Mehmed Žilić, demobilizirani brigadir Armije RBiH, navodi da je Drugi korpus najvjerovatnije bio jedan od najbolje organiziranih korpusa u Bosni i Hercegovini i do 1995. godine držao je pod kontrolom najveću slobodnu teritoriju, oko 170 kilometara linija. Jedan od dobitnika najvećeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan” Edin Haračić zvani Klej navodi da se boračke organizacije trude da nakon pravosnažnih presuda i djeca u školama uče o agresiji i dešavanjima od 1992. do 1995. godine

PIŠE: Alma Arnautović

Povodom 27. godišnjice osnivanja Drugog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine (RBiH) u Muzeju Istočne Bosne u Tuzli otvorena je izložba fotografija koja dokumentira važne trenutke u odbrani Bosne i Hercegovine, ali i posjete stranih i domaćih dužnosnika, kao i prihvat prognanika iz sjeveroistočne Bosne. Također, izloženi su i prsluk, košulja i šljem heroja Hajrudina Mešića, ratna štampa te ostali predmeti i oružje koji su pripadali vojnicima Drugog korpusa.

Izložba nosi naziv “Drugi korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine, 1992–1995, ratne fotografije”, a izložene su ratne fotografije nastale tokom rada Pres-službe Drugog korpusa, mada ima i onih koje su snimili ratni fotografi nekih od brigada u sastavu Drugog korpusa.

“Izložba se može podijeliti na tri dijela. To su uvodni, koji govori o pripremama za agresiju na BiH, o organiziranju otpora agresiji i objedinjavanju jedinica pod okrilje Teritorijalne odbrane (TO) i kasnije formiranje Drugog korpusa i nastajanje Armije RBiH. Glavni dio pokazuje dolazak prognanika iz Podrinja, zatim zbivanja na Brčanskoj Malti i stasavanje jedinica odbrane u jednu pravu armiju. Prezentirani su važni momenti, poput postrojavanja jedinica, obilježavanja prvih godišnjica, Dana Armije, Dana Korpusa, posjete visokih dužnosnika međunarodne zajednice Tuzli, posjete prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića Tuzli, Gračanici, Gradačcu, prihvat ranjenih iz Srebrenice, namjenska proizvodnja… Poseban dio govori o herojima odbrambeno-oslobodilačkog rata, što daje naročit značaj ovom korpusu jer, od ukupno devet, trojicu heroja oslobodilačkog rata dao je Drugi korpus”, naveo je autor izložbe Nermin Ibrić, kustos Muzeja Istočna Bosna, dodajući da je ovaj događaj podržala i Vlada Tuzlanskog kantona.

Opisujući politički i društveni ambijent početkom 1992. godine na ovom području, Sead Avdić, bivši zamjenik načelnika Općine Tuzla i jedan od ključnih aktera odbrane grada, navodi da je Tuzla nakon prvih demokratskih izbora formirala multietničku vlast.

“Na osnovu iskustva i onog što se dešavalo u Sloveniji, pa zatim u Hrvatskoj, naročito u Vukovaru, već se tada moglo naslutiti da BiH neće ostati nedodirnuta ratovima na području bivše Jugoslavije. U tom smislu, mi smo bili svjesni da moramo imati u vidu i zakletvu koju smo položili, ali i patriotski, odnosno na kraju, ljudski smo odlučili 4. aprila 1992. godine da se branimo. Znajući dobro šta se dešava u 14 općina sjeveroistočne Bosne koje su pale u 15-20 dana, bio je to koncept samoodbrane. Bili smo svjesni tih dešavanja i, objektivno, ta je vlast u Tuzli bila jedinstvena i donosila je razumne političke odluke. Nije politizirala, nego je radila svoj dio posla, što znači da je cijeli grad funkcionirao normalno, a i kasnije je prešao na ratni sistem organizacije, a sve u skladu s odlukama Predsjedništva BiH”, izjavio je Avdić.

Prvo je formirana Peta operativna grupa s komandantom Seadom Delićem, koji je bio jedan od prvih oficira bivše Jugoslavenske narodne armije koji je napustio službu i prešao na stranu kasnije formirane Armije RBiH, dajući svoj veliki doprinos.

“Iz Pete operativne grupe stvarao se Drugi korpus, najjača vojna formacija u BiH, najjači korpus s više od 65.000 vojnika i komandnog kadra. Drugi korpus zaista je bio ključna jedinica za stav, za uvjerenje da će se BiH odbraniti, i to ne samo sjeveroistočna Bosna nego i drugi dijelovi države, jer sam taj događaj na Brčanskoj Malti u Tuzli bio je više od lokalnog ili regionalnog događaja, on je bio značajan za odbranu Bosne i Hercegovine”, naveo je Avdić.

Mehmed Žilić, demobilizirani brigadir Armije RBiH, navodi da je Drugi korpus najvjerovatnije bio jedan od najbolje organiziranih korpusa u Bosni i Hercegovini i do 1995. godine držao je pod kontrolom najveću slobodnu teritoriju, oko 170 kilometara linija.

“Tuzla je bila okosnica formiranja Drugog korpusa. Bio je to industrijski grad s više od 4.000 rezervnih oficira. U vrlo kratkom roku formirali smo oko 38 brigada. Na nekima od ovdje izloženih fotografija zabilježeno je osvajanje i zadržavanje prolaza na Majevici u Breškama, a i u noći kada se desila Brčanska Malta mi smo na Šićkom Brodu i preko Lukavca spriječili da neprijatelji dođu iz Sižja i Petrova Sela. Bila je vrlo složena situacija, ali smo uspjeli postaviti minska polja kako ne bi krenuli tenkovi. Prve borbe smo prihvatili u Slavinovićima i od tog smo dana uvijek pomjerali liniju naprijed, a nismo gubili teritorij. Imali smo problema i s tunelom u Čaklovićima, ali taj početni moral bio je vrlo bitan, a ne smijemo zaboraviti da se samo u Tuzli javilo 12.000 dobrovoljaca, koji su bili u tri tuzlanske brigade i ostale jedinice Drugog korpusa. Imali smo volju, ljude, snagu. Pred kraj rata, na zadnjoj ofanzivi Vozuća, bili smo toliko jaki da smo mogli čak zauzeti Doboj i tako presjeći Republiku Srpsku. No, međunarodna zajednica je spriječila taj postupak i nisu nam dozvolili da to uradimo. Pokušali smo ići dalje, ali su nam zaprijetili avijacijom”, prisjeća se Žilić.

Meša Bajrić, ratni načelnik Centra javne bezbjednosti Tuzla, rekao je da postavku čine dokumenti koji svjedoče o evoluciji nukleusa odbrane, suvereniteta naše države, regije i grada i vrlo je važno, navodi on, da su kustosi smogli snage da prikupe ove krasne fotografije koje svjedoče o tome kako su goloruk narod i “patriote sa srcem od čelika” krenuli da brane svoje porodice i domove.

“Ovo je vrlo važno za kulturu sjećanja kao svjedočenje o teškom vremenu kako bi se u još uvijek na neki način složenim uvjetima više cijenile žrtve, sloboda i vrijednosti antifašizma, građanskog i multietničkog karaktera odbrane Bosne i Hercegovine”, istaknuo je Bajrić.

Jedan od dobitnika najvećeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan” Edin Haračić zvani Klej navodi da se boračke organizacije trude da nakon pravosnažnih presuda i djeca u školama uče o agresiji i dešavanjima od 1992. do 1995. godine.

“Pokušat ćemo malo više animirati političke strukture kako bismo shvatili potrebu i važnost da uloga Armije i odbrana od agresije uđu u udžbenike. Djeca poslije 25 godina mnogo toga ne znaju, a vrijeme nas gazi. Ova je izložba prilika da građane podsjetimo na sve što je Armija RBiH učinila za odbranu zemlje. Isto tako, naša je želja da ovo ne bude samo privremeno nego da napravimo uvjete za trajnu postavku o Drugom korpusu i da ovaj grad dobije primjeren muzej sjećanja na ulogu Armije RBiH i Drugog korpusa”, rekao je Haračić.

Suad Mustajbašić (SDA) ministar je finansija u Vladi Tuzlanskog kantona, a bivši pripadnik Prve teočanske brigade. Mustajbašić je podijelio sjećanja na svog prvog komandanta, rahmetli Hajrudina Mešića, brigadnog generala, u narodu poznatijeg kao Kapetan Hajro.

“Kapetan Hajro je jedan od trojice heroja Drugog korpusa, čovjek koji je bio vizionar i daleko prije svih je pokušavao izvršiti deblokadu Srebrenice. Bio je komandant koji nije komandirao iz dubine, nego je uvijek bio prvi na borbenoj liniji i vodio je svoje borce. Na samom početku to je bilo neophodno zbog dizanja morala i svijesti, ali i vjere kod ljudi o onome šta se može učiniti. 30. oktobra 1992. godine, u jednom pokušaju deblokade, on je izgubio život. Mi u Teočaku dočekali smo tu tužnu vijest kao nemjerljiv gubitak, ali vođeni idejom koju je on usadio među nas, svoje borce, nastavili smo se boriti onako kako nas je on naučio. Teočanska brigada izvojevala je neke od najsjajnijih pobjeda Armije RBiH, a slava o Kapetanu Hajri je prerasla granice općine Teočak i drago mi je što su danas na izložbi stvari koje su ostale iza našeg komandanta. Inače, na području sadašnje općine Sapna, a tadašnje općine Zvornik, bila su dva heroja: Mehdin Hodžić i Hajrudin Mešić. Na početku agresije oni su zajedno ratovali na tom području. Uz Nesiba Malkića, ali i ostale šehide, oni su najbolji sinovi ove države”, naveo je Mustajbašić.

Inače, Mustajbašić je izjavio da smatra da će projekt “Devet heroja” naići na finansijsku podršku Vlade Tuzlanskog kantona (TK). Naime, prethodni saziv vlade odbio je zahtjev da učestvuje u finansiranju izgradnje turbeta za trojicu heroja.

“Ne bih komentirao razloge koji su doveli do toga, ali kao ministar finansija i dio Vlade TK, kažem da ćemo to ispraviti i pružiti podršku za izgradnju turbeta na mezarima naših heroja”, poručio je Mustajbašić.