Ne funkcionira međunarodno pravo kao domaće. Ako je kuća izgrađena, a nema dozvolu, onda se ona ruši. Ako se most izgradi, a mi nismo sve preduzeli, međunarodno pravo i sudovi smatrali bi da smo prećutno pristali na izgradnju mosta
, ovog puta oni grade most kopno – Pelješac. Neosporna je potreba Hrvatske da spoji svoju teritoriju, da ne moraju prolaziti kroz BiH kako bi došli do svojih gradova, ali, isto tako, neosporno je i pravo BiH da ima slobodan izlaz na otvoreno more.</p>
<p>Upravo je to i najvažnija stvar u ovom sporu. Nije čak toliko ni bitno koliko je most visok i koliki je raspon između stubova. Za BiH je najbitnije da ima ucrtan izlaz na otvoreno more.</p>
<p>Hrvatska se intenzivno priprema za početak gradnje Pelješkog mosta, a za to je, kako tvrde, osiguran novac iz Evropske unije u iznosu 375 miliona eura. Početak gradnje najavljen je za jesen ove godine. No, svaka hrvatska vlada do sada je počinjala radove, obećavala početak i završetak gradnje, ali mostu ni traga, tako da nije isključeno da će tako biti i ovog puta. Svejedno, ovo treba biti ozbiljno upozorenje za BiH da konačno riješi pitanje izlaza na otvoreno more. Ako se to ne riješi, a most bude izgrađen, tada će BiH zauvijek izgubiti mogućnost slobodnog pristupa otvorenom moru.</p>
<p>Ministarstva prometa BiH i Hrvatske trebala su osnovati zajedničku komisiju kako bi se riješilo ovo pitanje, međutim, Hrvatska nikada nije delegirala svoje članove u ovu komisiju.</p>
<p><strong>TEŠKA PREGOVARAČKA POZICIJA BiH</strong></p>
<p>BiH je u pogledu pristupa otvorenom moru u specifičnoj situaciji jer je naše teritorijalno more ograničeno teritorijalnim morem Hrvatske. BiH po Konvenciji o pravu mora, jer je naslijedila tu Konvenciju od Jugoslavije, ima pravo neškodljivog prolaza kroz teritorijalno more Hrvatske. Za to nije potreban nikakav dogovor. No, Hrvatska ima suverenitet nad tim morem i u svakom trenutku može tražiti da, npr., pregleda neki brod koji plovi ka BiH. Najbolje bi za BiH bilo da se dogovori s Hrvatskom o koridoru za pristup otvorenom moru nad kojim bi BiH imala suverenitet i kojim bi naši brodovi, ukoliko bismo u budućnosti imali lučku infrastrukturu u Neumu, mogli prolaziti.</p>
<p>Ono što otežava pregovaračku poziciju BiH jeste to što nemamo historijski koridor kojim su naši brodovi prolazili do otvorenog mora, jer nikad nismo imali lučku infrastrukturu na području Neuma. Neki stručnjaci tvrde da su brodovi nekada koristili tu rutu, ali nema pouzdanih dokaza za to. Osim toga, Hrvatska se, kada se govori o ovoj temi, poziva na to da BiH nema lučku infrastrukturu u Neumu, da se građani Neuma protive gradnji luke jer se radi o velikom zaštićenom vodnom području koje podrazumijeva bogat životinjski i vodeni svijet i da bi se gradnjom luke to poremetilo, te da smo mi ugovorom o korištenju luke Ploče riješili pitanje prilaza otvorenom moru.</p>
<p>Ukoliko ne bude volje s hrvatske strane da se ovo pitanje riješi, BiH može, kao i Slovenija, ali u dogovoru s Hrvatskom, tražiti arbitražu na nekom od sudova, a ako ne bude ni volje za arbitražu, onda spor može riješiti Međunarodni sud pravde u Hagu, gdje bi nam onda Sud utvrdio koridor ka otvorenom moru kroz teritorijalno more Hrvatske.</p>
<p>Ukoliko se ne utvrdi izlaz na otvoreno more prije početka gradnje mosta i ako Hrvatska toj izgradnji bude pristupala potpuno jednostrano, to može poremetiti pristup otvorenom moru jer more nije iste dubine svugdje. Ukoliko stubovi budu zahvatali dubinu koja omogućava prolaz brodovima, to nama može ograničavati pristup otvorenom moru, zato je pitanje definiranja tog koridora prethodno pitanje izgradnje Pelješkog mosta. Kada se tačno koordinatama utvrdi koridor, Hrvatska bi znala da stubovima i infrastrukturom mosta ne smije narušavati dio mora koji obuhvata taj koridor.</p>
<p>BiH se u svakom slučaju treba obratiti diplomatskom notom Hrvatskoj da se ovom pitanju pristupi u duhu dobrosusjedskih odnosa, prvo da se formira zajednička komisija koja bi riješila pitanje pristupa BiH otvorenom moru i, sukladno tome, da se pristupi izgradnji mosta uz naš nadzor i konsulataciju kako ne bi bilo ugroženo bilo koje naše pravo.</p>
<p><strong> </strong></p>
<p><strong>DIPLOMATSKE NOTE BEZ ODGOVORA</strong></p>
<p>Na BiH je da prije izgradnje mosta preduzme sve što je u njenoj moći da ostvari svoje suvereno pravo izlaza na otvoreno more prije izgradnje mosta. Ako Hrvatska izgradi taj most, a BiH ne preduzme sve inicijative, uključujući da taj spor bude predmetom odlučivanja na međunarodnim sudovima, onda je naša situacija otežana jer je međunarodno pravo takvo da sve faktičke radnje u smislu bržeg odvijanja radnji smatra relevantnijim. Vrlo je teško ostvariti prava ako su neke radnje završene, znači, do same izgradnje mosta BiH mora poduzeti sve što je u našoj moći da ostvari svoje pravo. Ne funkcionira međunarodno pravo kao domaće. Ako je kuća izgrađena, a nema dozvolu, onda se ona ruši. Ako se most izgradi, a mi nismo sve preduzeli, međunarodno pravo i sudovi smatrali bi da smo prećutno pristali na izgradnju mosta.</p>
<p>Inače, granica s Hrvatskom na kopnu i moru na neki je način definirana ugovorom o granici koji su potpisali predsjednici Franjo Tuđman i Alija Izetbegović 1999. Taj su ugovor i prateću dokumentaciju verificirale državne komisije za granicu. Prema tim dokumentima, Veliki i Mali Školj pripadaju BiH, kao i vrh poluotoka Klek. Međutim, naknadno se Hrvatska diplomatskom notom javila BiH i problematizirala Veliki i Mali Školj i vrh Kleka, ali BiH nije na to odgovorila ni na koji načini, ostalo je tako kako jeste. S druge strane, predstavnici srpskog naroda u BiH problematizirali su područje općine Kostanica, da tu nije dobro određena granica, i tražili su da se tu izvrši korekcija. U tom momentu nije bilo saglasnosti da se to uradi, Hrvatska nije odgovorila na diplomatsku notu.</p>
<p>Ostaje pitanje ratifikacije svih tih dokumenata, oni su upućeni u parlamentarnu proceduru u BiH, ali do dana današnjeg nikad nisu stavljeni na dnevni red, a isto je i u Hrvatskoj, bilo je pokušaja da se stavi na dnevni red u Saboru, ali nije prošlo. Po međunarodnom pravu, to što sporazumi nisu ratificirani nije smetnja, granica ostaje takva kakva jeste jer je u ugovoru predviđeno da je on privremen i da svaka strana može obavijestiti drugu da izlazi iz tog ugovora. Granica ostaje takva dok se ne odredi drugačije.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Sljedeći članak
Turski put od pada do uspona
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA