Nije novost da već godinama, prilikom svake ustavne krize, “bosanske patriote” iz dalekih zemalja zagovaraju povratak na Ustav RBiH. Ove su prilike taj svoj koncept obogatili i osebujnom interpretacijom Općeg okvirnog sporazuma o miru u BiH
 jednog entiteta, pokušaj ruske politike da igra na jedinu preostalu kartu u Evropi i kontrira agresivnoj, katkada pogubnoj američkoj i evropskoj politici u njezinu dvorištu (obojane revolucije od Ukrajine do Gruzije). Ruska podrška stvara nesuglasje u Vijeću za provedbu mira i pomalo veže ruke Visokom predstavniku da prvi put nakon deset godina iskoristi bonske ovlasti, što dođe i kao idealan izgovor za politiku nemiješanja u vlastiti posao. To nemiješanje produbljuje krizu nastalu nepoštivanjem odluka Ustavnog suda BiH, dakle protuustavnim djelovanjem srpskih političara, što u svakoj državi znači i krivičnu odgovornost.</p>
<p>No, budimo realni. Rusija će podržavati manji entitet sve dok za to ima interesa, a imat će ga dok tzv. Zapad bude ordinirao po Rusiji susjednim i/ili prijateljskim zemljama političkim i vojnim sredstvima. Neće Rusija, vlastitog ugleda i uvjerljivosti radi, podržavati svaku glupost iz manjeg entiteta, posebno ako su posljedice opasne. Isto tako, rado će Srbiji predati palicu kojom će Beograd priprijetiti bosanskim Srbima ili ih njome malo i opaliti po tvrdoj bosanskoj glavi. Visoki bi predstavnik, umjesto da traži nemoguć konsenzus Vijeća za provedbu mira, trebao skupiti hrabrosti i iskoristiti bonske ovlasti, riskirati inauguraciju posrnulog laktaškog kabadahije u novog srpskog heroja, iako je i to upitno jer su se odluke Visokog predstavnika, bazirane na tim ovlastima, na koncu prihvatile i u dobroj mjeri i provele bez novog srpskog ustanka. Ili bi trebao, ohrabren tzv. zelenim svjetlom za pristupanje BiH Evropskoj uniji, od Unije zatražiti diplomatski pritisak na drugog aspiranta na članstvo – Srbiju – da urazumi pomalo izgubljeno i u vlastite političke trikove zapetljano političko vodstvo bosanskih Srba. Srbija je već dala naslutiti da je nevoljna, vlastitih interesa radi, podržati referendumsku avanturu, a uz malo dopunskog diplomatskog uvjeravanja, ponudama mrkve i batine, bila bi voljna iskoristiti svoj “utjecaj” na političare u Banjoj Luci.</p>
<p>No, da se vratimo “bosanskim patriotama”. Nije novost da već godinama, prilikom svake ustavne krize, zagovaraju povratak na Ustav RBiH. Ove su prilike taj svoj koncept obogatili i osebujnom interpretacijom Općeg okvirnog sporazuma o miru u BiH i njegovim aneksima, među kojima je i Aneks 4, odnosno Ustav. Tvrde, naime, da se nepoštivanjem Daytonskog ustava, automatski na snagu vraća Ustav RBiH, pa čak i pozivaju bošnjačke političare da prestanu poštivati Ustav kako bi provocirali povratak Ustava RBiH na snagu. Zvuči zgodno, zar ne? Vraćamo građanski uređenu državu, samo tako, nepoštivanjem Ustava koji je na snazi. A kako je tek jednostavno i provedivo! Posebno ako se uzme u obzir da su protiv amandmanima izmijenjenog Ustava SRBiH, donesenim 31. jula 1990. godine (koji je itekako bio i nacionalni), ustali Karadžićevi Srbi i JNA i na teritorijama gdje su uspostavili svoju vlast odmah ga ukinuli i nametnuli novi, monoetnički. Baš zbog toga, mirovni je proces završio donošenjem novog Ustava koji, tačno je, nije nikada prošao skupštinsku proceduru jer to realno nije ni mogao, pošto odluku takve, po Srbima, a i dobrom dijelu Hrvata, krnje Skupštine BiH, oni ne bi prihvatili. Daytonski ustav reafirmirao je državnost i državni kontinuitet BiH oduzevši izvorni suverenitet entitetima, pa je najava referenduma o samostalnosti RS‑a potpuno nesuvisla političko-pravna akrobacija. Konačno, u mnogim aspektima recentralizacije državnih ovlasti koje su se dogodile, i još će se kroz pristupne pregovore s EU dogoditi, korištene su ustavne odredbe tog “bosanskim patriotama” mrskog Ustava.</p>
<p>Jedan od tih usred se rata zalagao za napuštanje svih pregovora, nečinjenje, pa čak i vojno, i prepuštanje međunarodnoj zajednici koja poštuje pravni poredak i koja će stvari vratiti na status <em>quo ante</em>. Na Ustav RBiH. Kako, hvala Bogu, stavove ovog “bosanskog patriote” nisu poslušali u Sarajevu i širom Bosne te nastavili oružanu borbu i pregovore, što inače svi razumni, a slabiji rade, Bosna nije poražena niti je nestala, već je Daytonskim mirovnim sporazumom i Ustavom potvrđena njezina državnost. Borbom, ne čekanjem na međunarodno pravo. Bez obzira na zazivanja katastrofe ukoliko se podijeli međunarodno priznata država, što je navodno bio razlog da svijet nije dozvolio podjelu Bosne, poslije se dogodilo otcjepljenje Kosova, Južnog Sudana, Istočnog Timora i Krima, bazirano na različitim, počesto suprotstavljenim argumentima i vojnoj sili. Svijet je to priznao i, na veliko razočarenje “bosanskih patriota” iz bijela svijeta, nije odbrana Ustava RBiH i međunarodnog pravnog poretka na slučaju Bosne svijet spasila od promjena granica silom. Jednom uspostavljen, od međunarodnih subjekata garantiran Mirovni sporazum i Ustav postaje “nova realnost” koja se pregovorima, dogovorima i u saradnji s Evropskom unijom mijenja, usklađuje i poboljšava. Nerealno je i opasno podmetati iluzije o povratku na Ustav RBiH, zbog kojeg je rat vođen.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA
Nema nista opasno u traženju povratka na Ustav RBiH ako se Dejton poništi. Na to se ima pravo po ustavnom zakonu od 12.12.1995., koji je s tim ciljem i donesen. Dejtonski sporazum je samo ugovor na koji se primjenjuje ugovorno pravo: ako se jedan ugovor poništi ili stavi van snage na snagu stupa pravno stanje prije tog ugovora. Ali, pravo je za autora teksta očito nepoznanica. Uz to, E. Alija Izetbegović je u jednom svom intervjuu rekao da je to samo ugovor koji cemo poništiti ako nam ne bude odgovarao. A on je bio pravnik i za razliku od autora teksta znao je sta govori.
KOMENTARI