U izdanju izdavačke kuće “Dobra knjiga” uskoro iz štampe izlazi novo publicističko djelo književnika Ibrahima Kajana. U više nastavaka koje feljtoniziramo u sedmičniku Stav pokušat ćemo, uranjanjem u dostupne dokumentarne izvore od kojih se neki prvi put objavljuju na našem jeziku, profilirati osebujnu osobu Mustafe Mujage Komadine, s ciljem da se odgovori na bitno pitanje šta je to bilo ključno u njegovom ukupnom djelovanju po čemu je sudjelovao u historijskim kretanjima u razvoju Mostara, a i na razini Bosne i Hercegovine, posebice u profiliranju stavova poznatog Džabićeva pokreta

U Općinskom vijeću Mostara “kuhalo” se. Od 1905. godine pripremalo se treće poboljšanje Gradskog statuta.

U nastajanju tog akta, Mujaga Komadina je, kao predsjednik Komisije za Statut, igrao jednu od ključnih uloga. Nakon što je komisija napisala, procesuirala i usvojila prvi nacrt Statuta, Komadina je za izvjestitelja predložio Peru Šantića te tražio da ga obrazloži na sjednici Vijeća (u februaru 1905). Proširivanje upravne autonomije Općine barunu Rüdtu gradsko-kotarskom predstojniku nije bilo po volji. Povukao se, pun ljutnje, bez izravnog odgovora.

Međutim, Statut je u obliku koji je Vijeću podnio izvjestitelj Šantić poslan 13. februara 1905. na adresu Zemaljske vlade na usvajanje. Ali, Vlada, ostajući gluha “na brojne urgencije Općinskog vijeća”, dugo nije slala nikakve pozitivne znakove u Mostar. Umjesto odgovora, 8. decembra 1906, gotovo dvije godine kasnije, Vijeću je stigao Statut koji su izradili u Vladinim kabinetima. Naravno, članovi Gradskog vijeća nisu bili zadovoljni ponuđenim rješenjima tog Statuta, pa su načinili novi, kompromisni prijedlog i poslali ga Zemaljskoj vladi na razmatranje i prihvaćanje. Nakon tri mjeseca, 16. februara 1907. godine, Statut je prihvaćen.

Statut je predviđao da građani neposredno biraju članove Gradskog vijeća, a izabrani vijećnici da sami izaberu gradonačelnika i dvojicu podgradonačelnika, poštujući ravnopravnost triju kolektiviteta koji u Mostaru žive. Po starom Statutu, bilo je propisano da 1/3 vijećnika imenuju austrougarske vlasti, što je otvaralo prostor brojnim manipulacijama, lobističkim pritiscima i namještanju funkcionera po volji austrijskih vladajućih struktura.

ŽESTOKA BORBA ZA PRIMJENU STATUTA

U toj nepovoljnoj društvenoj klimi “kontaminiranoj” radničkim prosvjedima, političkim napetostima, osobito između tijela općinskih struktura i “nadređenih kontrolora” austrougarskih upravljača, počele su u 1907. godine izborne pripreme. Administracija Gradskog poglavarstva pripremila je biračke spiskove – ali ne po novom Statutu, nego po starom, restriktivnom. Na majskoj sjednici Komadina je zatražio od Općinskog vijeća “da poništi dotadašnji rad na izradi spiskova jer je spisak rađen po starom statutu”.

Barun Rüdt, međutim, “žestoko se suprotstavio prijedlogu Mujage Komadine”, pa je s autoritetom Vladinog predstavnika legalizirao sve učinjene radnje, potvrđujući “da su izrađeni spiskovi u skladu sa zakonom”, prijeteći da će dati veto na zaključak Vijeća i spriječiti tumačenje kakvo je dao Komadina. No, ni vijećnici nisu htjeli popustiti. Šantić je predložio Vijeću da se protiv baruna Rüdta podnese žalba okružnoj oblasti i Vladi, a vijećnici su, bez diskusija, usvojili Šantićev stav.

Nakon junske sjednice Vijeća, slijedom zaključka po prijedlogu Mujage Komadine, novi je Statut grada Mostara štampan u 1.000 primjeraka i podijeljen biračima, tako da svi mogu saznati novosti koje on donosi. Da sukobi s Rüdtom ne prestaju, pokazat će i julska, užarena, a prva postizborna sjednica, na kojoj taj povjerenik Vlade traži da se građanima ne nadoknađuje eksproprijacija oduzetog zemljišta zbog proširenja ulica, što je dotad činjeno. A kad je Komadina izjavio da “provedeni izboru nisu bili regularni, jer izboru nije pristupio jedan dio vijećnika, protivnici su ga pokušali fizički napasti”, dok je štampa pisala da je bio i “pokušaj da ga se baci kroz prozor”.

Pod pritiskom javnosti, Zemaljska vlada je u oktobru 1907. poništila izbore. Formalni razlog našla je u “zahtjevu hadži Đulbega Kajtaza i još nekih građana”. Izabrane su dvije nove izborne komisije. Jednoj od njih predsjednik je bio Komadina.

Prvi izbori po tom statutu raspisani su novembru 1907, a na konstituirajućoj sjednici 20. novembra utvrđeni su izabrani članovi Gradskog vijeća. Vijećnici su izabrali za gradonačelnika Mustafu ef. Sefića, a za podgradonačelnike Peru Šantića i Nikolu Stojčića. Ta “gradska vlada” na jedvite je jade izdržala dvije godine. Gradonačelniku Sefiću naređeno je prije isteka mandata da raspiše nove izbore. Raspisani su i zakazani za decembar 1909. godine.

Na izbornoj listi bilo je i ime Mujage Komadine.

MUJAGINE “PREDIZBORNE REFERENCE”

Do tog je trenutka kandidat Mujaga Komadina imao najozbiljnije reference da dobije najvišu poziciju, jer je uz buran i plodan “vijećnički staž” imao i graditeljski, koji mu je priskrbio golemu uvaženost u privrednim krugovima, a popularnost u širokim slojevima stanovništva. Mada u telegramskom obliku, vrijedno je podsjetiti se tih građevina koje su mijenjale lice Mostara. Nakon što je 1883. godine izgradio prvu zgradu, musafirhanu s magazom, te potpuno obnovio o svom trošku jednu od najstarijih džamija, Ćejvan Ćehajića, i bio graditelj i vakif džamije u Drežnici (1903), započeo je neviđenu graditeljsku aktivnost unoseći u Mostar arhitektonske vizure potpune evropske savremenosti.

Zgrada stare općine, u gruntovnim knjigama zgrada na Glavnoj ulici, zavedena je 1890. godine kao vlasništvo hadži Huseinage Komadine, sina Omerage Komadine. Kuću je otkupio Husagin brat Mujaga Komadina, jer se Huseinaga odlučio trajno iseliti u Tursku zbog očitog nemirenja s austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine. Nakon što ju je temeljito adaptirao, Mujaga joj je dogradio cijeli desni trakt koji je projektirao Austrijanac, inžinjer Miloš Komadina.

Stara općina, koja je dotad djelovala u Nikićevoj kući na Maloj tepi, preselila je 1911. godine u tu Mujaginu palaču.

Godine 1946. zgrada je oduzeta od porodice Komadina i nacionalizirana. Dijelom je oštećena 1992. od srpsko-crnogorskih agresora, a 1993. od HVO-a.

Kalhana – od stoljetnog hana do moderne evropske zgrade – u Titovoj ulici, preko puta Ćejvan Ćehajine džamije, nekoć je bila jedan od najvećih zidanih hanova u Mostaru. U godini 1891, kad ga je otkupio Komadina, han je bio potpuno dotrajao.

Komadina ga je srušio 1891. i na otprilike istom prostoru podigao modernu zgradu 1893, po projektu Bečlije Maxa Davida. Vlasnik je zgradi dogradio 1910. godine i poseban trakt za potrebe Više djevojačke škole i gimnastičke dvorane, prema nacrtu inžinjera Miloša Komadine.

Do 1945. godine Kalhana je bila najveća zgrada u Mostaru. Nažalost, stradala je u ratu i danas je još u ruševinama.

Džinovina – u četvorokutu koji zatvaraju ulice Titova i Fejićeva, s okomitim koje ih spajaju Hanska i Telčeva, bio je drugi po veličini mostarski han zvani Džinovina. Otkupio ga je Komadina godine 1898, srušio i na njegovu mjestu podigao trokatnicu izgrađenu u secesijskom stilu, po arhitektonskim zamislima Josipa Vancaša. Na licu trećeg sprata, nad središnjim visokim glavnim ulazom, i sad je vidljivo “prazno” mjesto u koje je Komadina kanio ugraditi srednjovjekovni bosanski grb u reljefu: uzdignutu ruku sa sabljom, savinutu u laktu. Vlasti mu to, međutim, nisu dopustile…

U zgradi je dugo bila smještena Carsko-kraljevska komanda, o čemu svjedoči i danas vrlo vidljiv, u kamenu uklesan natpis u njemačkim gotičkim slovima (K. und K. militer comando). Komadina ju je 1920. godine prodao bogatoj trgovačkoj porodici Peško. U maju 1992. godine zapalile su je srpsko-crnogorski agresori. I danas je u ruševinama kao u danu spaljivanja.

Mujagina vila jedna je od najreprezentativnijih vila uopće izgrađenih u Mostaru. Nalazi se na Štefanijinu šetalištu. Podignuta je 1901. godine kao prostrana jednokatnica s visokom mansardom. Projektant joj je inžinjer Miloš Komadina. Iza 1946. godine u njoj su radili Narodna biblioteka, Arhiv grada Mostara, Klub kulturnih radnika, a najposlije Biblioteka Univerziteta “Džemal Bijedić”.

U nju je “ratni gradonačelnik” Jadranko Topić 1992. godine smjestio Biskupski oridinijat. Nakon što je zgrada Biskupije obnovljena i oridinijat iselio, vila je planula i izgorjela do temelja. U ruinima je i danas.

Zgrada Općinskog suda uzdiže se u Ulici Adema Buće, koja se do 1918. godine nazivala po Mujagi Komadini. Komadina ju je podigao kao privatnu zgradu 1906. godine. Oko 1920. prodao ju je sinovima Riste Šaina. Nakon 1945. godine, zgrada je nacionalizirana. U njoj je radio Općinski sud, koji je i danas u njoj. Zapalili su je srpsko-crnogorski agresori 1992. godine. Obnovljena je stranim donacijama.

Zgrada na uglu Suhodoline i Titove ulice jedna od većih, značajnijih zgrada koje je u Mostaru podigao Mujaga Komadina (nama nepoznate godine, ali sigurno prije 1910). Mada ne izaziva estetski ushit, svakako je valja spomenuti. Nalazi se na uglu Titove ulice i Suhodoline.

Mujaga ju je zadržao u posjedu do kraja života, a prodali su je njegovi nasljednici iza 1925. godine trgovačkoj firmi “Dokić-Bilić-Peško”.

Srpske agresorske snage zapalile su je u maju 1992. Još je u ruinama.

Ruždija ili “Mikačićeva kuća” u Paralelnoj ulici zgrada je na uglu Paralelne ulice i sokaka prema Cernici (Bulevara i Krpića ulice), nasuprot Gimnaziji, i pripadala je Mujagi Komadini. Ne zna se pouzdano kada je i po čijim nacrtima podignuta, najvjerovatnije prije 1880. godine. Ne zna se ni od koga ju je i kada otkupio Mujaga Komadina. Međutim, kuća je služila za razne svrhe, od prostora za smještaj austrougarskih vojnika do učenika osnovne škole (ruždije) i pitomaca konvikta.

Kada je kuću od Mujage Komadine otkupio trgovac i član Općinskog vijeća u Mostaru Adam Mikačić, za sada je nepoznato.

S tom poputbinom glasovitog mostarskog graditelja, ali i zapaženim aktivnostima u Džabićevu pokretu, Kiraetkani i funkcijom općinskog vijećnika, Mujaga Komadina kandidirao se krajem godine 1909. godine za člana Općinskog vijeća Mostara.

GRADONAČELNIK JE IZABRAN

A kada su izbori održani, dok su se prebrojavali glasački listići, a gradom se pronosile još uvijek neprovjerene glasine ko je sve osvojio pozicije u Gradskom vijeću, praćene pričama o skandaloznom, ali neuspjelom lobiranju baruna Rüdta za novog gradonačelnika u osobi Ibrahima Kajtaza, list Musavat, organ Muslimanske narodne organizacije, objavio je 19. januara 1910. godine jedan od najzločestijih tekstova kojim “opisuje” Mujagu Komadinu “neznalicom i nepismenim čovjekom”. No, Mostarci su već svoje rekli: upravo su njega, Mujagu Komadinu, svojim glasovima uznijeli na vrh piramide vlasti u Gradu Mostaru. Tekst čiji se autor zaklonio iza anonimnog “kolektivnog pisca” Mostarci vrijedi citirati:

“U nas je najviša novost premještanje kotarskog prestojnika barona Rüdta iz Mostara u Brčki. U gragjanstvo je prodrla verzija iz činovničkih krugova, da je Rüdt premješten iz Mostara s toga, što nije znao vješto operisati, da Ibrahim Kajtaz bude izabran gradonačelnikom, kako je već bio izvijestio vladu, da će za sigurno biti izabran. Rüdtu je, tim aktom onemogućen harmoničan rad u novom gradskom zastupstvu, jer se je previše bio angažovao za Kajtazovo načelništvo i time se zamjerio Komadini i njegovim pristalicama. S toga se je vlada na brzu ruku postarala, da premjesti Rüdta iz Mostara, da se spor izmegju Rüdta i većine gradskog vijeća ne pretvori u spor te većine i vlasti. (…)

Protiv Komadinovu načelništvu, jer je on potpuno nepismen čovjek, ne zna šta je općinski štatut, ne zna šta je spis, ne zna šta je ured. Može mu opć. činovnik donijeti smrtnu osudu i kazati mu, da je to neka nepoznata stvarčica; on će je potpisati. Ali te graje protiv njegovu načelništvu u gragjanstvu nema, jer i sama pomisao, da bi i Kajtaz mogao biti načelnik – razoružava svakog od graje. Narodna poslovica veli ‘od dva zla biraj manje’. Tako je i ovo načelničko pitanje, jer Komadina kakav je, da je, opet je vrlo veliku dozu bolji i karakterniji od Kajtaza u opće, a od Ibrahima Kajtaza napose…”

IZBOR MUJAGE KOMADINE

Izbori za Gradsko vijeće provedeni su u decembru 1909. godine. Nakon što je konstituirano Gradsko vijeće, pristupilo se izboru gradonačelnika i dvojice podgradonačelnika. Na toj je sjednici Mujaga Komadina dobio 22 vijećnička glasa, postavši gradonačelnik, a Vojislav Šola s 19 glasova i Nikola Smoljan s 13 glasova zauzeli su pozicije dogradonačelnika.

Izvještaj o izborima Okružna oblast Mostar poslala je Zemaljskoj vladi Bosne i Hercegovine u Sarajevu, a potom ga je Zemaljska vlada uputila s potpisom poglavara Varešanina 17. januara 1910. Zajedničkom ministarstvu finansija. U tom aktu, pisanom na njemačkom jeziku, date su, uz bitne informacije o predmetu spisa, i kratke karakteristike trojice izabranih članova novog Gradskog vijeća Mostara. O Komadini piše:

“Ovim se podnose izvještaji o izboru velikog trgovca Mujage Komadine za gradonačelnika Mostara koji se održao trećeg dana ovog mjeseca, kao i zemljoposjednika Vojislava Šole za srpskog podgradonačelnika i trgovca Nikole Smoljana za katoličkog podgradonačelnika ovog grada, uz rezultate izbora Gradskog ureda i Okružne oblasti sa zahtjevom: da se, kao najbitnije, potvrdi izbor navedenog gradonačelnika, a istovremeno da se Zemaljskoj vladi da dozvola za potvrđivanje oba izabrana gore navedena dogradonačelnika.

Komadina, koji ima preko 60 godina, uz pomoć svoje nadprosječne inteligencije, poslovnog iskustva, marljivosti i energije, iz siromašnih uslova se izdigao do bogatog trgovca svog rodnog grada i u svojoj ličnosti spaja strogo religioznog muslimana sa poslovnim duhom sklonom napretku.

Njegovo obrazovanje je čisto orijentalno, no nije odbojan prema zapadnoj kulturi i istu potiče u najboljem interesu svojih sugrađana i drugova po vjeri.

Komadina uživa, ako ne i u ljubavi, onda u pažnji i posebnom poštovanju svojih sugrađana. Uvijek je bio u stanju da istakne svoj politički i socijalni uticaj u raznim političkim dilemama.

On je musliman ‘od glave do pete’, ali istovremeno i uvjereni sljedbenik naše vlasti u ovim zemljama, kao i lojalni podanik njegovog carskog i kraljevskog apostolskog Visočanstva.

Dok se njegovi politički rivali klate između prohrvatske ili srbofilne politike, a traže da se budućnost muslimana oslanja na jednu od ove dvije nacionalnosti, Komadina se zalaže za samostalnu politiku Islama u Mostaru pa će tako, konsekventan i u svom novom namještenju, podršku za svoje djelovanje tražiti kod Zemaljske vlade, a ne u taborima drugih stranaka.”

Potvrdu o imenovanju osobno je potpisao ministar Stephan barun Burian 3. februara 1910, a potom, vlastoručno, car i kralj Franjo Josip I 9. februara 1910. godine.

PRVA MUJAGINA SJEDNICA, PRVA SLUŽBENA BESJEDA

Prvu sjednicu Vijeća gradonačelnik Mujaga Komadina sazvao je 17. marta 1910. godine s dnevnim redom od sedam tačaka. Sjednici su prisustvovali gotovo svi vijećnici. Nakon otvaranja sjednice, Komadina je izložio svoje viđenje rada, svojevrsni program djelovanja Vijeća, a potom, na iznenađenje prisutnih, i nešto osobno i neuobičajeno. Među arhivskim spisima, besjeda je sačuvana u cjelini, a ovdje je djelomično citiramo:

“Gospodo vijećnici! Pošto je ovo naša prva sjednica u decembru prošle godine izabranog vijeća, hoću da Vam u kratko razvijem program mojeg budućeg rada, nadajući se svakako potpori sa strane g.g. vijećnika. Nas čekaju mnoge zadaće, treba priznati da nam je grad prilično zapušten.

Osjeća se potreba da se koješta popravi, uradi, a i novo stvori. U ovo kratko vrijeme neće mi biti moguće osvrnuti se na pojedine sitnice pramda si i o ovim, kao i o najvažnijim stvarima, pomno brinuti se. (…)

Treba nam se pobrinuti za bržu i kolju komunikaciju; treba nam bar jednu ćupriju napraviti.

Elementarne nezgode kao češći prolom oblaka, škode našemu šeheru Mostaru, te će nam stoga trebati mnogih gradnja, da se osiguramo od dronja.

Naša gradska rasvjeta, kao što je svima nama dobro poznata jest upravo mizerna.”

Spominje uređenje općinskih organa, povišenje njihovih plaća i mirovina, uređenje malta, građevinskog odjela, vodovodne uprave itd. A onda je nastavio:

“Moj početni rad, hoću da proslavim sljedećim dobrim djelima: Evo gospodo pred Vama obećajem, da poklanjam svotu po 200 K, u Mostaru bez razlike vjeroispovijesti sljedećim društvima: I. /Prosvjetno društvo “Gajret”, II. / Musl. čit. i dobrotvorno društvo /kiraethana/, III. / Muslim. zant. udruženje “Ittihad”, IV. / Musl. Akad. Društvo “Zvijezda” u Beču, V./ Srpskom gjačkom potpornom društvu “Prosvjeta”, VI./ srps. zanat. udruženju, VII./ srps. pjev. društvu “Gusle”, VIII./ Hrv. glazbeno pjevačkom društvu “Hrvoje”, IX./ Hrv. potpornom društvu “Hrvoje”, X./ Hrv. Nar. Zajednici, XI./ Gospojinskom dobrotvornom društvu, te svotu od 250 K, Mualimskom društvu. Obzirom na sve to veće umnožavanje sirotinje Muslimanskog milleta i misleći o tome kako da doskočim toj nevolji odlučio sam da bi najzgodniji način bio da se osnuje sirotište čime bi se moglo dokučiti nevolji a i uputiti na pravi put mnogu našu sirotinju i u tu svrhu gospodo obećajem Vam, da ću u Cernici pokloniti zemljište od 1000 m² na istom sagraditi dvokatnicu s podrumom, a uz istu pokrajnu kuću, koja će sadržavati kuhinju i blagovaonicu. Obećajem Vam, da ću to sirotište i pokrajnu zgradu odmah početi graditi, čitav potrebni namještaj kao krevete i ostalo za kuhinju s cijelim pripadajućim pokućstvom opskrbiti, i ako tu gradnju kuće još u ovoj godini svršim – onda ću je i do godine uzdržavati brašnom, mesom i drugim potrebama.

Za temeljnu glavnicu poklanjam svoje dionice što ih imadem u Mus. Trg. Udruženju 300 na broju po 50 K, to jest 15.000 K, a zatim svu svoju plaću što mi je ovo vijeće bude odredilo.

Nadam se da će mi i ostala braća muslimani u tome potpomoći da ovo započeto djelo bude prema mome naumu korisno za čitav naš islamski elemenat izvršeno.

S tog ću u tom smislu podnijeti vis. Zem. Vladi štatut jer se nadam da će moja braća Muslimani za ovakvu humanitarnu svrhu po koju akciju upisati, jer će ovo djelo biti od velike koristi naše islamskom elementu.

Ujedno osjećajući potrebu da se našem ženskom naraštaju koje nema nikakove prosvjetne inštitucije osnuje kakova škola, odlučio sam se, i obećajam Vam da ću u tu svrhu dati svotu od 4-5000 K, da se podigne zgrada, u Brankovcu, za ženski Musl. Mektjeb, a nadam se da će me i u ovom pomoći ostala braća Muslimani a ja ću ne bude li ta svota dostatna žrtvovati još i veću svotu.

Ovo Vam dajem na znanje, i ponovno Vas svesrdno pozdravljam!”