Hrvatima je dosta spektakularnih burleski, u šta se pretvarao javni i politički život. Nekadašnji politički prvaci otišli su u arhive, u političku prošlost, a novi zauzimaju naslovne stranice i udarne termine u medijima
 na sastanku s predsjednicom Republike Kolindom Grabar Kitarović potpisima dokazao kako ima povjerenje većine zastupnika u Hrvatskom saboru. Nakon neurotične vladavine Milanovića i histerične vladavine Karamarka, Plenković dolazi kao kamilica za napaćenu Hrvatsku. Stabilnost i vjerodostojnost ključne su riječi njegovog programa političkog djelovanja.<br />
Široka potpora javnosti i prihvaćanje nove vlasti govore kako je Hrvatima dosta spektakularnih burleski, u šta se pretvarao javni i politički život. Nekadašnji politički prvaci otišli su u arhive, u političku prošlost, a novi zauzimaju naslovne stranice i udarne termine u medijima. Jučerašnjih megazvijezdi danas više nema.</p>
<p><strong>Promjena političkog kursa</strong></p>
<p>Tako jučerašnjeg superstara hrvatske političke scene ministra Zlatka Hasanbegovića danas i ne spominju. Njegove političke pozicije više nikoga ne zanimaju, a u euforičnom praćenju sastavljanja nove Vlade bude ovlaš spomenut kako je viđen da luta praznim saborskim hodnicima. Za njega nema mjesta u novoj Vladi.</p>
<p>To nam govori kako je nova hrvatska Vlada, iako ju predvodi ista stranka kao i prošlu, promijenila politički kurs. U suvremenoj hrvatskoj političkoj povijesti postoje dvije temeljne političke opcije, uvjetno nazvane po njihovim tvorcima Anti Starčeviću i Stjepanu Radiću. Pojednostavljeno, starčevićanska opcija uključuje katolike i muslimane u hrvatski politički narod. Radićevska opcija smatra kako je vjerska pripadnost ključna. Tako su za Radića Hrvati isključivo katolici. Plenković, novi hrvatski premijer, sljedbenik je takve opcije. Dok s jedne strane pokušava učvrstiti hrvatsku integriranost u Europsku uniju, s druge strane treba odraditi dugove prema političkim opcijama koje su ga dovele na vlast. Odlazak novoizabranog predsjednika Sabora Bože Petrova u Stolac, kao i najava posjeta BiH novoizabranog hrvatskog premijera Plenkovića, kao njegov prvi vanjskopolitički posjet, govori nam kako je Bosna i Hercegovina i dalje visoko na listi hrvatskih prioriteta. Hrvatska od Europske unije ima zadatak raditi na integracijama BiH u EU, poboljšavajući infrastrukturu i pomažući u ispunjavanju socijalnih, političkih i pravnih preduvjeta za integraciju. Hoće li Hrvatska pod Plenkovićem uspjeti u ispunjenju zadatka koji je pred njih postavila EU, hoće li se njihova pomoć ograničiti na prostor Zapadne Hercegovine ili će dosljedno i vjerodostojno provoditi naputke EU, pokazat će vrijeme.</p>
<p>Poslije Drugog svjetskog rata gledalo se ružno na Nijemce godinama, pa i kad su kao turisti dolazili i donosili devize. No, Njemačka se oporavila, i dvadesetak godina poslije Drugog svjetskog rata liberalizacijom koju je sproveo Titov režim, sve veći broj tadašnjih Jugoslavena počeo je odlaziti u Njemačku na <em>arbait</em>. Te su radne migracije stvorile povratni efekt. Iz inozemstva su počele stizati novčane doznake koje su uveliko nadmašivale prihode od boračkih mirovina. Ekonomska dijaspora formirana tada postoji i danas. Pokazatelj su duge kolone automobila na graničnom prijelazu Izačić. Petkom prema Bosni, nedjeljom iz Bosne. Nastavak je to višestoljetne tradicije. Koji je najtrajniji bosanski izvozni proizvod? Ljudi.</p>
<p>Bosna stoljećima izvozi ljude. I vojnici pod Staljingradom, i <em>arbait</em> u Njemačkoj, i mudžahedini u Siriji samo su nastavak stoljetnog procesa. Tako je i hrvatska dijaspora Bošnjaka posljedica izvoza, kako bi Krleža rekao, ljudskog materijala. Od <em>muslimanskih Bošnjaka</em>, kojima je dodijeljena i vojarna u nekadašnjem kompleksu Rudolfovih vojarni, danas Trgu Franje Tuđmana, radnika i izbjeglica tijekom ratova, formirala se zajednica hrvatskih muslimana koja danas broji oko 63.000 članova. Etnički šarolika, premda pretežno bošnjačka, ta zajednica sadrži i Albance, Hrvate, Gorane, Rome, Turke, Arape, Malezijce…, što nam ukazuje na promijenjeni sadržaj zajednice i novu kvalitetu koji je čini uistinu muslimanskom.</p>
<p><strong>Bošnjaci zbunjuju</strong></p>
<p>U toj šarolikosti nastala je i nova populacija <em>muslimanskih Hrvata</em>. Ovdje nije riječ o nostalgičarima koji uzdižu NDH kao vrhunac hrvatske državne ideje, nego o populaciji rođenih u Hrvatskoj kojima je vjerojatno jedan roditelj Hrvat. Njih ne možemo okrivljavati kako su promijenili nacionalnost zbog materijalne dobiti ili ideološkog opredjeljenja. Njihov je kulturalno-politički identitet hrvatski, a Hrvatska je jedini zavičaj koji imaju.</p>
<p>Razumno zvuči želja hrvatskih Bošnjaka da sudjeluju u hrvatskom političkom procesu u potpunosti, da ne budu ograničeni na manjinski prostor. U tom kontekstu pozitivna je uloga Hasanbegovića, koji je, uz prof. dr. Osmana Muftića, jedini postao ministar u Vladi. No, njegova naklonost hrvatskoj ekstremnoj desnici čini ga nepriličnim za izvršne funkcije čak i vladajućem HDZ-u. Stoga je njegovo sklanjanje u stranu očekivano. Plenkovićeva Hrvatska teži modelu koji je uspostavila Angela Merkel, na tragu demokršćanske Europe, a ne ustaške emigracije.</p>
<p>Hasanbegović je paradigma odnosa vladajuće Hrvatske prema muslimanima. Ukratko, dobri smo kad smo potrebni, dobri smo kao muslimani. Kao Bošnjaci zbunjujemo. Kad potreba za muslimanima završi, i oni se uklanjaju iz žiže javnosti. Iznenađujuće je kad gledate muslimanska imena i bosanska prezimena po strukturi hrvatske državne vlasti. Pomoćnici, tajnici, stručni suradnici… nalaze se u strukturi hrvatske državne uprave kao tihi susjedi čiji se talenti koriste, no drži ih se podalje od javnosti. Odgovor na pitanje je li takva sudbina čeka i Hasanbegovića pokazat će vrijeme. Povijest nas uči da ne očekujemo previše od budućnosti.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
“Neki su u džepovima mrtvaca našli komade šećera natopljene krvlju, kojeg su kasnije jeli. Đeca su bila trgana iz naručja majki i sestara i pred njihovim očima zaklata. Muslimanskim sveštenicima čupali su brade i urezivali krstove na čelo. U jednom selu zavezali su jednu grupu ljudi za plast sijena i zapalili. Neki su kasnije tvrdili da je plamen iz zapaljenih tjelasa bio purpurno crven”
Činjenica da cijelu opoziciju u Srbiji predstavljajaju tri Bošnjaka i tri Albanca raritet je u cjelokupnoj parlamentarnoj historiji Srbije. I još jedan kuriozitet: prvi put s većim dijelom konstatacija ovog manjinskog poslaničkog kluba slaže se značajan dio srpske vanparlamentarne opozicije u ovoj zemlji i uopće srpskog javnog mnijenja. U svakom zlu ima i zrnce dobra. Ovo je jedinstvena i neponovljiva prilika ovom poslaničkom klubu, koji predstavlja cjelokopnu srbijansku opoziciju, da sebe politički promovira i profilira, kao i svoje programe i političke ciljeve
Vrlo jasna poanta teksta o Hasanbegoviću i odnosu hrvatske politike prema Bošnjacima koji bi htjeli biti veći Hrvati od Hrvata. Nešto slično desilo se a izgleda se još dešava u glavama bošnjačkih socijaldemokrata (bivših komunista), a to tome čini se niko nije govorio ni pisao. Sjetimo se kada je SDP Hrvatske prije nekih desetak godina (mislim Račan je bio živ), kako se tadašnji predsjednik SDP BiH Zlatko Lagumdžija obradovao, ko biva “Evo naši su došli na vlast u Hrvatskoj.” Sa ushićenjem je iznosio zadovoljstvo misleći da u hrvatskom SDP još vlada “Bratstvo i jedinstvo,” ne shvatajući da je SDP Hrvatske prvo i opet prvo hrvatska , socijaldemokratska stranka, što se pokazalo i pokazuje kroz praksu. Tako imamo dvije vrste zabludnika
KOMENTARI