U Bosni i Hercegovini postojao je za vrijeme osmanske vladavine običaj organizacija djevojačkih večeri, jedan ili dva dana prije svadbe, kada se uz pjesmu i ples koristila kana za uljepšavanje buduće mladenke. Prikazivanjem indijskih i turskih TV serija, u našoj zemlji probudila se i davno zaboravljena tradicija djevojačkih večeri uz bojenje tijela kanom. Upravo su TV novele bile motivacija i inspiracija Adli Mulić da oživi ovaj običaj, ali u nešto modernijem obliku

Uljepšavanje tijela kanom tradicija je stara skoro 5.000 godina, a i danas je zastupljena među damama u arapskim i afričkim zemljama, te u Turskoj i Indiji. Zbog svojih mnogobrojnih prednosti, umjetnost iscrtavanja tijela kanom postala je popularna u Bosni i Hercegovini, a i u mnogim zemljama Zapada. Osim toga što tetovaže od kane izgledaju izuzetno lijepo, djevojke, a nerijetko i muškarci, za njih se odlučuju ponajviše jer su privremenog karaktera, bezbolne i mogu ih mijenjati kad god požele.

ARAPSKI I INDIJSKI MOTIVI NA TIJELU

Danas se u Bosni i Hercegovini mogu naći i osobe koje se profesionalno bave ovim tetoviranjem. Jedna je od njih i Adla Mulić, studentica Fakulteta islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu. Ima dvadeset i jednu godinu, a već se četiri godine bavi ovim poslom, već neko vrijeme u jednom salonu na Baščaršiji u centru Sarajeva.

“U vremenu u kojem živimo mislim kako sam jedna od rijetkih sretnica jer sam uspjela spojiti ugodno s korisnim, baveći se onim što zaista volim. U Sarajevu postoji novi oblik ‘bijega’ od užurbane svakodnevice, mjesto na kojem ćete se opustiti u potpunosti, posvetiti njezi svoga tijela i pronaći lijek – ‘Fish Spa’. To je mjesto u kojem trenutno svaki zamišljeni crtež pretvaram u stvarnost. Tu sam već godinu dana”, priča naša mlada sagovornica.

Kaže da su mnoge pripadnice ljepšeg spola prepoznale njen rad, a zbog velike zainteresiranosti, termini se moraju unaprijed rezervirati. Svakodnevna inspiracija za ovaj kreativan rad su joj upravo njene mušterije, žene koje su, kako ih Adla opisuje, pune energije, života, zrače sjajem i nepotrošnim optimizmom. Kaže da se trudi ispuniti svaku njihovu maštariju.

Za sebe veli da je kreativna osoba te da ju je upravo ta osobina navela da proba crtati po ruci knom koju je dobila na poklon s hadža.

“Dobro mi je išlo, te sam sama počela istraživati više. Sama sam pravila smjesu, fišeke, eksperimentirala. Danas već imam svoje učenice i kanu koja posebno za mene dolazi iz daleke Indije”, priča Adla.

SIMBOLIČNE TETOVAŽE KOJE SU LIJEPE I ZDRAVE

Za tetoviranje se koristi arapskim i indijskim dezenima. Pojašnjava da su arapske tetovaže sačinjene od velikih cvjetnih dezeni na šakama i stopalima, dok su indijske tanke čipkaste i cvjetne šare koje pokrivaju cijele šake i ruke do laktova i stopala s cjevanicama. Za razliku od ovih dviju vrsta tetovaža, afričke su tetovaže kanom obično debele crne šare geometrijskih oblika.

“Kada je riječ o postupku tetoviranja, bezbolno je i privremeno i, za razliku od trajne tetovaže, nije potrebno da se zauvijek obavežete jer će se s vremenom skinuti. Ova tetovaža blijedi u periodu od jedne do četiri sedmice, u zavisnosti od mjesta na tijelu na kojem se nalazi i od toga koliko dugo se suši nakon samog crtanja”, pojašnjava ova umjetnica.

Crtanje kanom zahtijeva preciznu ruku ako se rade tetovaže “iz glave”, a preko šablona. Crtanje traje onoliko koliko je crtež zahtjevan.

Prednost ovog postupka uljepšavanja tijela jeste i to da je prirodan, jer je kana u suštini biljka od koje se, kada se osuši i izdrobi, dobija prah od kojeg se pravi smjesa za crtanje. Da bi postupak imao bolje efekte na naše tijelo, u tu se smjesu dodaje sok od limuna ili malo limuntosa, te jedna kašičica meda ili šećera. Može se stavljati na kosu i na tijelo, a može se kupiti u crnoj, crvenoj, narandžastoj i smeđoj boji.

“Tetovaže kanom novina su na našim prostorima. Tradicija bojenja tijela kanom potekla je iz Egipta, odakle se počela uzgajati u staroj Indiji. Već hiljadama godina unazad kana se upotrebljava u kozmetičke svrhe, a neki čak vjeruju da ima i ljekovita svojstva. Umjetnost šaranja kanom razlikuje se od regije do regije. Različiti dizajn ima različita značenja u pojedinim kulturama: dobro zdravlje, plodnost, mudrost i spiritualnu prosvijetljenost”, pojašnjava Adla.

TRADICIJA DJEVOJAČKIH VEČERI UZ KANU

U Bosni i Hercegovini postojao je za vrijeme osmanske vladavine običaj organizacija djevojačkih večeri, jedan ili dva dana prije svadbe, kada se uz pjesmu i ples koristila kana kako bi se uljepšale buduće mladenke. Međutim, nisu se knile samo one, nego su u Bosni i Hercegovini, Sandžaku i Makedoniji u tom periodu žene knile i svoju kosu uoči Bajrama.

Prikazivanjem indijskih i turskih TV serija, u našoj se zemlji probudila i davno zaboravljena tradicija djevojačkih večeri uz bojenje tijela kanom. Upravo su TV novele bile motivacija i inspiracija Adli da oživi ovaj običaj, ali u malo modernijem obliku. Ona djevojačke večeri organizira za buduće mladenke koje zaista žele doživjeti originalno iskustvo prije ulaska u brak.

“Na djevojačkim večerima koje organiziram neizostavno je odijevanje duvaka, držanje ogledala ispred lica buduće mladenke i darivanje mlade dukatom od buduće svekrve. Prvi dio djevojačke večeri u znaku je odlaska djevojke od svoje kuće i roditelja, pa nerijetko bude i suza, ali sve to zasjene muzika i ples koji obilježe drugi dio večeri”, pojašnjava Adla, i dodaje da je za nju bitno to da se polahko vraća taj stari običaj koji je nekada živio na ovim prostorima.

U Indiji, Pakistanu i Turskoj mladenke se i danas ukrašavaju kanom. U Turskoj je običaj da mlada obuče crvenu haljinu, a svekrva joj za sreću i blagostanje na dlan stavlja zlatnik, a običaj je da ga mlada čuva.

“Iscrtavanje njenih ruku može potrajati čak šest sati, a taj je običaj simbol bračne sreće. Pritom je naročito važno da oslikana ruka (najčešće se oslikavaju dlanovi) mora sadržavati i sitno ispisano ime mladenca, a bračna noć ne može početi dok mladoženja na mladenkinoj ruci ne pronađe svoje ime”, priča Adla o ovom istočnjačkom običaju.