Američki predsjednik Barack Obama, čovjek koji je avansno dobio Nobelovu nagradu za mir, kaže da ga Sirija proganja. Može samo sebe kriviti za to. U ovih pet godina prešao je put od “Asad mora otići”, preko raznih “crvenih linija” (koje je Bašar prekoračio ne trepnuvši), do kilave “diplomatije” koja je Siriju praktično predala u ruke Rusiji
 ultimatumom. No, nije, ali na simboličkom nivou, kao odgovor na ratne bubnjeve određenih krugova Washingtona, dobro mu dođe za “homogenizaciju” domaće publike.</p>
<p>U međuvremenu je Savjet sigurnosti Ujedinjenih nacija bio poprište bizarne epizode “gađanja” rezolucijama, za koje su predlagači unaprijed znali da neće biti usvojene. Francuska je predložila jednu o “reaktiviranju obustave neprijateljstava” s glavnom tačkom o prekidu bombardiranja istočnog Alepa od strane sirijskog režima i Rusije. Nepotrebno reći, Rusija je uložila veto. Istovremeno je Rusija predložila rezoluciju koja poziva na obustavu nasilja u Alepu, ali ne i “antiterorističkih udara” (čitaj: bombardiranja svega što se bombardirati može). Tom rezolucijom nudi se siguran izlaz iz grada pripadnicima Jabhat al-Nusre (koju skoro niko ne zove novim imenom – Jabhat Fatah al-Sham). Izaslanik UN-a za Siriju Staffan de Mistura, znajući da ni rezolucija ni prijedlog neće proći, velikodušno se ponudio da će ih lično ispratiti garantirajući im sigurnost. Rezolucija nije osvojila dovoljno glasova.</p>
<p>Prisustvo Al-Nusre jeste kamen o koji se diplomatski pokušaji redovno spotiču s obzirom na to da je to, pored notornog ISIL-a, jedina teroristička organizacija proglašena kao takva od UN-a. Međutim, naivno je očekivati da bi se situacija bitno promijenila njihovim odsustvom iz Alepa. Nije potrebno imati kristalnu kuglu kako bi se u hipotetičnoj situaciji, da je prihvaćen prijedlog o sigurnom transferu njenih pripadnika, predvidjelo cjenjkanje oko njihovog broja, oko toga da nisu svi napustili Alep i svih mogućih “opravdanja” sirijskog režima i Rusije da produže agoniju istočnog Alepa.</p>
<p>Ohrabren pucanjem diplomatskih kontakata između SAD‑a i Rusije glede Sirije i stepenom do koga je ruski predsjednik Vladimir Putin spreman ići u zaoštravanje s Amerikom, sirijski predsjednik Bašar al-Asad, koji ne pravi distinkciju između pobunjenika i terorista, 14. oktobra 2016. godine dao je prilično agresivnu izjavu ruskom tabloidu <em>Komsomolskaya Pravda. </em>Asad je poručio kako nema druge opcije nego da Alep bude “očišćen od terorista”, odnosno da ih se “gurne u Tursku, odakle su došli, ili da ih se ubije”. S obzirom na oko 250 hiljada civila u istočnom Alepu i dosadašnju sirijsko-rusku praksu potpunog ignoriranja civilnih žrtava, to neodoljivo podsjeća na čuveni citat američkog oficira iz doba Vijetnamskog rata – “Potrebno je da uništimo grad kako bismo ga spasili.” Asad evo već petu godinu uništava vlastitu zemlju i stanovništvo kako bi spasio svoj režim, ruske i iranske interese, a da to, ako se izuzme panika EU glede izbjeglica i neproduktivnog bombardiranja ISIL-a od kad se ta tvorevina pojavila na sirijskom tlu, nije izazvalo ništa osim retorike i ničim potkrijepljene diplomatije.</p>
<p>Američki predsjednik Barack Obama, čovjek koji je avansno dobio Nobelovu nagradu za mir, kaže da ga Sirija proganja. Može samo sebe kriviti za to. U ovih pet godina prešao je put od “Assad mora otići”, preko raznih “crvenih linija” (koje je Bašar prekoračio ne trepnuvši), do kilave “diplomatije” koja je Siriju praktično predala u ruke Rusiji. Dosljednost u nedosljednosti ogleda se u posljednjoj “bravuri” te diplomatije. Ni dvanaest dana nije prošlo između gromoglasne najave suspenzije diplomatskih kontakata s Rusijom zbog Sirije i sastanka ministara vanjskih poslova SAD-a, Rusije, Saudijske Arabije, Katara, Irana, Iraka, Turske, Egipta i Jordana, uz učešće izaslanika UN-a za Siriju Staffana de Misture.</p>
<p><strong>Mlaćenje prazne slame na visokom nivou</strong></p>
<p>Dobro, može se reći da je razgovor uvijek bolji od njegovog odsustva, ali ako se razgovor ne svede na cilj, onda se može porediti s mlaćenjem prazne slame. Praktično nije bilo nikakvih očekivanja od sastanka u Lausanni održanog 15. oktobra, tako da nije bilo ni razočaranja kada su poslije četiri i po sata ministri izašli iz luksuznog hotela “Beau-Rivage Palace” bez da su imali bilo šta konkretno kazati novinarima. Agencija <em>Reuters</em> prenosi da je bivši zapadni izaslanik u Siriji rekao: “Ne razumijem zašto Amerikanci traže da razgovaraju ponovo s Rusima. Oni su napravili nula ustupaka. Da li Amerikanci misle da se Moskva potresla zbog prekida kontakta i da će sada promijeniti ponašanje?” Drugi zapadni diplomata izjavio je da je sastanak loše pripremljen, s nejasnim ciljevima i listom učesnika koja je ustanovljena u posljednjem momentu.</p>
<p>No, državni sekretar John Kerry nije dozvolio da ga savlada pesimizam, pa je izjavio da je sastanak proizveo nekoliko dobrih novih ideja, ali da je rano o njima govoriti javno te da će se, koliko u ponedjeljak, sastati niži ešalon diplomata da ih razrađuje.</p>
<p>Pa sjajno, okupili su se radi <em>brainstorminga</em> o ratu koji bukti već pet godina?! Neka mi bude oprošteno što me to o idejama podsjeća na vic pričan davno o arhitekti socijalističkog samoupravljanja (a <em>radnja</em> se dešava dok je bio samo učitelj u nekom slovenačkom selu): u nedostatku veterinara u selu dođe seljak kod učitelja da traži savjet šta da radi s bolesnom kravom. Ovaj mu preporuči da stavi kravine prednje noge u hladnu, a dvije posljednje noge u toplu vodu. Sutradan dođe seljak ponovo i kaže da je kravi lošije, na šta dobije savjet da stavi lijeve kravine noge u toplu, a desne noge u hladnu vodu. Treći dan seljak saopšti učitelju da je krava krepala. “Pih, baš šteta, a imao sam tako mnogo odličnih ideja.”</p>
<p>Neposredno prije jednako neproduktivnog sastanka slične ekipe minus Rusija, a plus evropske zemlje, održanog 16. oktobra u Londonu, svijet je obišla vijest da je Slobodna sirijska armija (FSA) uz podršku turske vojske u sklopu akcije “Eufratski štit” oslobodila gradić Dabiq od ISIL-a. Dabiq nema toliko strateški značaj koliko je ISIL to proglasio ideološki značajnim mjestom zbog proročanstva da će se u njemu odigrati “apokaliptična bitka”. Ispostavlja se da samo onaj koji je direktno ugrožen (Turska) zaista ima interesa da nešto promijeni na terenu.</p>
<p>Ah, da, u Londonu se iznjedrila i “sjajna ideja” o novim ekonomskim sankcijama Siriji i Rusiji. Teško je u ovim okolnostima zamisliti <em>prazniju</em> pušku.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Ko se još sjeća Čerkeza!?
PROČITAJTE I...
Erdoğan za Stav: “Od nezavisnosti Turska Bosnu i Hercegovinu nije ostavila samu, niti će je ikada ostaviti”
Što je Bosna i Hercegovina jača, prosperitetnija i stabilnija, to će se jače očuvati Alijin emanet. Mi djelujemo ovim razumijevanjem i podržavamo našu braću i sestre u Bosni i Hercegovini u svakom polju
Oštra osuda nepravednih sankcija Turskoj
Ministarstvo finansija SAD-a u ponedjeljak je uvelo sankcije Turskoj zbog kupovine ruskog raketnog sistema protivzračne odbrane S-400.