Kampanja vladajućih i opozicijskih srpskih stranaka pred izbore u BiH oktobra 2018. godine ujednačeno se realizira prešućivanjem i negiranjem očitih činjenica o masovnim zločinima i genocidu nad Bošnjacima, ali nerijetko se čuju i prijetnje ponovnim masovnim zločinima i genocidom

Početkom juna ove godine sporazum o principima zajedničkog djelovanja pred izbore u BiH potpisali su predsjednici deset srpskih političkih stranaka, uključenih u koaliciju pod nazivom Savez za promjene. U koaliciji su SDS, PDP, NDP, SRS, Napredna stranka Srpske, Srpska napredna stranka, Partija Sloboda, Lista Pravda, Savez za ostanak i Seljačka stranka. Od 22. juna srpski Savez za promjene nastupa pod nazivom Savez za pobjedu.

BITKA ZA PREDSJEDNIKE

Savez za pobjedu u predizbornoj kampanji nastupa pod sloganom “Dan pobjede Republike Srpske”. Poručuju da će dan izbora biti dan pobjede, kako RS-a, tako i njihovog Saveza. Novi naziv odražava stabilnost koalicije, s manje važnim izmjenama kao što je odlazak Ognjena Tadića iz SDS-a. On je prvo formirao svoju stranku, a zatim se priključio stranci na vlasti, Demokratskom narodnom savezu (DNS) Marka Pavića. U toj je stranci Tadiću data funkcija potpredsjednika. Neke od članica Saveza postigle su “bilateralne” sporazume s drugim strankama u toj koaliciji. Tako je PDP potpisao predizborni sporazum o zajedničkom nastupu sa Seljačkom strankom, što se cijeni značajnim s obzirom na glasački potencijal seoskih sredina. NDP Dragana Čavića postigao je sporazum o zajedničkom nastupu na predstojećim izborima s Naprednom Srpskom, Srpskom naprednom strankom i Partijom Sloboda.

Kandidat Saveza za pobjedu za člana Predsjedništva BiH jeste Mladen Ivanić, a kandidat za predsjednika RS-a Vukota Govedarica. Ivanić i Govedarica najavili su da će njihova predizborna aktivnost imati karakter borbe protiv “terora, presije, bahatosti, apsolutizma, siromaštva, bijede, nezaposlenosti, odlaska mladih iz RS-a, korupcije…”

Ivanić je uvjeren u svoju pobjedu, tvrdi da je u dosadašnjem mandatu u Predsjedništvu dobio sve bitke koje je vodio u interesu RS-a, te da je u toj borbi stekao brojne prijatelje među autoritetima međunarodne zajednice. Za Ivanićevu pobjedu bitno je njegovo približavanje SPC-u. Finansirao je izgradnju spomen-krsta u Crkvi sv. Kirila i Metodija u selu Odžak kod Nevesinja. Širom BiH Ivanić prisustvuje manifestacijama koje SPC organizira na mjestima stradanja Srba u Drugom svjetskom i “posljednjem ratu”. U tim prilikama Ivanić veliča značaj “Vojske Republike Srpske u sprečavanju progona civila”. Pobjeda Ivanića i Govedarice glavni je cilj predizborne kampanje svih stranaka Saveza.

Na izborne rezultate Saveza u Podrinju negativno će utjecati izlazak Nedeljka Mlađenovića, načelnika Općine Bratunac, iz SDS-a. Mlađenović je saopćio da SDS napušta zato što na kandidatskim listama nije dobio zasluženo mjesto s obzirom na to da je, kao kadar SDS-a, pet puta pobijedio na izborima za načelnika Bratunca. S druge strane, na izborni rezultat pozitivno će utjecati Rato Rajak, načelnik Općine Rudo i član SRS. On se zalaže za vrijednosti zajedničkog života ljudi raznih nacija i vjera u BiH. Ističe da bi svaki Srbin, Hrvat ili Bošnjak trebao da saučestvuje u boli porodica stradalih u proteklom ratu.

SOCIJALNA PITANJA

Vladajući SNSD pod svojom kontrolom ima većinu glavnih medija u RS-u. Opozicijski Savez suprotstavlja se uređivačkoj politici RTRS-a, koja služi samo SNSD-u i Miloradu Dodiku. Neke opozicijske manifestacije, na kojima je bilo okupljeno oko 15.000 građana RS-a, zato što se nisu dopadale Vladi RS-a i Dodiku, nisu dobijale mjesto u programu RTRS-a, dok se putem tog medija prati i afirmativno publicira “svaki korak” Dodika, svako okupljanje SNSD-a i njegovih aktivista. Savez za pobjedu diskriminiran je i inferioran kada je u pitanju utjecaj medija na birače. Ukazivanje kako je uređivačka politika RTRS-a u službi jedne partije i jednog lidera vladajuća klika u javnosti tumači kao izdaju, jer se, navodno, želi uništiti RTRS i entitet RS, a graditi BHRT i država BiH.

Političari, aktivisti i novinari koji se suprotstavljaju nacionalističkoj, fašističkoj i seperatističkoj politici SNSD-a i Dodika meta su Dodikovih policijskih i medijskih poslušnika. Učestali su napadi na novinare koje primitivno i vulgarno Dodik nerijetko i napada. Takav drastičan slučaj jeste premlaćivanje Vlade Kovačevića, novinara opoziciji iznimno bliske BNTV, koji je nedavno završio u bolnici. Novinari BNTV-a i novinarska udruženja od Vlade RS-a i Dodika zahtijevaju da se omogući nesmetan i slobodan rad medija, da se procesuiraju napadači na novinare – egzekutori i nalogodavci, da se uspostavi jednak tretman vlasti prema svim medijskim kućama bez privilegija koje ima, naprimjer RTRS, te da se uspostavi zakonski okvir koji garantira sigurnost novinara.

Socijalna pitanja važan su dio predizborne kampanje Saveza za pobjedu. Obećavaju građanima “trinaestu plaću”, povećanje plaća na prosjek od hiljadu maraka i povećanje penzija na prosjek od 500 maraka. Lideri Saveza objašnjavaju da će povećanje plaća i penzija osigurati korekcijama direktnih poreza, uštedama u entitetskoj administraciji, poboljšanjem rada inspekcija, te uvođenjem zagarantirane bruto-plaće kako bi poslodavci bili motivirani prijaviti zaposlene. Treba imati u vidu da mjere koje obećavaju nisu popularne, posebno kada su pitanju povećanje poreza i nova opterećenja za privredu. Istovremeno dok zagovaraju mjere za povećanje plaća i penzija, pokreću izmjene i dopune Zakona o akcizama, kako bi se snizile cijene goriva za 18 feninga po litru, ističući da je sniženje cijene goriva za pet feninga od juna 2018. godine samo kozmetički predizborni trik vladajućeg SNSD-a.

Lideri opozicije ukazuju da Vlada RS-a uzrokuje i tolerira kriminal u javnim preduzećima, navodeći primjer Fabrike glinice Birač. Tvrde kako su za vrijeme aktuelne vlasti propale tri banke, uništene robne rezerve, da je BDP u RS-u najniži u regiji, da su preduzeća iz Srbije s teritorije RS-a otišla u entitet FBiH, da raste ukupan dug RS-a, da Dodik i SNSD sarađuju s Čovićem i HDZ‑om na štetu RS-a, da HDZ i Čović nikada ništa nisu učinili korisno za Srbe, da Dodik ne brine o položaju Srba u kantonima entiteta FBiH s hrvatskom većinom i vlašću HDZ-a, gdje im je po ustavima tih kantona ukinuta konstitutivnost, da je Dodik Hrvatskoj ustupio dokumentaciju jasenovačkog logora, da ne poduzima ništa u slučajevima isticanja ustaških simbola i veličanja ustaških vođa na prostoru BiH, pa i u RS-u. Iako ima bliske odnose i saradnju s liderom HDZ-a Čovićem, Dodik nema uspjeha u rješavanju konkretnih otvorenih pitanja između Hrvatske i BiH za koje je zainteresirana srpska politika, kao što je namjera Hrvatske da izgradi skladište radioaktivnog otpada blizu granice s BiH.

Programski, Savez za pobjedu u mnogim se bitnim pitanjima suštinski ne razlikuje od koalicije s Dodikom na čelu, koju čine SNSD, DNS i SP. Lideri opozicije svoju retoriku približavaju onoj radikalnoj Dodikovoj. Tako je, primjerice, Mladen Ivanić izjavio da bošnjački lideri “konačno moraju shvatiti da je došlo vrijeme drugačije retorike”, upozoravajući ih, ako ne budu za “kompromis”, da će “onda imati sukobe”, jer će on kao aktuelni i budući član Predsjedništva iz reda srpskog naroda “čvrsto braniti interese RS-a” a da pri tome bošnjački lideri neće “imati isključivu podršku međunarodnih institucija”, naglašavajući da on to “dobro zna”.

Ali, Ivanićev stav da srpska politika u BiH ima međunarodnu podršku nije uvjerljiv. Naprotiv, međunarodna zajednica gotovo je plebiscitarno protiv srpske politike negiranja genocida u Srebrenici, kao i protiv srpske politike koja blokira nužne reforme u BiH. Izuzimajući Rusiju, sve su zemlje kritične prema srpskom osporavanju ulaska BiH u članstvo NATO-a. Većina zemalja svijeta koje su priznale Kosovo praktički se distancira od beogradske politike negiranja neovisnosti te države. Takvih primjera ima napretek.

NATO NA ČEKANJU

Srpski lideri, kako oni na vlasti, tako i opozicija, naspram bošnjačke politike nastupaju jedinstveno, i jedni i drugi ohrabreni (navodnim) slabljenjem podrške koju probosanske snage imaju od međunarodne zajednice. Jednako su ohrabreni navodnim jačanjem podrške koju u sukobu s bošnjačkom politikom dobijaju od nekih faktora međunarodne zajednice. Ta je njihova teza proturječna također njihovoj tezi da je Zapad u zavjeri protiv srpskog naroda na Balkanu, što manje ističu opozicijske, a redovno vladajuće srpske stranke. Takvi predizborne rečenice mogu imati utjecaja na birače u RS-u koji bi mogli zaključiti kako pobjeda opozicije ne bi značila nikakav rizik za budućnost entiteta, čime Dodik plaši birače.

Kampanja vladajućih i opozicijskih srpskih stranaka pred opće izbore u BiH oktobra 2018. godine ujednačeno se realizira prešućivanjem i negiranjem očitih činjenica o masovnim zločinima i genocidu nad Bošnjacima, ali nerijetko se čuju i prijetnje ponovnim masovnim zločinima i genocidom. Nijedna opozicijska stranka nije kritizirala prijetnju ponovnim genocidom koju je Bošnjacima poslao Rajko Vasić, napisavši na Twitteru: “Nešto mislim. Ako toliko volite taj Genocid nad vama, sačekajte sljedeću priliku.”

Ignoriraju se manifestacije porodica žrtava genocida i masovnih zločina nad Bošnjacima. Srpski mediji o njima ne izvještavaju. Šutnja i odvraćanje pažnje javnosti dio je politike kojom se pokušava skinuti odgovornost srpskih ratnih lidera za agresiju na BiH, odgovornih za rat i ratna stradanja. Na sceni su organizirani i sistematski pokušaji iskrivljenog predstavljanja historijskih činjenica kojima se namjerava Bošnjake opteretiti osjećajem krivnje za rat i ratna stradanja. Srpski lideri i političke stranke, bez obzira da li su vladajuće ili opozicijske, šute o srpskim masovnim zločinima nad Bošnjacima u toku agresije. Dok negiraju genocid, vrlo su aktivni u propagandi o zločinima ustaša nad Srbima u Drugom svjetskom ratu i zločinima koje su, navodno, Bošnjaci počinili nad Srbima, posebno u Sarajevu i okolini Bratunca tokom agresije.

SNSD je pokrenuo, a ostale stranke na vlasti i opoziciji prihvatile inicijativu da se povuče Izvještaj o Srebrenici, koji je Vlada RS-a usvojila 2004. godine. Nepriznavanje genocida i negativan odnos prema žrtvama i porodicama stradalih u genocidu nad Bošnjacima vlasti u RS-u su ispoljile i odbacivanjem amandmana Kluba Bošnjaka u NSRS na Zakon o zaštiti žrtava ratne torture, koji je diskriminacijski prema bošnjačkim, hrvatskim i drugim nesrpskim žrtvama.

SNSD s partnerima u svojoj vlasti i opozicija okupljena u srpskom Savezu za pobjedu protive se bilo kakvoj raspravi o prijenosu entitetskih i kantonalnih nadležnosti na nivo državnih institucija BiH. U predizbornoj kampanji srpskom narodu se obećava povrat nadležnosti koje su kroz ranije reforme date na državni nivo. Tako su se i vladajuće i opozicijske stranke usprotivile stručnim prijedlozima Ministarstva pravde BiH da se uspostavi novi viši sud BiH.

Sve vladajuće i opozicijske srpske stranke imaju ista stajališta o ulasku BiH u članstvo NATO. Ulazak BiH u NATO uvjetuju stavovima Srbije. Savez za pobjedu u predizbornoj kampanji upozorava javnost kako je SNSD “napravio prve korake BiH i RS prema NATO”, kako “članstvo BiH u NATO nije moguće dok je na snazi Deklaracija Srbije o vojnoj neutralnosti”, te kako “RS raspolaže mehanizmima da spriječi da dođe do ulaska u NATO protiv njegove volje”. Vladajuće i opozicijske stranke smatraju da bi bilo kakvom podrškom programima NATO u BiH umanjile rezultat na predstojećim općim izborima. Zato Vlada RS-a nije dala saglasnost na predloženi Individualni partnerski akcijski plan o saradnji BiH i NATO za period 2017.-2019. godine.