Neposredno pred komemoraciju povodom 25. godišnjice Genocida u Srebrenici stigla je vijest koju su dugo iščekivali preživjeli Srebreničani i familije žrtava Genocida nastanjene u Holandiji. Nakon višegodišnjih zahtjeva da holandske vlasti odrede mjesto na kojem bi se izgradio spomenik žrtvama Genocida u Srebrenici, a tragični događaji neraskidivo vezali Bosnu i Hercegovinu i Holandiju, iz općine Den Haag pozitivno su odgovorili. Naši izvori tvrde da je ključ bio angažman i lobiranje veterana Holandskog bataljona, čija se riječ s pažnjom sluša u Vladi premijera Marka Ruttea

Piše: Alosman HUSEJNOVIĆ

“O, kako se samo osjećam odgovornom za sve u Srebrenici, o, kako smo samo odgovorni bili”, pravdala se mladoj Bosanki jecajući Liesbeth Beukeboom-De Jong, bivša pripadnica Holandskog bataljona III, u subotu na haškom trgu Het Plein na komemoraciji povodom 25. godišnjice Genocida u Srebrenici. Zaboravila je Liesbeth i na obaveznu distancu zbog pandemije virusa korona pa je čvrsto zagrlila kćer jedne od žrtava Genocida. Ova Holanđanka bila je u kampu u Potočarima 1995. godine kao devetnaestogodišnjakinja, a protekle je sedmice među sagovornicima iz reda veterana uzela ponajviše prostora u prilozima na holandskoj televiziji i u štampi.

Do sada se samo u julu 1995. godine toliko govorilo i pisalo o Srebrenici u holandskim medijima dok je nacija sa zebnjom pratila vijesti iz enklave. A ove godine, čak sedam dana, od 6. do 12. jula državni kanal NPO2 emitirao je u večernjem terminu Srebrenica Journaal prikazujući detaljno okolnosti raspada Jugoslavije, okolnosti početka Agresije na Bosnu i Hercegovinu, dolazak Holandskog bataljona u enklavu Srebrenica, teški fijasko tadašnje mirovne misije UN-a, što je rezultiralo Genocidom nad skoro 8.500 srebreničkih Bošnjaka. Ugledni režiser i scenarist Coen Verbraak pripremio je dokumentarnu, trosatnu seriju u tri nastavka Srebrenica – nemoćna misija DUTCHBAT-a u najgledanijem terminu u danima pred komemoraciju 11. jula. Devet bivših pripadnika Holandskog bataljona intervjuirano je po osam sati, a serija je ponudila šokantne izjave i priznanja, do sada neobjavljene filmske priloge i fotografije iz zaštićene UN enklave od februara do jula 1995. godine. Mediji su, kao nikad prije, žestoko i s neviđenim entuzijazmom do kraja ogolili brutalnost srpske vojske pod komandom ratnog zločinca Ratka Mladića prema Bošnjacima te jadnu i sramnu ulogu vojnika Holandskog bataljona u zaštiti Srebreničana.

“Da, Genocid se mogao spriječiti da je međunarodna zajednica samo bila spremna da u to područje upumpa više jedinica i sredstava”, rekao je Christ Klep, vojni historičar u serijalu Srebrenica Journaal, vrlo kritičan u ocjeni misije holandskih vojnika, a poglavito njenog zapovjednika pukovnika Thoma Karremansa. U seriji je premijerno prikazana pokazna vježba “pregovora” holandskog pukovnika s grubim i arogantnim srpskim oficirima nekoliko dana pred polazak u Srebrenicu u februaru 1995. godine. Bio je to test spremnosti budućih zaštitnika UN “safe area” Srebrenica. Karremans je razočarao pretpostavljenog generala Couzy svojim držanjem i ukupnim nastupom u toj odglumljenoj ulozi pregovarača, ali su mu njegovi šefovi ipak dali šansu.

“Kada vidite Karremansov nastup u hotelu ‘Fontana’ s generalom Mladićem, vidjet ćete mnogo sličnosti s onim njegovim držanjem u pokaznoj vježbi”, rekao je historičar Klep o holandskom pukovniku koji danas živi na tajnoj adresi u španskoj Malagi. Karremans je i nakon 25 godina iznenadio čak i autora serijala na ponovljeno pitanje iz zagrebačke zračne luke “Pleso”, krajem jula 1995. godine o “dobrim i lošim momcima” u Srebrenici.

“Ne, tamo nije bilo ‘good guys and bad guys’, obje strane su krive. Još stojim iza tih mojih riječi. Mislim na period do 6. jula 1995. godine. Nakon toga, Srbi jesu najodgovorniji za sva dešavanja. Znate, kada smo ondje došli, muslimani su mislili da smo mi došli da ih štitimo”, bezosjećajnim tonom rekao je pukovnik Karremans, najveća sramota holandske vojske novog doba.

Njegov potčinjeni vojnik Remko de Bruijne citirao je oca, bivšeg marinca. “Ako bih svakodnevno protiv sebe imao 3.000 Srba i 40.000 izbjeglica s druge strane, i ako tu pogine 8.000, a 23.000 ljudi spasite, pa to je najuspješnija akcija spašavanja ikad u historiji! Ali niko to ne vidi tako!”, rekao je u šokantnoj ispovijesti vojnik De Bruijne. Neke njegove kolege pokazale su više empatije prema žrtvama Genocida i priznanja za katastrofalan učinak UN mirovne misije.

“DUTCHBAT je bio papirnati tigar”, rekla je Liesbeth Beukeboom-de Jong, a jedan od oficira Frans Erkelens bio je još direktniji o fijasku UN misije u Srebrenici: “Mi smo često tih dana u Srebrenici UN čitali kao – United Nothing (Ujedinjeno Ništa).”

Anne Mulder govorio je s najviše emocija. “Po dolasku u Zagreb i kasnije u Holandiju proglašavali su nas herojima. Ne, nikad se nisam osjećao tako. Samo ponižen, bespomoćan i ostavljen”, kazao je vojnik Mulder.

U mnogim komentarima iz bosanskohercegovačke zajednice u Holandiji na ovu seriju istaknuto je nezadovoljstvo zbog pokušaja izjednačavanja krivice srpskih snaga s vojnim vodstvom Armije RBiH na čelu s Naserom Orićem u opkoljenoj enklavi Srebrenica. Također, zanimljivo je da nigdje u oba TV serijala nije spomenuta ni riječ o izručenju 350 Bošnjaka iz kampa u Potočarima pred očima holandskih vojnika koji su potom ubijeni, a zbog čega je Holandska vlada pred sudom proglašena suodgovornom za Genocid i upravo ovih dana dogovara odštetni iznos koji će isplatiti familijama žrtava Genocida.

Između šest i deset holandskih vojnika izvršili su samoubistvo, a od PTSP-a ih boluje između dvadeset i četrdeset, jedan broj njih završio je u kriminalnom miljeu – stari su i ilustrativni podaci o veteranima DUTCHBAT-a, vjerovatno u međuvremenu s još crnjim statistikama. Rezultati velikog istraživanja Nacionalnog psihotrauma centra (ARQ) o ovim veteranima, urađeno po zahtjevu Ministarstva odbrane o posljedicama zbivanja u Srebrenici 1995. godine po mentalno zdravlje, bit će poznati početkom naredne godine.

NAPOKON GRADNJA SPOMENIKA POSVEĆENOG GENOCIDU

Neposredno pred komemoraciju povodom 25. godišnjice Srebreničkog genocida stigla je vijest koju su dugo iščekivali preživjeli Srebreničani i familije žrtava Genocida nastanjene u Holandiji. Nakon višegodišnjih zahtjeva da holandske vlasti odrede mjesto na kojem bi se izgradio spomenik žrtvama Genocida u Srebrenici, a tragični događaji neraskidivo vezali Bosnu i Hercegovinu i Holandiju, iz općine Den Haag pozitivno su odgovorili. Gradonačelnik Van Zanen rekao je da se traži najbolje rješenje za takvu odluku, a odmah se podrškom oglasila ministrica odbrane Bijleveld, poslije čega je otklonjena svaka sumnja u uspješan epilog inicijative preživjelih Srebreničana.

Naši izvori tvrde da je ključ bio angažman i lobiranje veterana Holandskog bataljona, čija se riječ s pažnjom sluša u Vladi premijera Marka Ruttea.

Uspješno okončanoj kampanji bosanskohercegovačkih udruženja na čelu s Platform BiH i Udruženjem preživjelih žrtava Srebreničkog genocida prethodila je inicijativa partije “Denk”, koja okuplja većinski holandske Turke u gradskom vijeću Rotterdama. Oni su dobili podršku lokalnog parlamenta za gradnju nacionalnog spomenika u gradu Rotterdamu, ali ideja nije mogla biti provedena u djelo. Ipak, kada je gradonačelnik tog grada Ahmed Aboutaleb izjavio da će grad Rotterdam poslati finansijsku podršku u Den Haag za gradnju nacionalnog monumenta Srebrenica, brže je stigla i odluka iz vrha Holandske vlade. U narednim mjesecima započet će razgovori bosanskohercegovačkih udruženja u Holandiji s predstavnicima Ministarstva odbrane o lokaciji na kojoj bi se izgradio spomenik. Za sada najviše prijedloga ima prostor pred Haškim tribunalom, ali o tome će se tek odlučiti.

KOMEMORACIJA I KAMPANJA “SREBRENICA JE DIO HOLANDSKE HISTORIJE”

U dobro pripremljenom jednoiposatnom programu komemoracije oglasili su se i predstavnici Udruženja preživjelih srebreničkog genocida 1995, a poseban prostor posvećen je Kolektivu “Bosnian Girl”. Četiri uspješne i mlade Bosanke s holandskom adresom – Arna Mačkić, Daria Bukvić, Emina Ćerimović i Ena Sendijarević – pokrenule su vrlo zanimljiv projekt “Srebrenica is Nederlandse geschiedenis” (Srebrenica je dio holandske historije).

U objavljenom manifestu kampanje, osim zahtjeva za nacionalnim monumentom u Den Haagu, a što je već u fazi realizacije, one zahtijevaju da Holandska vlada osigura finansijsku pomoć za održavanje nacionalne komemoracije 11. jula, a poseban im je fokus holandska prosvjeta.

“Dosadašnja pažnja i prostor u holandskim udžbenicima historije u srednjim školama i na fakultetima o zbivanjima u Srebrenici i Genocidu nedopustivo su skromni, uglavnom predstavljeni iz perspektive vojnika DUTCHBAT-a”, smatra Kolektiv “Bosnian Girl”, tražeći ozbiljniji i aktivniji angažman holandskih prosvjetnih instanci u tretmanu Srebreničkog genocida u nastavnim planovima i programima srednjih škola i fakulteta, te većoj zastupljenosti u udžbenicima.

Četiri mlade Bosanke predstavile su i njihov prvi projekt, privremenu postavku 25 portreta holandskih Bosanaca i Hercegovaca, autora Robina de Puya. Riječ je o mladićima i djevojkama u dobi od 25 godina, rođenim upravo u godini kada se dogodio Srebrenički genocid, a čiji životi i dalje snažno i duboko nose pečat djece roditelja žrtava užasne agresije i stradanja u Bosni i Hercegovini. Veliki portreti koji su okružili centralni haški trg kao postavku publika će moći vidjeti i naredne tri sedmice, a ministrica Ank Bijleveld svečano je otvorila ekspoziciju.

I ove godine s posebnom pažnjom slušala se riječ Jana Pronka, bivšeg ministra Vlade Holandije.

“Prije nekoliko godina stvari su u Južnom Sudanu tekle sasvim drugačije nego u Srebrenici 1995. godine. Ondje su kapije baza mirovnih snaga UN-a u Jubi i Boru bile otvorene kada su izbjeglice potražile sklonište u genocidu između Dinka i Nuera. Svi su pušteni unutra, niko nije odbijen iz straha da će baza biti pretrpana. Ubistva su se nastavila izvan zatvorenog prostora, a napetost unutar baze bila je velika i postojala je opasnost od izbijanja kolere. Situacija je bila strašna, ali to nije bio razlog UN vojsci da ukine fizičku zaštitu izbjeglicama”, bio je vrlo direktan bivši holandski političar koji je već 23. jula 1995. godine, prvi u međunarodnoj zajednici, masakr nad Bošnjacima Srebrenice nazvao – Genocidom.

Organizatori komemoracije i ove godine bili su Udruženje preživjelih genocida u Srebrenici 1995. godine, Platform BiH, Mladi BiH, Islamska zajednica Bošnjaka Holandije, SGTRS i ICHI.

Uspješan program i vrlo dobre reakcije posjetilaca jednim dijelom zasjenilo je otvoreno nezadovoljstvo organizatora zbog izostanka ambasadorice Bosne i Hercegovine u Holandiji Mirsade Čolaković, a što je preneseno i predstavnicima bosanskohercegovačkih medija.

“Zadovoljni smo odzivom holandskog državnog vrha na komemoraciju u Den Haagu, gdje je ministrica odbrane Ank Bijleveld praktično dovela kompletno ministarstvo i vojni vrh, ali nismo zadovoljni odnosom naše Ambasade BiH. Ambasadorica Mirsada Čolaković, kao predstavnik naše zemlje u Holandiji, trebala je biti danas ovdje među nama. To je moje mišljenje, a vjerujem da će slično biti i Upravnog odbora Platform BiH. Ona nije bila ni prošle godine. Na vrijeme je obaviještena i pozvana, a, kako smo čuli, otišla je na godišnji odmor. To je žalosno. Lijepo je što smo vidjeli konzula i uposlenike Ambasade BiH, ali ambasadorica Bosne i Hercegovine, kao najviši predstavnik naše države u ovoj zemlji, trebala je biti danas s nama”, rekao je Hamdija Draganović, predsjednik Platform BiH, krovne organizacije bosanskohercegovačkih udruženja i građana u Holandiji.

Satko Mujagić, preživjeli zatočenik “Omarske”, nekadašnji predsjednik Platform BiH: Zamislite da Anegla Merkel negira Holokaust kao što Vučić negira Genocid

Najozbiljniji problem nas kao zajednice na Balkanu jeste negiranje Genocida i to mi je najporaznije saznanje na 25. godišnjicu Genocida u Srebrenici. Zamislite da njemačka kancelarka Merkel danas negira Holokaust, što uporno radi Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije s Genocidom u Srebrenici. To sam rekao sinoć gledaocima holandske državne televizije. Iskoristio sam priliku i potcrtao tri nivoa odgovornosti za Genocid. Pravi su počinioci srpska vojska i MUP RS-a predvođeni ratnim zločincem generalom Ratkom Mladićem, uz veliku podršku Srbije, drugi su nivo UN i velike sile koje nisu učinile dovoljno da Srebrenica ne padne u ruke srpskim snagama, pa je tek onda odgovornost Holandskog bataljona III i Holandske vlade što nije zaštitila ljude. Poznata je Frankenova lista od 29 ljudi, uglavnom lokalnog osoblja, koji su bili angažirani kod Holandskog bataljona. Ti ljudi trebali su biti spašeni, a Frankenova lista trebala je biti “Schindlerova lista”, no to se nije desilo. S druge strane, potvrda da će grad Den Haag graditi spomenik Genocida u Srebrenici jeste najbolja vijest koju smo mogli čuti u subotu na Het Pleinu. Mislim da je ideja da to bude pred Haškim tribunalom vrlo dobra, iako će se o tome tek razgovarati. Ovo je vrijeme kada se treba ozbiljno razmišljati da se u Holandiji otvori i Muzej Srebrenice po uzoru na čuvenu “Anne Frank House” u Amsterdamu i na tome bismo trebali svi poraditi. Vidljiv je sve veći osjećaj grižnje savjesti Holanđana koji su bili u mirovnoj misiji u Srebrenici i onih koji su odlučivali. To je bio dug put u kojem mi ne smijemo ne kazati da je Genocid u Bosni i Hercegovini počeo u sjevernoj i istočnoj Bosni u proljeće i ljeto 1992. godine, a da je njegova završnica bila u Srebrenici.