Niti Senita Imamović ima pravo da sprečava bilo koga da položi cvijeće, niti da odlučuje o tome ko i kako može prisustvovati komemoracijama.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

Skandalozni incident koji je izazvala Senita Imamović, predsjednica novoosnovanog Udruženja civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, prilikom obilježavanja 27. godišnjice masakra u sarajevskoj ulici Ferhadiji, gdje je 1992. godine od granate ispaljene s položaja srpskog agresora poginulo 28, a ranjeno 108 građana Sarajeva, po svemu sudeći, ima političku pozadinu.

Iako se početni nesporazumi možda i nalaze u personalnim animozitetima unutar Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, indikativno je da je Senita Imamović bila kandidat Naše stranke za Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, ali i to da je prilikom samog incidenta prizivala premijera Kantona Edina Fortu.

Također su indikativne i Imamovićkine izjave, poput njenog javnog obećanja da “nigdje više niko neće položiti cvijeće dok se problemi ne riješe”, ali i poruke poput one da “svojim tijelima nećemo dozvoli da Unija civilnih žrtava rata i političari više polažu cvijeće”.

Niti Senita Imamović ima pravo da sprečava bilo koga da položi cvijeće, niti da odlučuje o tome ko i kako može prisustvovati komemoracijama.

Takve izjave podsjećaju na neka ranija dešavanja u vezi s prijedorskim “bijelim trakama”, kada su se također mogli čuti pozivi pojedinaca koji su pokušali monopolizirati ovu ideju da se, po ideološkoj matrici, odabiru oni koji smiju i oni koji ne smiju učestvovati u cijelom događaju. Sve je još simptomatičnije jer neki članovi Naše stranke već odavno problematiziraju “memorijalizaciju javnog prostora” u Sarajevu, pa sve liči na pokušaj da se preuzmu ili formiraju vlastita udruženja žrtava rata kao jedina relevantna, pa da se zatim s takvih pozicija utječe na kulturu sjećanja, ali i na to kako će se obilježavati mjesta stradanja.

Pogotovo je u tom smislu zanimljiva izjava kantonalnog ministra rada i socijalne politike Malika Garibije, inače člana SDP-a, koji je poručio da se tek ima odlučivati o “krovnom udruženju ili udruženju koje će predstavljati sve civilne žrtve rata”.

Sve to zajedno miriše na režirani incident kako bi nova Vlada Kantona Sarajevo otvorila i pokrenula pitanje predstavljanja civilnih žrtava rata, a zatim preuzela organizacije i narativ.