Nacionalno pitanje, poput pitanja revizije, nema poziciju i opoziciju, tu je pozicija svima imperativ. Svako odstupanje se mora okarakterisati kao izdaja i tako se odnositi prema istima
 i dalje uživaju ugled u svom narodu i čiji zvaničnici ne samo da nemaju hrabrosti već ni svijesti da pokretanjem revizije izdignu se iznad političkog i počnu promišljati državnički. Odlukom o nepokretanju revizije, predstavnici bosanskih Srba su zapečatili prvotnu odluku u kojoj su ove dvije zvanične institucije manjeg bh. entiteta odgovorne za čin genocida. Te da kao predstavnici bosanskih Srba nikada ne bi pokrenuli niti dali pristanak za jedan takav zahtjev koji je uperen protiv srbijanske politike 90-tih.</p>
<p><strong>Pitanje revizije i bošnjačka politika</strong></p>
<p>Svi predstavnici Bošnjaka kao i probosanske stranke i njihovi predstavnici su javno, neki barem deklarativno, izjavili punu podršku procesu pokretanja revizije presude Međunarodnog suda prave u Hagu u sporu između Bosne i Hercegovine protiv Srbije za agresiju i genocid. Taj čin jedistvenog stava barem po jednom pitanju među istima unio je ogromnu pometnju u političke procese u Bosni i Hercegovini, a i šire zbog svog međunarodnog karaktera. Taj čin jedinstva doveo je Međunarodnu zajednicu po prvi put u poziciju da sazove sjednicu Vijeća za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini (PIC-u) o nekom činu ili djelovanju probosanskih političara. Upravo ovaj čin posvjedočio je da međunarodna zajednica poštuje samo snagu i jedinstven glas.</p>
<p>Nakon jedinstvene odluke o pokretanju procesa revizije predstavnika političkog, vjerskog, intelektualnog i nadasve predstavnika žrtava genocida u Bosni i Hercegovini, pojedini predstavnici političkih stranaka su nastojali minimizirati ulogu takvog jednog procesa te prihvatajući srpski narativ svesti je na tužbu pojedinca protiv države. I baš kako dolikuje animalnom svijetu dan odbijanja zahtjeva za reviziju od istih je dočekan kao dan vlastite pobjede. Trenutne pobjede koja može biti donekle razumljiva na personalnom nivou, ali istovremeno dugoročno-gubitnička u odnosu na naciju ali i državu Bosnu i Hercegovinu.</p>
<p>Pitanje revizije presude ne smije biti promatrano kroz prizmu odgovornosti pojedinca jer tužba nikada nije bila niti je smjela biti stvar pojedinca. Ona je stvar svih Bošnjaka ma gdje oni danas živjeli u svijetu kao žrtve politike za koju je Bosna i Hercegovina tužila Srbiju. Odgovornost pojedinca može biti promatrana samo u onoj ravni u kojoj je pojedinac imao moć da doprinese samom činu, a svi smo morali. Morali smo radi kostiju naših bližnjih, radi historije i radi svjedočanstva da je u Bosni i Hercegovini vođen odbrambeno-oslobodilački rat protiv agresora.</p>
<p>Nacionalno pitanje, poput pitanja revizije, nema poziciju i opoziciju, tu je pozicija svima imperativ. Svako odstupanje se mora okarakterisati kao izdaja i tako se odnositi prema istima.</p>
<p><strong>Međunarodni sud, pravda i žrtve genocida</strong></p>
<p>Historiju pišu pobjednici, dok pravdu zaslužuju samo jaki. Dok je međunarodni sud pravde u Hagu, ako ništa onda zbog imena koji nosi trebao pokrenuti reviziju onog trenutka kada su postali javni dokumenti o umješanosti Miloševićeve Srbije i sporazuma Carle del Ponte, tadašanje glavne tužiteljice pri Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i beogradskih vlasti, danas u jednoj svojoj prije svega političkoj odluci se ponovo stavlja na stranu agresora i očekuje da isti donose odluku protiv sebe samih.</p>
<p>Da li bi Nirnberški proces ikada bio pokrenut da se pitalo optuženu stranu da li podržavaju tužbu protiv sebe samih? Pravda za žrtve nikada, nijednom presudom ne može biti zadovoljena. Postizanje pravde možda bi djelimično moglo ublažiti bol koje su žrtve pretrpjele tokom ali i nakon (tokom pronalaska kostiju svojih najmilijih) agresije na Bosni i Hercegovinu. Ali, kada bi danas kontestualizirali izreku rahmetli Predsjednika prilikom potpisa Dejtonskog mirovnog sporazuma glasila bi poput <em>u situaciji kao što jeste, i u svijetu kakav što jeste bolje rješenje (mir) nije moglo biti postignuto.</em></p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA