fbpx

Da bi se bolje shvatile Veličkovićeve pobude, treba i spomenuti da njemu, pored postojanja zasebnih jezika, na živce idu i navodne “privilegije” koje imaju djeca šehida i poginulih boraca. Veličković smatra da su određene, u stvarnosti sitne prednosti koje imaju djeca onih ljudi koji su dali živote, dijelove tijela ili zdravlje da bi postojala i sama država, ali i njene ustanove, zapravo diskriminatorna te da se ne radi o altruizmu nego o “oročivanju ratnog profita”.

Veličković je autor falsifikata o postojanju bošnjačkih čitanki, iako je od rata naovamo veliki broj čitanki rađenih po NNP na bosanskom jeziku kao autore imao i Srbe i Hrvate, pa čak i samog Nenada Veličkovića

S obzirom na to da u svojim tezama o zajedničkom srpskohrvatskom jeziku nije uspjela u Hrvatskoj i Srbiji, Kordićka je za podršku svojim idejama u Sarajevu okupila svojevrsni regionalni band aid (potpisnici deklaracije) u kojemu, osim zalutalog Ranka Bugarskog, nema niti jedan znanstvenik lingvist iz relevantnih institucija koje se u četirima ciljnim državama bave pitanjima jezika (BiH, Srbija, Hrvatska, Crna Gora). Dio je potpisnika bez sumnje obmanut lukavo sročenim tekstom deklaracije, vjerujući da je tačna tvrdnja u kojoj tzv. “zajednički policentrični standardni jezik ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi”

Odgovor na demantij koji je u redakciju sedmičnika „Stav“ uputio prof. dr. Nenad Veličković na tekst “Nenad Veličković roditelje djece iz Konjević-Polja nazvao ‘neobrazovanim nacionalistima’”, sedmični časopis “Stav”, broj 67., Sarajevo, 16. juni 2016. godine, str. 16-19. Sporne i skandalozne tvrdnje, na koje je analitičkim tekstom reagirao glavni urednik „Stava“, Nenad Veličković iznio je nedavno na javnoj tribini u Sarajevu.