PONOVO FILOZOFSKI FAKULTET. ZNAMO DA SU OD TAMO PONIKLI NAJVECI CETNICI POPUT VOJISLAVA MAKSIMOVICE, ALEKS BUHE I OSTALIH. Zasto su viskolskolske ustanove u Republic BIH bile i ostale filijale cetnickih ideologija generisanih u SANU. Na Pravnom fakultetu cetnik u rukavicama Zdravko Grebo, na kome studentrice polazu sireci noge, na FPN- u KOS-ov agent Filandra ubacen u BH uz rat i budaletina glupi Curak, a na fiolozofiji plejada cetnika nikada nije ni prestala da vlada. Ima li iko u toj je**oj bosni da posalje i Kazaza i Velickovica u PM. Jesu li ljudi tamo ovec, sta su?

putopisac.com

Postovana Redakcijo
Dostavljam Vam moj Prijedlog Zajednickog jezika.Mozete ga objaviti,kao poseban tekst,ili kao prilog diskusiji prethodnog teksta
ZAJEDNICKI JEZIK
Predlazem,da se ozvanici ZAJEDNICKI JEZIK,kao unija koju cine MATERNJI JEZICI: SRPSKI,HRVATSKI,BOSANSKOHERCEGOVACKI i CRNOGORSKI.
Naziv:“ZAJEDNICKI JEZIK“ je samo radni.Pri izboru njegovog konacnog imena,ogranicenje bi bilo,DA NE MOZE SADRZATI RIJECI,VEZANE ZA NAZIV BILO KOGA OD MATERNJIH JEZIKA.Najprirodnije bi bilo, da se odnosi na teritoriju,koju obuhvata.Tako bi se mogao zvati:“Jugoslovenski,Juznoslovenski,Zapadnobalkanski,….i sl.“
Moj prijedlog bi bio: JUZNOSLOVENSKI
Nazivi maternjih jezika,ostali bi postojeci,dakle: SRPSKI,HRVATSKI BOSANSKOHERCEGOVACKI i CRNOGORSKI.
Zajednicki jezik,definisu tri odrednice:
1.-Svako govori i pise svojim MATERNJIM JEZIKOM.
2.-Svako poznaje i potpuno razumije i ostala 3 MATERNJA JEZIKA.
3-svako cita oba pisma: CIRILICU i LATINICU.
U obrazovanju bi se izucavao ZAJEDNICKI JEZIK.U okviru toga izucavale bi se i specificnosti svoga,i ostalih MATERNJIH JEZIKA,kao komponenti ZAJEDNICKOG JEZIKA. Obzirom,da svi navedeni Maternji jezici imaju istu gramaticku osnovu,to bi,u odnosu na sadasnje stanje,prakticno znacilo,ucenje oba pisma,i nekoliko desetina novih rijeci.Bio bi to mali napor,a ogromni ucinak.
Knjizevni jezik,bio bi Zajednicki jezik.Znaci,svako,ko pise,pise na svome Maternjem jeziku.Svako,ko cita,moze da cita i ono sto nije na njegovom Maternjem jeziku.
U svim drzavama,zvanicni bi bio ZAJEDNICKI JEZIK / MATERNJI JEZIK
Ovo:”……………/MATERNJI JEZIK”,oznacavalo bi jezik na kome bi bili javni nazivi,na doticnom maternjem jezickom podrucju.
OBRAZLOZENJE:
Prijedlog je sacinjen na osnovu iskustva stecenog u toku skolovanja u multietnickoj gimnaziji,u multietnickom gradu,u vremenu multietnicke Jugoslavije.Da potsjetimo:Na prostoru danasnjih MATERNJIH JEZIKA,o kojima je rijec,bio je tada u upotrebi ZAJEDNICKI JEZIK,koji je ujedno bio i zajednicki MATERNJI JEZIK,i zvao se SRPSKOHRVATSKI,odn.HRVATSKOSRPSKI JEZIK.U skolama su se ucila oba pisma:Cirilica i Latinica.Ucili smo i da,u okviru S-H (H-S) jezika postoje tri narijecja ( ekavsko,ijekavsko i ikavsko ),i cetiri dijalekta (stakavski,stokavski,kajkavski i cakavski).Takodje smo ucili da se za neke pojmove,koriste razliciti izrazi u Srpskom i Hrvatskom jezickom podrucju (hiljada=tisuca,voz=vlak,cas=sat i dr.).Izbor narijecja,dijalekta,izraza,kao i pisma,bio je slobodan,s tim sto izabrano nije moglo da se mijenja,u toku jednog cjelovitog teksta.Pismeni radovi obavljali su se ravnopravno:cirilicom,i latinicom.
SH (HS) jezik sadrzao je u sebi dosta dobrih rjesenja,koja bi se i u buducnosti mogla zadrzati.Ali,sadrzao je i jedan nedostatak:
Uvazavao je postojanje samo SRPSKE i HRVATSKE komponente jezika.Kreatori poslednje varijante tog Zajednickog jezika (Novosadski dogovor) nisu mogli cak da se sloze ni oko toga,koja,od ove dvije komponente,treba da bude prva u nazivu,pa su mu naziv udvojili: “SRPSKOHRVATSKI odn.HRVATSKOSRPSKI”.Istovremeno hladno je ignorisano postojanje BOSANSKOHERCEGOVACKE i CRNOGORSKE komponente istog jezika.A Bosanskohercegovacki i Crnogorski,razlikuju se,kako medjusobno,tako i prema Srpskom i Hrvatskom,u istoj mjeri,kao sto se Srpski i Hrvatski,medjusobno razlikuju.Dakle,ako su vec Srpski i Hrvatski smatrani,kao komponente zajednickog jezika,onda su to,potpuno ravnopravno sa njima bili i Bosanskohercegovacki i Crnogorski.
U vezi sa prethodnim stavom,naziv:SRPSKOHRVATSKI,odn.HRVATSKOSRPSKI,bio je neadekvatan.Kad bismo ga ispravljali u istome smislu,tj.dodavajuci BOSANSKOHERCEGOVACKI i CRNOGORSKI,dobila bi se nezgrapna kovanica,uz ponovnu kombinatoriku:koji je prvi,koji drugi,koji treci,a koji zadnji u nazivu.Zbog toga se i predlaze stav da se u nazivu Zajednickog jezika,ne spominju Maternji jezici.
Raspadom Jugoslavije,raspao se i S-H (H-S)-jezik.Njegove komponente,promovisane su u posebne jezike,pa su nastala 4 nova razdvojena maternja jezika: SRPSKI,HRVATSKI,BOSANSKI i CRNOGORSKI.Pri tome je usvojen i jedan nepravilan naziv: BOSANSKI,umesto BOSANSKOHERCEGIVACKI.Koliko se ti jezici medjusobno razlikuju,koliko te razlike zadovoljavaju standarde,da se mogu smatrati kao posebni jezici,ili kao varijante jednog jezika,i kako ce se,u buducnosti,to pitanje rjesavati,tema je za posebnu strucnu raspravu.Ali,realnost je,da oni postoje.Svaki od njih je sada zvanicni jezik,u doticnoj novonastaloj drzavi.I to sada (ili bar za sada).moramo prihvatiti.TO NE SMETA OVOME PRIJEDLOGU.
Raspad Jugoslavije,kao i raspad SH (HS)jezika,doveli su u problematican status mnoge gradjane,koji sad zive van svojih novonastalih maticnih drzava.Postali su nacionalna manjina,a njihov jezik,jezik nacionalne manjine.Problem,u resavanju njihovog statusa,imaju i vlade drzava u kojima oni zive.Nastaju tesko rijesive situacije.Evo nekih primera:
Jedan dovitljivi advokat u Prijepolju,po nacionalnosti Bosnjak,zahtjeva da mu se sva sudska prepiska dostavlja na njegovom maternjem (Bosanskom) jeziku.On je mozda i rodjen u Prijepolju,ali ima pravo da “ne razumije” Srpski.Naravno,prevod na Bosanski mora da obavi ovlasteni prevodilac,koga je,na ovim prostorima,tesko naci,jer je to jedno novo zanimanje.Pravnici se hvataju za glavu,predmeti zastarjevaju,a advokat,i njegovi klijenti,zadovoljno trljaju bradu.
Bosnjacko nacionalno vece,u Novom Pazaru,zahtjeva,da se nastava za njihove ucenike izvodi na Bosanskom jeziku.Direktor skole i deo nastavnog osoblja,hvataju se za glavu,pa pitaju vladu Srbije,sta da rade.Vlada odgovara da tako mora biti,jer je po zakonu.Posljedica toga je formiranje jednonacionalnih odelenja.Omladina se,i u obrazovanju,dijeli po nacionalnoj (citaj:vjerskoj) osnovi.
U inostranstvu sam cuo slijedecu pricu (Kazu da je istinita,a ako i nije,ona je moguca):
U jednoj evropskoj drzavi,raspisan je,za izbeglice,oglas za dodjelu stipendija za ucenje stranih jezika.Uslov je bio da kandidat,pored maternjeg,vec govori jedan strani jezik.Jedna snalazljiva izbjeglica rekla je,da joj je maternji Bosanski jezik,strani,koji vec govori,je Hrvatski,a zeli da uci Srpski.I dobila je stipendiju.
Bilo je i smijesnih situacija.Jedan film,snimljen u Srbiji,prikazivan je u Hrvatskoj.Neko je bio toliko dosledan,i pedantan,da je napravio titlovani prevod filma.Gledaoci su se tome smijali.
Ima,u poslednje vrijeme,u tom smislu,i pozitivnih manifestacija.Prije kratkog vremena ostvarena su dva gostovanja: Beogradskog pozorista u Zagrebu,i Zagrebackog pozorista u Beogradu.Ni u Beogradu,ni u Zagrebu,nisu zabiljezeni slucajevi negodovanja nekog iz publike,sto nije bilo prevodjenja.Zivot potvrdjuje postojanje Zajednickog jezika.
Mozda je nerealno ocekivati,da,ovaj prijedlog,odmah prihvate rezimi svih relevantnih drzava.Mozda cemo,za neke,morati malo sacekati.Ali bitno je slijedece :imala bi interesa,da ga sprovede,kod sebe,i samo jedna drzava,jer bi time,na korektnan nacin,na svojoj teritoriji,rijesila bar pitanje manjinskih jezika,novonastalih raspadom Jugoslavije.
Omer Baralic,dipl.ing.