati klupko i za kratko vrijeme na optuženičkoj klupi našla se nekolicina visokih funkcionera iz VMRO-a.

AMNESTIJA OD POČINJENOG KRIMINALA

U proljeće prošle godine, kada je pritisak na vladajuće strukture i partijske čelnike bio izuzetno jak, odjednom je istupio Gjorge Ivanov, koji je kao kandidat partije VMRO dva puta postao predsjednik Makedonije. Predsjednik Ivanov tada je proglasio opću amnestiju i aboliciju svih pripadnika političkih partija od svih počinjenih krivičnih djela za koje su osumnjičeni. Amnestijom je bilo obuhvaćeno nekoliko desetaka vladinih funkcionera, a tek forme radi, na istu listu stavljeno je i nekoliko pripadnika opozicione partije protiv kojih se vodio postupak u trenutku nastupanja amnestije. Ivanov je tvrdio da je amnestija trebala riješiti političku krizu.

Međutim, samo je pogoršala situaciju. Hiljade ljudi izašle su na ulice i počela je “Šarena revolucija”, nazvana tako jer su demonstranti bojom gađali spomenike i “barokne” zgrade kojima je vladajuća VMRO pretrpala Skoplje u posljednjih pola decenije. Cijeli projekt novog izgleda Skoplja, popularno nazvan “Skoplje 2014”, za opoziciju kao i za veliki broj građana nije predstavljao ništa drugo do paravan za pranje novca vladajućim strukturama. Mjesecima su hiljade građana svakodnevno protestirale tražeći povlačenje amnestije i procesuiranje optuženih političara. Poslije jakog, kako unutrašnjeg, tako i međunarodnog pritiska, Ivanov je bio primoran povući svoju skandaloznu amnestiju. U međuvremenu su se protesti nastavili sve do jeseni prošle godine, kada je ugovorom između vlasti i opozicije dogovoren datum izbora kao i uvjeti u kojima se izbori trebaju sprovesti.

Poslije nekoliko odgađanja izbornog roka i dugotrajnih pregovora, datum izbora određen je za 11. decembar 2016. godine. Obje partije na tim izborima išle su na sve ili ništa. U slučaju pobjede opozicije, vrh vladajuće VMRO suočavao se s dugotrajnim sudskim procesima i mogućim zatvorskim kaznama, dok je opozicijska SDSM, ako bi izgubila na izborima i poslije svega onoga što se događalo u proteklih nekoliko godina, riskirala da doživi totalni krah. Ta pozicija ili-ili doprinijela je da obje partije uđu u žestoku predizbornu kampanju. Partija VMRO oslanjala se uglavnom na nacionalni sentiment svog glasačkog tijela, a sporedni adut bila su “velika ostvarenja” u protekloj deceniji. Opozicija je usvojila multietnički koncept prema kojem se posebno naglašavalo zbližavanje s Albancima i drugim etničkim zajednicama.

Na listi opozicije našlo se i nekoliko Bošnjaka, među njima i ugledni filozof koji živi u Makedoniji Ferid Muhić. Sami izbori protekli su bez nekih većih incidenata, a u izbornoj noći obje partije proglasile su pobjedu. U prvih nekoliko dana poslije izbora situacija je bila prilično konfuzna, no, ispostavilo se da je vladajuća VMRO uspjela osvojiti dva poslanika više od opozicije, te je ukupni rezultat poslaničkih mjesta u Parlamentu bio 51:49 za VMRO. Kao najveći gubitnik iz proteklih parlamentarnih izbora izašla je albanska partija – Demokratska unija za integraciju (DUI), koju predvodi Ali Ahmeti, a koja je bila dugogodišnji koalicioni partner VMRO-a. DUI je na ovim izborima pala s 19 poslaničkih mjesta u Parlamentu na 10. Kao značajan faktor među Albancima na ovim se izborima pokazala partija BESA, koja, iako relativno nova partija, osvaja čak 5 mjesta u Parlamentu, a iza nje su Alijansa za Albance Zijadina Sele s tri poslanička mjesta i DPA Menduha Tačija s dva. Među Albancima je veliki broj glasova osvojila i opoziciona partija – SDSM, koja je do sada figurirala uglavnom kao etnički makedonska partija.

KLJUČNO PRIDOBIJANJE NAKLONOSTI ALBANACA

Pretpostavlja se da je za SDSM na ovim izborima glasalo oko 70.000 Albanaca. Kao glavni razlog za to ističe se multietnički ton predizborne kampanje SDSM-a, ali i veliko razočarenje albanskog naroda u partije DUI i DPA, koje su predstavljale Albance u posljednje dvije decenije. Obje ove partije u dekadi vladanja VMRO-a bile su involvirane u razne afere, pa se, prema tome, u albanskom nacionalnom korpusu osjećala potreba za promjenom, od čega su najviše profitirale multietnička SDSM i BESA.

Neposredno poslije parlamentarnih izbora, predstavnici najvećih albanskih partija u nekoliko navrata bili su pozvani u Tiranu na razgovore s albanskim premijerom Edijem Ramom. Te učestale posjete Albaniji rezultirali su 7. januara 2017. godine donošenjem zajedničke platforme albanskih partija u Makedoniji. Ta platforma podijeljena je u sedam poglavlja koja navodno obuhvataju želje albanskog etnikuma: jednakost dvaju naroda, pravo i pravda, ekonomska jednakost, EU i NATO, dobrosusjedski odnosi, rješavanje problema s imenom države zbog kojeg Makedonija ne može pristupiti evroatlantskim integracijama i pojačanje pomoći albanskim institucijama u zemlji. U platformi je definirano i da albanski uz makedonski postane službeni jezik u Makedoniji, i to je naglašeno kao jedan od glavnih uvjeta bilo kom političkom subjektu koji želi ući u koaliciju s albanskim partijama.

Budući da je VMRO osvojio kakvu-takvu većinu na izborima, predsjednik Ivanov ovoj je partiji prvoj dodijelio mandat za formiranje Vlade. No, pregovori s bivšim dugogodišnjim partnerom, partijom DUI, nisu tekli glatko. Čini se da je u DUI-u postojao jak raskol o pitanju ponovnog koaliciranja s VMRO-om, prije svega zato što je ta koalicija DUI koštala skoro pola zastupničkih mjesta u Parlamentu. S druge strane, čini se da su u štabu VMRO-a nestrpljivo čekali odgovor bivših partnera koji je stigao tek kada je istekao rok za formiranje Vlade. Pošto je mandat vraćen predsjedniku Ivanovu, on je odbio da ga dodijeli opoziciji s izgovorom da se mandat ne može dati partiji koja je izgubila na izborima. No, ako opozicija uspije postići dogovor s ostalim partijama s kojim bi oformila većinu u Parlamentu, onda bi po zakonu predsjednik morao dodijeliti mandat za formiranje Vlade partiji SDSM.

Kada se krajem februara vidjelo da je dogovor između albanskih partija i opozicije na pomolu, prvo je bivši premijer Makedonije i lider partije VMRO-DPMNE Nikola Gruevski pozvao narod da izađe na ulice i “spriječi izdaju Makedonije”: “uvođenje drugog oficijalnog jezika, kantonizaciju i federalizaciju zemlje”. Već sutradan počeli su protesti protiv opozicije pod nazivom “Za zajedničku Makedoniju”. Kada je Zoran Zaev krajem februara, a poslije višenedjeljnih pregovora s albanskim partijama, prikupio potrebne potpise i s njima otišao u predsjednički kabinet, Ivanov je odbio dodijeliti mu mandat za formiranje Vlade.

Predsjednik Ivanov 1. marta izjavio je da nikada neće dati mandat stranci koja zastupa agendu druge države – misleći pritom na platformu albanskih partija usvojenu u Tirani – i, između ostalog, opoziciju optužio za veleizdaju. Opozicija je optužila predsjednika Ivanova da je “upravo izvršio državni udar i pogazio Ustav Republike Makedonije”. Opozicioni funkcioneri ustvrdili su i da nisu prihvatili sve tačke albanske platforme, nego da su samo prihvatili da diskutiraju o njima u Parlamentu. Neki od funkcionera iz DUI-a dali su izjave da je i VMRO također bila voljna prihvatiti platformu albanskih partija kako bi formirala vlast, ali da je izričito tražila ukidanje Specijalnog javnog tužilaštva, na šta DUI nije pristao.

Ovaj potez predsjednika Ivanova, kao i prošlogodišnju amnestiju, odmah je osudila međunarodna zajednica. Visoka predstavnica EU Federica Mogherini, koja je posjetila Makedoniju dan pošto je Ivanov odbio dati mandat opoziciji, pozvala je predsjednika da što prije Zoranu Zaevu uruči mandat za formiranje Vlade, a isto je učinio i američki ambasador u Makedoniji Jess Baily. Opozicioni funkcioneri sve vrijeme ponavljali kako sve ovo nema nikakve veze s federalizacijom Makedonije, što je nešto za šta ih svakodnevno optužuju iz partije VMRO, već da je samo riječ o tome da vrh VMRO-a želi izbjeći dugogodišnje zatvorske kazne zbog kriminala počinjenog u proteklom periodu, pa sada smišljaju probleme kako bi skrenuli pažnju sa sebe. Mnogi su očekivali da će protekli parlamentarni izbori donijeti okončanje političke krize u Makedoniji, ali čini se da su je samo produbili. U ovom je trenutku situacija više nego napeta i uopće se ne zna u kojem smjeru sve ovo može krenuti.