Wigemarkove izjave toliko su tipične po tome da se izgovori mnogo a ne kaže ništa, te da se u osnovi podrži ono što se deklarativno osuđuje da bi ih se moglo nazvati akašijevskim. Wigemark je, tako, izjavio da “nije upoznat sa svim detaljima”, ali da smatra kako su i RS-u i FBiH potrebne “policijske snage koje odgovaraju potrebama građana”.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Postoji li bolji živući primjer degeneracije međunarodnog prisustva u Bosni i Hercegovini od šefa Delegacije Evropske unije u BiH i specijalnog predstavnika EU u BiH Larsa-Gunnara Wigemarka?

Samim svojim javnim nastupom, ali još više svojim izjavama, Wigemark je hodajući podsjetnik da je EU od svoje nekad konstruktivne uloge jačanje Bosne i Hercegovine opet degenerirala na podržavanje kojekakvih partikularnih agendi, baš kao što je to bio slučaj tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Prisjetimo se samo da je Wigemark podržao preglasavanje u CIK-u, napao apelaciju SDA za ocjenu ustavnosti imena RS, nazivajući je “skretanjam pažnje sa stvarnih problema”, drugovao s Čovićem kada je predsjednik HDZ-a bio na meti kritika zbog svoga političkog djelovanja, čime je amortizirao kritike i legitimizirao Čovića, podržao i poticao obespravljivanje i samoobespravljivanje bošnjačke djece u Jajcu da bi sada relativizirao namjere vlasti manjeg bosanskohercegovačkog entiteta da preko stvaranja rezervnog sastava policije naprave svoju paravojsku.

Wigemarkove izjave toliko su tipične po tome da se izgovori mnogo a ne kaže ništa, te da se u osnovi podrži ono što se deklarativno osuđuje da bi ih se moglo nazvati akašijevskim. Wigemark je, tako, izjavio da “nije upoznat sa svim detaljima”, ali da smatra kako su i RS-u i FBiH potrebne “policijske snage koje odgovaraju potrebama građana”.

Naveo je i izjave ministra unutrašnjih poslova RS-a Dragana Lukača (kojima je Lukač pokušao stvaranje rezervnog sastava opravdati migrantskim pitanjem) ponešto ih dovodeći u pitanje usporedbom sa situacijom u Unsko-sanskom kantonu, koji ima daleko veći migrantski problem nego čitava RS, no niti jednom riječju nije osudio stvaranje rezervnog sastava policije MUP-a RS.

Naravno, šutnja je u ovom slučaju ako ne baš znak odobravanja, a onda barem priznanje da predstavnike EU takve stvari ne zabrinjavaju te da u vezi s tim ne planiraju bilo šta poduzeti, čak ni na nivou verbalne osude.

I upravo je to važna poruka, pogotovo za Bošnjake.