Oprezno s Muhammedom!, Shabbir Akhtar, Centar za napredne studije, Sarajevo, 2020. godine, 160 stranica
kazao Rushdiejevu intenciju da omalovažava najveće islamske svetinje, čime je nadišao okvire satire. Trideset godina nakon publiciranja ove knjige, koja je – kako je to sam Akhtar kazao u intervjuu za <em>Stav </em>prije dvije godine – predstavljala potvrdu da muslimani imaju i intelektualni odgovor na Rushdieja, napokon je prevedena i na bosanski jezik.</p>
<p>Kako piše doc. dr. Mirza Sarajkić u predgovoru bosanskom izdanju Akhtarove knjige, Rushdiejev roman <em>Satanski stihovi </em>svakako nije jedini koji je uznemirio muslimane širom svijeta. Međutim, on je “postao simbolom nerazumijevanja muslimana i (prividne) sveslobode izražavanja kao oreola iznad sekularističko-neoliberalne vizije svijeta. Objavljen je u zenitu zapadnjačke supremacije 20. stoljeća u Londonu, napisan perom (za Zapad idealnog orijentalca) ‘liberalnog muslimana ateiste’, opečaćen je Homeinijevom fetvom, a gromoglasni bijes muslimanskih masa prvi put je mogao vidjeti skoro svaki pojedinac zahvaljujući tada već globalno sveprisutnim medijima”, piše Sarajkić.</p>
<p>Budući da muslimani i danas žive u odjeku ove knjige, uprkos tome što mrzilački i rasistički diskurs islamofobije dobija na intenzitetu, ne čudi što se u drugoj dekadi 20. stoljeća pišu odgovori i polemika na Rushdiejevo djelo. Trajnost tih odgovora, zapaža Sarajkić, ukazuje na neriješeno pitanje ili, još bolje, kulturalnu tenziju religije i umjetnosti, a iščitavanje tih odgovora doprinosi poimanju nečega što je mnogo veće od Rushdiejeva djela, a to je imagološki prostor drugosti u savremenom kulturalnom kontekstu. Stoga rane reakcije na Rushdiejevo djelo imaju posebnu vrijednost.</p>
<p>One ukazuju na polazišne pozicije na kojima se gradila genealogija jedne od najvažnijih identitarnih aporija našeg vremena koja je kulminirala u mjesecima nakon publiciranja <em>Satanskih stihova</em>. U poglavlju simptomatičnog naziva <em>Liberalna inkvizicija </em>Akhtar ističe da su se u tih nekoliko mjeseci i muslimani i njihovi protivnici vratili u davno prošlo vrijeme strasti i hereze. Križarski pohod na slobodu zaputio se ka kući islama. Čak su i muslimanski protesti interpretirani kao antiintelektualni. Sam Akhtar, “impresioniran” svetim tonovima onih koji su pisali u odbranu Rushdieja od mirnih protesta, smatra da su protesti bili argumentirani. I ne samo to. Smatra da su bili “neopravdano suzdržani”.</p>
<p>Britki jezik Akhtarov, jasna sintaksa i simetrija njegovih zaključaka, jezička poigravanja i ironijska distanca – poglavlje u kojem donosi genealogiju Homeinijeve fetve oslovljeno je riječima: “Iz Teherana s ljubavlju” – samo su neki od razloga zašto je čitanje ove knjige ne samo korisno već i zabavno. Akhtar kroz knjigu prikazuje evoluciju jedne nezavršene borbe, propitujući granice slobode i vidljiva i skrivena polja cenzure. Pritom, on nudi autentičnu sliku Muhammeda, a. s., artikulirajući bezbrojne razloge njegove trajne posebnosti.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.