fbpx

Pandemija ujedinila Srebreničanke

Do sada su Srebreničanke sašile i podijelile nekoliko stotina maski. Tačan broj ne znaju jer, kako šiju, tako odmah i dijele u prodavnicama, apotekama, starijim sugrađanima, radnicima koji moraju raditi i tokom pandemije...

 

 

Vanredna je situacija zbog pandemije ujedinila Srebreničanke svih nacionalnosti. Kako bi malo olakšale dane izolacije i neizvjesnosti, neke od njih pokrenule su humanitarnu akciju šivanja i podjele zaštitnih maski. “Nama su ljudi na prvom mjestu”, kaže nam Valentina Gagić-Lazić, čelnica NVO “Sara-Srebrenica”.

“I naravno, ponosni smo na ovaj naš srebrenički komšiluk i naše udruženje koje je multinacionalno. Ponosni smo na to što među svim ljudima uživamo povjerenje, a trebalo je preći dug put da dođemo do toga da nas svi gledaju bez podozrenja.”

Ta je nevladina organizacija osnovana 1999. godine pod nazivom Udruženje mladih i žena “Sara”. Različitim su sadržajima okupljali mlade ljude i žene kako bi na kreativan način ispunili slobodno vrijeme, ali i razvili znanja i vještine koje će im koristiti u životu. Njihov Otvoreni centar nudio je edukativne sadržaje, kroz koje je prošlo više od 2.000 polaznika.

Prve videoprojekcije, zabavne aktivnosti i druženja stanovnika Srebrenice različite nacionalnosti prepričavaju se i danas. Kažu da su od samog početka usmjereni na izgradnju zajednice u kojoj ljudi vjeruju jedni drugima, uvažavaju različitosti i zajedničkom rješavanju problema.

Prije nekoliko dana odlučili su pokrenutu akciju šivanja i podjele maski. Sa svoje su stranice na Facebooku uputile poziv svima koji žele pomoći i vrlo brzo su prve maske sašivene i podijeljene. “Ibrima je reagovala prva, javila se da može šiti, ali da nema mašinu. Brzo smo razmijenili ideje, stavili na raspolaganje resurse koje smo imali, mi u Udruženju mašine, materijal, konce i sve što je potrebno. Ubrzo smo organizovale prostor koji smo formirale kao malu radionicu, a to su nam ustupili prijatelji iz ‘Kuće dobrih tonova’, čija se predstavnica Hilda aktivno uključila i u nabavku materijala, tako da smo neki proces, u početku, brzo i spontano organizovale. Tri žene su šile: Stana, Ibrima i Željka, tri su krojile, prale, peglale i pakovale maske: Hilda, Jelena i ja” pojašnjava nam Valentina, nastavljajući:

“Nekako, ideja je bila da u ovim neizvjesnim vremenima pokažemo sugrađanima da smo uz njih i da se, ako će ta maska to učiniti, barem malo osjećaju sigurnije i zaštićenije. U Srebrenici nas nema puno i važno je da čuvamo veze među nama, kroz komšiluk i međusobnu brigu. Podrška se širila. Javljale su se sugrađanke koje su donosile materijale za rad, pitale kako mogu doprinijeti. Svako u skladu sa svojim mogućnostima. Osjeća se ta solidarnost.”

Do sada su Srebreničanke sašile i podijelile nekoliko stotina maski. Tačan broj ne znaju jer, kako šiju, tako odmah i dijele u prodavnicama, apotekama, starijim sugrađanima, radnicima koji moraju raditi i tokom pandemije…

“Iako imamo volontere, mlade ljude koji u svakodnevnim aktivnostima doprinose razvoju zajednice, ovo nije trenutak kada ih možemo izlagati opasnostima, te je dogovoreno da se nikakve mjere ne preduzimaju bez saglasnosti Kriznog štaba, što i poštujemo. Putem društvenih mreža obavještavamo stanovništvo, činimo sve što je u našoj moći, a opet ponekad mislim da nije dovoljno. Naši planovi i projekti su obustavljeni, dosta je neizvjesnosti, ali ne razmišljamo o tome. Želimo da sve ovo prođe i da se svi zajedno vratimo svakodnevnim obavezama, druženjima, poslovima, pa i dokolici u kojoj ćemo uživati.” /N. H./

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!