Ovih dana gledamo kako se, nakon očito dobro obavljenog zadatka, pojedine kadrovske akvizicije SDP-a, poput Draška Aćimovića, vraćaju u opskurnost i relativnu anonimnost iz koje su došli. No, to izgleda da nije slučaj i s Vojom. Uprkos izbornom brodolomu, on sebi raznim performansima osigurava medijsku prisutnost te time i privid političke relevantnosti.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

Spirala propadanja SDP-a nije nigdje bolje vidljiva nego na njegovim kadrovima, jer SDP mnogo brže nego kvantitativno propada i tone kvalitativno. Taj SDP-ov pad ne tiče se samo opadajućih intelektualnih ili političkih potencijalnih njegovih novih kadrova nego i čisto moralnih i zdravorazumskih kapaciteta.

Posebnu muku SDP, kao samoproglašena “bosanskohercegovačka” stranka, muči s nemogućnošću da privuče kvalitetne i nekompromitirane nebošnjačke kadrove, naročito one iz najmanjeg bosanskohercegovačkog entiteta.

Očaj što svojom politikom ne mogu pridobiti bilo kojeg istinski kvalitetnog srpskog političara iz RS-a u SDP-u su odlučili kompenzirati potpunim spuštanjem kriterija te otvaranjem stranačkih vrata kako ljudima vrlo sumnjivih biografija i potencijalnim Dodikovim trojanskim konjima, tako i istinskim lakrdijašima.

Jedan od takvih jeste i Vojin Mijatović, koji svojim javnim nastupima kao da pokušava kopirati svog nekadašnjeg stranačkog šefa Dodika.

Voja je u predizbornoj kampanji mahao policijskim lisicama, dolazio na skupove SDP-a u maskirnoj jakni, citirao Che Guevaru, poručivao da se režim mora rušiti, relativizirao agresiju na Bosnu i Hercegovinu tvrdeći da su se narodi “rešili međusobno poubijati 91”.

A onda je kao kandidat SDP-a za NSRS u okviru “proevropskog bloka” dobio ni manje ni više nego sramotnih 210 glasova. Naravno, sva priča u vezi s proevropskim blokom svela se na neutralizaciju bošnjačkog glasačkog tijela u RS-u kroz njegovu podjelu i rasipanje glasova, moguće i u sklopu nekog dogovora Dodik-Nikšić.

Ovih dana gledamo kako se, nakon očito dobro obavljenog zadatka, pojedine kadrovske akvizicije SDP-a, poput Draška Aćimovića, vraćaju u opskurnost i relativnu anonimnost iz koje su došli. No, to izgleda da nije slučaj i s Vojom. Uprkos izbornom brodolomu, on sebi raznim performansima osigurava medijsku prisutnost te time i privid političke relevantnosti.

U tom smislu, bilo je i njegovo gostovanje kod Senada Hadžifejzovića, gdje je pored raznih drugih budalaština izmišljao da je Bakir Izetbegović “cvilio i molio” SDP za saradnju i nudio “sve”. Upitan šta je to “sve”, Voja gotovo dječački nevino počinje da mijenja boje lice i koluta očima, a na pitanje zašto u SDP-u nisu prihvatili tako velikodušnu ponudu počinje zamuckivati mumljajući kako “ovih dana nisu baš nešto raspoloženi”.

Iako bi tako tragikomičan, gotovo samoparodirajući javni nastup i tako infantilne i očite laži nanijeli štetu političkoj karijeri svakog ozbiljnog političara, Voji se to neće desiti.

SDP je toliko očajan, a Mijatović toliko gladan medijske pažnje da treba očekivati nastavak ovog političkog muppet showa.