VIdi se da je autor pokušao biti objektivan, ali samo u prvih par redova je to uspio. Ovdje se vidi klasičan primjer kako se mi ponašamo prema ženskim žrtvama. Nisu ove žene nikakve žrtve duhovnog zlostavljanja niti manipulacije, nego seksualnog uznemiravanja. Treba li podsjetiti autora da je tačna tvrdnja advokatice da šeriajtski brak u tajnosti nije legalan, šeriajtski je nelgelan, jer nikakva poenta nije u potpisivanju nekog ugovora, nego da ljudi znaju da ste vi sada zajedno i to je to. Autorova pristrasnost je očigledna i u dijelu kada opisuje Numana kao vrsnog poznavaoca tefsira, a ovu advokaticu, kao ‘advokatica, hoće para i kako je nije stid da ne bude iznenađena ovakvim stavrima’. Nije iznenađena, jer seksualna uznemiravanja od strane muškaraca sa bilo kakvom moći je stvarnost i svakodnevnica. Cijeli tekst govori čitaocima, ‘muško je, može mu se oprostiti’. Ako pogledamo skrinšate u pitanju, može se vidjeti da Numan od ‘svoje sadašnje žene’ traži da kaže kako su rastavljeni. Znači da laže. I je li trebmao sve te grške da klasificiramo kao, ‘svi griješimo’? Da, tačno. Ali, ne trebamo od ovakvih stvari praviti sitnice i nastaviti sa životom.
I šta tačno autor želi da kaže time ‘ odsustvo iskušenja-odsustvo grijeha’? Da li to govori da trebamo ukloniti žene iz javnog sektora, jer je logičnije da učimo muškarce kako je ovo ponašanje okej, a žene da se uklanjaju?