“Dužni smo da pored vjere gajimo i našu kulturu i tradiciju, sve ono što čini naš identitet. Tu je, naravno, i bosanski jezik kao neizostavna spona svega ovoga. Mi ćemo se i u budućnosti boriti, a to već činimo i kroz mektepsku nastavu, gdje maksimalno nastojimo s našom djecom pričati bosanski jezik. Kada sve saberemo i oduzmemo, Islamska zajednica je ta koja čuva identitet Bošnjaka u dijaspori. Mnogo bosanskih, zavičajnih, sportskih i kulturnih udruženja i klubova koji su ranije postojali ugasili su se iz sebi svojstvenih razloga. Međutim, Islamska zajednica ostaje kao krajnja instanca koja mora preuzeti brigu o čuvanju identiteta. I, hvala Bogu, neprestano jača i povećava svoje članstvo”

Piše: Edib KADIĆ

Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj, džemat Örebro, osnovan je u aprilu 1994. godine. Od osnivanja se džemat okupljao u iznajmljenim prostorima, a u međuvremenu se počelo razmišljati o kupovini zemljišta i izgradnji džematskog objekta. Već 2007. godine započeti su razgovori s općinom i džemat je poduzeo sve potrebne korake za izgradnju vjerskog i kulturnog objekta koji bi zadovoljio obrazovne, vjerske, kulturne i sportske potrebe Bošnjaka u Örebru. Nakon pronađene lokacije od 4.800 metara kvadratnih, dobijanja urbanističke saglasnosti, te izrade projekta, 15. septembra 2011. godine džemat u Örebru dobio je i građevinsku dozvolu za izgradnju ovog centra na oko 1.500 kvadratnih metara pod nazivom “Bosanska kuća”.

Radovi na izgradnji kostura centra su završeni, uz izuzetak određenih unutrašnjih radova, kao i radova na uređenju dvorišta. Iz džemata Örebro rekli su, kako bi džemat mogao dobili upotrebnu dozvolu općinske službe, a time i ući u objekt, potrebno je završiti strujnu instalaciju, radove na osposobljavanju alarma, radove na ventilacionom sistemu, uvesti grijanje i vodu, te završiti ostale sitne radove. Kažu još i kako je od svih spomenutih radova prioritet uvođenje grijanja i vode u objekt, a sve kako bi se ostali radovi mogli nesmetano izvoditi.

I DRŽAVA ŠVEDSKA STALA IZA OVOG PROJEKTA

Muhamed Šetkić, potpredsjednik džemata u Örebru i član Izvršnog odbora, objašnjava da se tu grade zajedno i džamija i kulturni centar. “Gradimo tu i restoranski dio u kojem će sva hrana, akobogda, biti halal certificirana. Planirali smo i ostavili mogućnost da to, inšallah, bude prvi restoran u gradu s halal-certifikatom. Sljedeća faza bit će izgradnja sportske dvorane koja će služiti i za velika okupljanja, kao i za gostovanja nama dragih gostiju, kako iz domovine, tako i odavde. Aktualni Upravni odbor imao je viziju da uz jedan ovakav objekt treba biti i adekvatan parking, a sve u duhu potreba naših članova, pa se Odbor dodatno angažirao da riješi i ovaj dio, što je rezultiralo izuzetno velikim prostorom za tu svrhu. Projekt je radio naš čovjek iz Bihaća, Smajo Nuhić, tako da će ovo biti najveći islamski centar u Švedskoj, kao i u cijeloj Skandinaviji, kojeg Bošnjaci grade od temelja. Tu ne treba zaboraviti da ovaj centar grade muhadžiri, izbjeglice koje su se etablirale na ovim prostorima. Naši ljudi koji su ovdje došli iz Bosne nisu imali adekvatnog prostora za obavljanje molitve. Ljudi su u međuvremenu ocijenili da će dobar dio nas ostati tu i tako se zapravo i rodila ideja o izgradnji ovog centra”, kaže Šetkić.

On je bio u grupi Bošnjaka koja je osnovala četiri džemata, tri kulturna udruženja, fudbalski klub koji se takmiči u četvrtoj ligi, i to sve u posljednjih 25 godina. Također, dao je i svoj doprinos u Merhametu, a bio je jedno vrijeme rukovodilac bosanske dopunske škole sve dok naša djeca nisu imala mogućnost pohađati maternji jezik u švedskoj školi. Šetkić napominje da su za sve to vrijeme postojale brojne aktivnosti, ali su se sve one odvijale u iznajmljenim prostorijama, tako da je džemat uvijek morao, na razne načine, svoje aktivnosti prilagođavati zadatim okolnostima. “Ovaj centar imat će molitveni prostor – džamiju, mekteb, kulturni centar koji podrazumijeva restoran, galeriju, izložbeni prostor, biblioteku itd.

Vjerski dio planiran je za otprilike 30 posto svih aktivnosti koje će se dešavati u ovom centru. Nedavno je u susjednom gradu, kod naših sugrađana, gostovao Kamerni teatar 55 iz Sarajeva, a naši članovi odavde su putovali 100 km da bi vidjeli predstavu. Onda smo shvatili da bismo ih i mi mogli ugostiti u našem centru. Također, dolazili su brojni književnici iz Bosne. Zašto ne bismo, s vremena na vrijeme, napravili i književno večer, ugošćavajući naše književnike? Na kraju smo shvatili da je to najbolje da bude sve u jednom centru, u jednom prostoru, ali ipak odvojeno od džamijskog dijela. Postoje brojni razlozi za to. Ipak, za sve djelatnosti džamija nije primjeren prostor jer u njoj se primarno obavlja molitva, a kad već imamo priliku, zašto da ne napravimo multifunkcionalni centar u kojem ćemo imati sve. S druge strane, imate situaciju da žene u određenom periodu ne mogu ići u džamiju. Pa zašto bi im to bilo uskraćeno i ograničeno, a tu nam u gradu i našem centru gostuje, recimo, Abdulah Sidran”, pojašnjava Šetkić.

Ukupna vrijednost ovog projekta jeste oko 30 miliona kruna, odnosno, 3 miliona eura, od kojeg se jedan dio finansirao iz dobrovoljnih priloga, a dio iz bankovnog kredita. Također, država je preko svojih institucija za pomoć vjerskim zajednicama pomogla projekt s milion kruna. “Vidite, odmah tu pored grade se švedska osnovna škola i vrtić. Nije bilo nikakvih problema ni negodovanja što mi odmah tu gradimo veliki islamski centar i džamiju. Oni jednostavno nemaju problema s tim. Švedi su izuzetno mudar narod. Recimo, ja sam devet godina radio s djecom, maloljetnim prestupnicima i ovisnicima o drogama. To su djeca od 14 do 17 godina. Jedan dan takve terapije košta oko hiljadu maraka, četiri i po ili pet hiljada kruna, a traje u prosjeku jednu do dvije godine.

Računica je čista. Ako mi kroz svoje djelatnosti spasimo jedno dijete s ulice i time država nema potrebu da ga preodgaja, liječi i troši sredstva na takve slučajeve, onda to sistem podržava jer im se to isplati. A, naravno, ovdje se neće odgajati ljudi s takvim tendencijama i porivima, već čestiti i radini, kakvi smo i danas. Dakle, i sama je država pomogla ovaj projekt jer smatra da je to društveno korisna stvar. To je učinila i s drugim nama sestrinskim džematima u Švedskoj koji su u sastavu Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj. Nama je to bitno i iz druge perspektive. To je važan signal. To tumačimo tako da ova država nas želi, ova država nas cijeni, ova država vjeruje u nas time što nas pomaže i ulaže u nas. Ova tranša odobrenih sredstava nam je isplaćena kao pomoć za lokal do 2022. godine, kada opet možemo aplicirati za naredni period”, ističe Šetkić, te dodaje da nedostaje još 200 hiljada maraka, odnosno dva miliona kruna, da se useli.

OBOSTRANO UVAŽAVANJE ŠVEĐANA I BOŠNJAKA

“Treba naglasiti da smo mi čitav ovaj centar pravili isključivo po švedskim standardima. To je bio zadat uvjet s kojim nije moglo biti kompromisa. Tu imamo prilaze i liftove za invalide, protupožarnu zaštitu, unutarnju ogradu zadate visine i obrađene na takav način da se izbjegne nesreća djece i mlađih, kao i sve ostalo što ti standardi podrazumijevaju. Zbog toga su i koštanja veća nego što bi to možda bilo negdje drugdje. Skoro je bila 17. godišnjica velikog požara jedne diskoteke u Göteborgu, u kojem je stradalo oko 70 mladića i djevojaka. Poslije te tragedije je Vlada tako pooštrila mjere da više ne možete dobiti upotrebnu dozvolu ako nije sve napravljeno po tim standardima. I to je dobro, jer svi ti zakoni su napravljeni radi lične zaštite švedskih građana, a time i naših članova”, objašnjava Šetkić.

Otprilike pet hiljada Bošnjaka živi u Örebru i okolini. Zaključno s 31. oktobrom 2018. godine Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj, džemat Örebro, brojao je 732 člana. Pored tog broja,  ima i 200 djece do 18 godina. Broj od 732 člana odnosi se samo na one koji plaćaju članarinu preko porezne ustanove. Djeca ne plaćaju već su automatski članovi ako su im jedno ili oba roditelja članovi. Kad napune 18 godina, onda sami moraju potpisati pristupnicu kako bi postali punopravni članovi. Imam Mesud Muhić u ovaj džemat došao je prije godinu dana. Nakon što je 2006. godine završio studije šerijatskog prava na Univerzitetu Al-Azhar u Kairu, vratio se u Bosnu i tu je oko godinu i po radio kao profesor islamske vjeronauke u Busovači i Fojnici. Poslije toga se oženio i došao u Švedsku, gdje se odmah zaposlio kao imam u džematu Jönköping.

“Tu sam kao imam radio osam godina. Uporedo s tim poslom radio sam i kao imam za tri kantonalne bolnice, kao i imam u jednoj zatvorskoj jedinici. U tom periodu uspio sam završiti masterske studije iz šerijatskog prava u Novom Pazaru. Poslije toga dolazim u Örebro, ali ne odmah u džemat, već sam oko godinu dana radio kao sekretar jedne vakufske fondacije. Ona ima svoje škole, obdaništa i druge organizacije po cijeloj Skandinaviji. U Örebru imaju školu od prvog do devetog razreda. U međuvremenu sam mijenjao Hazima ef. Gurdu, koji je ovdje dugo godina bio imam. Nakon što je Hazim ef. otišao u penziju, mene su pozvali da ga zamijenim”, prisjeća se efendija Muhić, koji se od svog dolaska odmah aktivno uključio u projekt izgradnje “Bosanske kuće”.

“Želimo da se ta zamisao što prije privede kraju. Radimo marljivo i svakodnevno kako bi u što skorijem roku došlo do njegovog otvaranja. Ovaj će centar bez ikakve sumnje mnogo značiti za ovaj džemat, ali i za sve muslimane u Švedskoj, posebno za nas Bošnjake. Imamo u planu da tu, pored vjerskog, u budućnosti bude i dosta kulturnog sadržaja, pa i sportskih aktivnosti. Mada nam je u prvom planu da završimo ovo što smo započeli. Vidite, ne zove se uzalud cijeli ovaj projekt ‘Bosanska kuća’. U ‘Bosanskoj kući’ imamo prostoriju za namaz, imamo kuhinju i mjesto gdje ćemo se hraniti, a tu su i sve ostale aktivnosti koje smo spominjali. Tu je i bosanska soba, u kojoj će biti kafeterija za goste. Također, imamo neke planove da u budućnosti, ako se mogne, tu u blizini centra izgradimo i starački dom kako bismo sve mogli objediniti i omogućiti svim uzrastima lijepo i ugodno okruženje u kojem će svako moći obavljati svoje aktivnosti”, naglašava efendija Muhić.

U sklopu “Bosanske kuće” bit će izgrađen i mekteb, a na putu je projekt izučavanja bosanskog jezika, kojeg podržava Rijaset Islamske zajednice u BiH. “U toku su pripreme oko same realizacije tog projekta, a mi kao džemati moramo preuzeti tu ulogu. Dužni smo da pored vjere gajimo i našu kulturu i tradiciju, sve ono što čini naš identitet. Tu je, naravno, i bosanski jezik kao neizostavna spona svega ovoga. Mi ćemo se i u budućnosti boriti, a to već činimo i kroz mektepsku nastavu, gdje maksimalno nastojimo s našom djecom pričati bosanski jezik. Kada sve saberemo i oduzmemo, Islamska zajednica je ta koja čuva identitet Bošnjaka u dijaspori. Mnogo bosanskih klubova koji su postojali su se ugasili i na kraju ostaje Islamska zajednica koja mora preuzeti brigu o čuvanju identiteta.”

Muhić tvrdi da je, razgovarajući s Bošnjacima koji žive u Švedskoj od početka devedesetih godina prošlog stoljeća, uvidio da su Šveđani bošnjački narod objeručke prihvatili i izrazili mu veliku dobrodošlicu. Ističe kako su se već tada počeli gajiti jako dobri međuljudski i međususjedski odnosi. “Mi živimo jedni s drugima, oslanjamo se jedni na druge i Šveđanima se treba zahvaliti na tome. Naš narod se dobro integrirao u ovo društvo. Ono čega se malo bojim je asimilacija, posebno ako mi ne budemo uradili sve ono što je potrebno na tom polju. Tu se moramo boriti i stalno istrajavati u tome. Naravno, projekt bosanskog jezika će zaživjeti, u to nema nikakve sumnje, a i to je jedan od vidova borbe protiv asimilacije, a podsticanja na integraciju.”

Nadalje, Muhić potcrtava kako Bošnjaci imaju izvrsnu saradnju sa Šveđanima, te da su u posljednjih 25 ili 30 godina Bošnjaci uspjeli pokazati svoje pravo lice kao narod koji ima višestoljetnu pozadinu i tradiciju. “Dali su nam dozvolu da gradimo džamiju i centar odmah pored škole i vrtića. Mi zajednički radimo na svemu onome što je za dobrobit i nas Bošnjaka, a njih samih. Pri općini imamo osnovan interreligijski centar. Imamo odličnu saradnju sa švedskom crkvom, nedavno su mi dolazili ovdje u posjetu, i to dobro funkcionira. Dolazili su i u posjetu našeg centra da vide dokle smo s radovima, a imamo i školske posjete učenika koji kroz školovanje uče o svim svjetskim religijama. Kada se dotaknu islama, onda njihovi nastavnici i profesori organiziraju posjetu našoj džamiji. Zaista nastojimo biti otvoreni prema švedskom društvu, da oni vide da je islam divna religija, a ne onakva kakvom se danas u medijima i drugdje često zna predstavljati”, konstatirao je Muhić.

Muhamed Šetkić, potpredsjednik džemata u Örebru i član Izvršnog odbora

“Kao pripadnik bošnjačkog korpusa u Švedskoj nemam čega da se stidim. Zvanični podaci državne statističke agencije su najmjerodavniji. Bošnjačka populacija procentualno plaća više poreza Kraljevini Švedskoj negoli domicilno stanovništvo. Bošnjačka populacija ima manju nezaposlenost, a i manje koristi usluge ureda za socijalnu pomoć negoli domicilno stanovništvo. Procent naše djece koja nastavljaju dalje studije nakon gimnazije mnogo je veći no što je to slučaj sa švedskom omladinom. Ne zaboravimo, skoro 95% te populacije u Švedsku došlo je sa samo jednom kesom ili koferom u ruci početkom devedesetih. A nakon 25 godina svog boravka, ta populacija gradi, evo, ovakav impozantan objekt na sjeveru Evrope. Da li je iko od nas mogao i sanjati 1990. da će mu, recimo, nafaka ‘provreti’ ovdje na sjeveru? Nije! U isto vrijeme, ta ista populacija uspjela je obnoviti svoje domove u Bosni ili napraviti nove, te sve ovo vrijeme pomaže svoju rodbinu i svoju zajednicu i, ako ništa, umjesto što bi provodili odmore na Tajvanu, svake godine, bar heftu, a mnogi cijeli svoj odmor, provedu na svom topraku. Zato s pravom kažem i ističem: Ačkolsun, moji Bošnjaci! A koristim priliku da citiram izjavu jednog nama poznatog švedskog političara da je bošnjačka grupa jedna od najbolje integriranih doseljeničkih grupa u Švedskoj.”