Semir Zilić autor je nedavno objavljene knjige Bordo vremeplov o historiji FK Sarajevo. Povodom 72. obljetnice osnivanja ovog kluba, Zilić za Stav piše o tome kako je nastalo Sarajevo te donosi detalje o historijskoj sjednici održanoj 24. oktobra 1946. godine, kada je osnovano društvo nazvano Torpedo, koje će godinu dana kasnije postati FK Sarajevo

Semir Zilić Foto: Velija Hasanbegović

Šestog aprila 1945. godine Sarajevo je oslobođeno od fašista, a nakon četverogodišnjeg rata i potpunog prestanka svih sportskih aktivnosti u gradu, došlo je vrijeme da se fiskultura i sport vrate u živote građana glavnog grada Bosne i Hercegovine. Situacija u gradu bila je daleko od povoljne, zapušteni sportski tereni, nedostatak opreme i rekvizita bili su samo neki od problema koji su otežavali povratak sportskog života u grad.

Svi sarajevski fudbalski klubovi koji su egzistirali u vrijeme Kraljevine Jugoslavije bili su već nekoliko godina ugašeni. Na 1. Kongresu USAOBiH, održanom 11. maja 1945, donesena je Rezolucija o sportu, u kojoj se zahtijeva da se zabrani obnavljanje rada sportskim društvima čiji je rad bio zasnovan na nacionalizmu i fašizmu, pa je tako grad Sarajevo ostao bez najuspješnijih klubova iz predratnog perioda, kao što su SAŠK, Slavija, Đerzelez, Makabi i Hajduk.

Dva dana kasnije, 13. maja osnovano je Omladinsko fiskulturno društvo Sloboda, a 19. maja osniva se i Fiskulturni odbor Bosne i Hercegovine, a sve s ciljem što bržeg razvoja sporta na području NR BiH. Sloboda je tako, jedno kratko vrijeme, bila jedino sportsko društvo u gradu, sve dok 3. juna nije osnovano i Radničko-sportsko društvo Udarnik.

Tokom prvenstvene pauze, u Fiskulturnom domu održana je zajednička sjednica Okružnog fiskulturnog odbora Sarajevo, te Udarnika i Slobode. Na sjednici je procijenjeno da grad Sarajevo nema dovoljno kapaciteta kako bi sportisti bili razdvojeni u više društava, a kao glavni zaključak sjednice donesena je odluka o spajanju ovih dvaju društava u jedno, na zajedničkoj sjednici dva društva koja je zakazana za 24. oktobar. Prije nego što je sjednica održana, odigrano je još jedno, posljednje kolo prvog dijela prvenstva, u kojem je Udarnik na svom terenu dočekao Jedinstvo iz Bihaća, te ih savladao s visokih 3:0, što je bila ujedno i posljednja utakmica ovog kluba prije ujedinjenja sa Slobodom.

…

Tog četvrtka, 24. oktobra 1946. godine, održana je historijska sjednica, na kojoj su najprije članovi obaju društava podnijeli detaljne izvještaje svog rada, a potom se pristupilo izboru Predsjedništva novog društva. Za predsjednika je izabran Safet Džinović, dok su za dva potpredsjednika izabrani Vojo Marković i Alojz Stanarević. Nakon izbora Predsjedništva, odabrani su Upravni i Nadzorni odbor, a onda je na red došla odluka o imenu novog društva. Na prijedlog Šefketa Maglajlića, koji je bio izabran za predsjednika Nadzornog odbora, novo društvo dobilo je naziv Torpedo, po uzoru na istoimeni klub iz Moskve.

S obzirom na to da je Udarnik prvi dio sezone završio na čelu Republičke lige s učinkom od sedam pobjeda i samo dva poraza, Torpedo je preuzeo rezultate Udarnika i zauzeo njegovo mjesto u nastavku prvenstva, dok su poništene sve utakmice koje je Sloboda odigrala. Shodno tome, kreirana je i nova tabela na osnovu koje je Torpedo čvrsto držao lidersku poziciju s 12 osvojenih bodova, dok su iza njega bili Borac i Velež s po tri boda manje.

Položaj na tabeli jasno je ukazivao na to da je Torpedo sada glavni favorit za osvajanje jednog od prva dva mjesta. Dodatno, sigurnost je davala i kvaliteta nove ekipe, koja je sastavljena od najboljih igrača Udarnika i Slobode. Za prvog trenera Torpeda postavljen je Josip Bulat, a u tim su iz Udarnika pristupili Hodžić, Vlajčić, Šarenkapa, Pauković, Fizović, Konjević, Radović, Viđen i Mustagrudić, dok su iz Slobode u novi klub prešli Mantula, Glavočević, Tošić, Pecelj, Novo, Strinić, Đuka Lovrić i Alajbegović.

Drugi sarajevski klub, Željezničar, iskoristio je konfuziju oko stvaranja novog društva i u svoje redove prigrlio najboljeg fudbalera među igračima obaju klubova, polutku sarajevske Slobode Franju Lovrića, koji će kasnije ipak biti vraćen u Torpedo. Prije nego je Republička liga nastavljena, FISA BiH je donio odluku da se utakmice koje je Sloboda odigrala ne brišu iz evidencije, pa su tako, prema novoformiranoj tabeli, Borac i Velež, zahvaljujući pobjedama nad Slobodom, imali dva boda više na svom kontu, dok je Torpedo ostao na 12 osvojenih bodova jer je naslijedio rezultate Udarnika, koji je u duelu sa Slobodom pretrpio poraz od 2:3.

Već je 3. novembra Torpedo ugostio ekipu Bratstva iz Travnika na stadionu “Šesti april” pred oko 1.500 gledalaca. Torpedo je nastupio u sljedećem sastavu: Hodžić, Vlajčić, Šarenkapa, Mantula, Pauković, Glavočević, Tošić, Pecelj, Novo, Fizović, Strinić. Konačni rezultat glasio je 6:0 za Torpedo, a golove su postigli Novo i Fizović po dva, te Strinić i Glavočević. Prvi dio prvenstva završen je porazom u Mostaru, u utakmici koja se igrala sedam dana kasnije, a nakon koje je uslijedila zimska pauza. Torpedo ju je dočekao kao trećeplasirani tim lige, s jednim bodom zaostatka za vodećim dvojcem Veležom i Borcem.

U toku zimske pauze Torpedo je znatno pojačao svoj sastav, pa je sarajevski tim u drugi dio sezone ušao jači za nekoliko igrača, od kojih su najzvučnija imena bili golman Đuka Rebac, centarhalf Suad Švraka, polutka Vojislav Jovetić i centarfor Mile Novaković. Također, u proljetnom dijelu sezone tim je bio jači i za mladog Đuru Lovrića, kojem je u januaru istekla suspenzija. Znatno jači Torpedo na proljeće je ostvario četiri uzastopne pobjede, od kojih su posebno impresivne bile one ostvarene nad Slobodom od 5:0, te u duelu s Jedinstvom od 10:0.

Niz od četiri pobjede zaključen je remijem u posljednjem kolu, s Borcem u Sarajevu, pa je Torpedo sezonu završio na drugom mjestu Republičke lige, iza Veleža, koji je trijumfirao u svih pet proljetnih susreta. Torpedo je tako ostvario plasman u Savezni kvalifikacioni kup, u kojem su se najprije igrale utakmice unutar republika, pa je za protivnika u prvom kolu imao ekipu Veleža.

Prvi je susret odigran u Mostaru 11. maja 1947. godine, a Velež je ostvario trijumf od 2:1. Revanš se igrao sedam dana kasnije, a utakmica je pobudila veliko interesiranje, kako sarajevske, tako i mostarske publike, koji su na utakmicu došli u velikom broju, pa se na stadionu “Šesti april” skupilo više od 10.000 gledalaca. Velež je prvi poveo, već u 11. minuti, te se u tom trenutku činilo da je jednom nogom u Kvalifikacionom kupu. Ipak, golovima Lovrića, Švaljeka i Švrake Torpedo dolazi do velikog preokreta i plasmana u nastavak takmičenja. Idući protivnik bio je predstavnik Crne Gore, Sutjeska.

Uprava Torpeda smatrala je da tim ne posjeduje dovoljno kvaliteta da preskoči preostale tri prepreke na putu do Prve savezne lige, pa je od Fiskulturnog saveza zatražena pomoć. Fiskulturni savez BiH procijenio je da Željezničar nema gotovo nikakve šanse da zadrži prvoligaški status. Budući da je drugi sarajevski klub zauzimao 13. poziciju na tabeli, a za ostanak u Prvoj ligi trebalo je osigurati samo prvih osam ekipa, Fiskulturni savez donosi odluku da Torpedo pojačaju dva igrača Željezničara.

Tako su u Torpedo stigli bivši igrač Slobode Franjo Lovrić te Mile Rajlić, koji je već tri sedmice bio pod suspenzijom od svog kluba. Na krilima Rajlića i povratnika u tim Franje Lovrića, te s novim trenerom Slavkom Zagorcem, Torpedo je s ukupnih 8:3 izbacio Sutjesku i ostvario plasman u polufinale Kvalifikacionog kupa.

Uoči utakmica s Dinamom iz Pančeva, Torpedo krajem juna podnosi molbu Željezničaru za ustupanje još šest igrača (Golac, Alajbegović, Šilić, Konjevod, Lazarević i Domorocki), na koju su čelni ljudi Željezničara pozitivno odgovorili, pošto su već tada ostali i bez teoretskih šansi za opstanak u ligi, a u interesu da grad Sarajevo i BiH i iduće sezone imaju barem jednog učesnika Prve lige.

Domorocki je odbio preći u Torpedo, dok su ostali igrači potpisali pristupnicu te tako znatno pojačali tim uoči finiša Kvalifikacionog kupa. S novim timom Torpedo je s ukupnih 5:3 izbacio ekipu Dinama iz Pančeva, te se plasirao u finale Saveznog kvalifikacionog kupa, gdje ga je kao posljednja prepreka uoči plasmana u Prvu saveznu ligu čekala ekipa Sloge iz Novog Sada.

Žrijebom je odlučeno da se prva utakmica igra u Sarajevu, a prednost domaćeg terena u prvoj utakmici iskorištena je na najbolji način. Pred oko 5.000 gledalaca, koliko ih se skupilo na stadionu “Šesti april”, Torpedo je s uvjerljivih 5:1 pregazio ekipu Sloge. Iako su gosti iz Novog Sada prvi došli u prednost, Torpedo je golom Franje Lovrića došao do izjednačenja, a potom s po dva gola Rajlića i Novakovića do velikog preokreta i pobjede koja je sarajevski tim dovela na prag plasmana u Prvu ligu.

Zahvaljujući visokoj pobjedi u prvom susretu, Torpedo je u revanšu odigrao rutinsku utakmicu, koja je završena rezultatom 3:3, te tako napravio historijski rezultat, plasiravši se u Prvu saveznu ligu, nepunih godinu dana nakon osnivanja kluba. Prvi je gol Torpedo postigao u utakmici protiv Bratstva, a strijelac ovog historijskog gola bio je Nerćes Novo.

Cijeli tekst pročitajte u novom broju magazina Stav koji je od danas poslijepodne u prodaji.