Teško se oteti utisku da je pravi razlog za ovakve stavove to što su i Halilović i Mektić otišli po pamet na istu adresu.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Ovih smo dana saznali da Dragan Mektić, ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine, i Semir Halilović, zastupnik BPS-a u Kantonu Sarajevo, pored ljubavi prema javnim nastupima i poziranju za govornicom, imaju još nešto zajedničko.

Izgleda da su i jedan i drugi naprasno postali zabrinuti u vezi s ulogom Irana u Bosni i Hercegovini. Prvo je Semir Halilović stopirao osnivanje centra za iranistiku u Sarajevu, tvrdeći za govornicom Skupštine Kantona Sarajevo i to da “evropskom narodu ne treba bilo kakvo orijentaliziranje”, a Dragan Mektić problematizirao je postojanje Iranskog kulturnog centra u Banjoj Luci tvrdnjom da je riječ o iranskom obavještajnom punktu.

Zanemarimo primitivna i gotovo pronacistička bubanja Halilovića juniora o proučavanju kultura istočnih zemalja kao o nečemu što je navodno neprimjereno državi koja geografski pripada Zapadu, teško se oteti utisku da je pravi razlog za ovakve stavove to što su i Halilović i Mektić otišli po pamet na istu adresu.

Obavještajne igrice velikih nisu ništa novo, niti je ovo prvi put da se interesi takvih država sukobljavaju i lome preko leđa Bosne i Hercegovine, no sasvim je neprimjereno nametati ideju da je znanje o nečemu samo po sebi opasno, te kada se u tom duhu problematiziraju ne samo kulturni centri nego i sama ideja proučavanja drevne kulture neke države ili naroda.