Da li će se sada javiti oni koji tvrde da Turska “Srbiji šalje podršku, a nama samo ljubav”? Da li će takvi barem sada, u ovim teškim danima za sve nas, uspjeti reći: “Hvala, Turska”

 

Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ-KAŞLI

Nakon što se koliko-toliko uspješno izborila sa širenjem virusa korona, Kina je odlučila svoje iskustvo podijeliti pomažući drugim državama. Najprije je poslala tim liječnika i medicinsku opremu Italiji, jednoj od virusom najpogođenijih zemalja. Ova vijest, opravdano, odjeknula je u javnosti, a svi su imali samo riječi hvale.

Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, Turska je zemlja koja se najčešće prva javi ako nam je potrebna bilo kakva podrška ili pomoć. Svakako da ona nije jedina koja pomaže Bosni i Hercegovini, ali je zasigurno uvijek među prvima, ili čak i prva, pa i u ovakvim situacijama kakva je današnja, kada mnoge druge države razmišljaju samo o tome kako zaštititi sebe.

Nedavno je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, skoro plačući, očajničkim tonom javno govorio kako Srbiji niko ne želi pomoći u borbi protiv virusa korona, odnosno da je međunarodna solidarnost samo bajka. Govoreći da je Srbija prošla kroz teške situacije, kao što su ekonomska kriza, migranti, Vučić je, između ostalog, spomenuo i “Srebrenicu”, što je ostalo nedorečeno jer nije jasno kako ju je to Vučić uspio povezati s borbom protiv virusa korona, ali očigledno da je ovaj očajnički govor “upalio”, pa su Kina, a i Norveška uputile pomoć Srbiji.

Bosni i Hercegovini nije bilo potrebno da bilo ko pred kamerama plače, niti uz teatralni nastup traži pomoć. Dovoljno je bilo da predsjednik SDA Bakir Izetbegović, bez znanja javnosti i suvišne pompe, informira predsjednika Republike Turske Recepa Tayyipa Erdoǧana o situaciji u Bosni i Hercegovini i o njenim trenutnim potrebama. Samo nekoliko dana nakon toga, turski predsjednik u telefonskom razgovoru s Izetbegovićem, a zatim i s članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom, potvrdio je da će njegova zemlja uputiti pomoć Bosni i Hercegovini.

U ovakvoj situaciji, kada se svaka država “zavabila sobom”, kada liječnici u Francuskoj javno govore da nemaju maski u bolnicama, kada su jednokratne rukavice, dezinfekciona sredstva, maske i respiratori u skoro svim državama nešto što je najvrednije, sasvim bi normalno bilo da je i Turska stavila “na čekanje” podršku našoj državi. Pogotovo ako se uzme u obzir da Turska – koja se, iako graniči s Iranom, jednom od država s najvećim brojem zaraženih, dugo uspješno borila protiv virusa – danas (24. mart) ima više od 1.500 zaraženih i 37 smrtnih slučajeva.

Iako je Turska maksimalne kapacitete stavila na raspolaganje za borbu u sprečavanju širenja virusa na svojoj teritoriji i za spas svog naroda, ipak je to nije spriječilo da pošalju pomoć Kini, zatim Iranu, Bugarskoj, Sjevernom Kipru, Kosovu, te da ponudi pomoć i podršku Italiji. Uz drugu medicinsku opremu, Turska je ovim državama poslala približno tri stotine hiljada maski, zaštitnu medicinsku odjeću, naočale, kao i ono najpotrebnije, a to su testovi za utvrđivanje zaraženosti virusom korona.

A tu je i podrška koja uskoro treba stići i u Bosnu i Hercegovinu. Jedna od organizacija u Turskoj koja je među prvim reagirala u vezi s pomaganjem našoj država jeste i turski “Crveni polumjesec”. Njihov kamion pomoći bio je spreman i prije nego se u našim medijima pojavila vijest o podršci koja će iz Turske biti upućena našoj državi.

Predsjednik “Crvenog polumjeseca” Republike Turske Kerem Kinik rekao je za Stav o kakvoj je pomoći riječ: “Crvenom krstu uputit ćemo pomoć u kojoj se nalazi deset hiljada EN149-FFP2 maski, pedeset hiljada hirurških maski, pedeset hiljada vinilnih rukavica, zatim pet hiljada nitrilnih rukavica, pet stotina sigurnosnih kombinezona i pet stotina sigurnosnih naočala.” Kinik ističe da “Crveni polumjesec”, preuzimajući odgovornost koja se očekuje od njih u ovim teškim danima, nastavlja raditi s punom predanošću. Uz podršku i snagu koju dobijaju od građana, rade na povećanju socijalne otpornosti.

“Sve naše aktivnosti su s jedne strane i podrška državi. Tako dajemo doprinos koji jača jedinstvo nacije, a time i države. Sve dok imamo jedinstvo vjerujemo da ćemo uspješno prebroditi i ove dane s virusom korona. Želim još jednom naglasiti da naš ‘Crveni polumjesec’ nikada naš narod neće ostaviti samog”, kaže Kinik, dodajući da kroz svoja predstavništva u sedamnaest zemalja putem humanitarnih akcije daju podršku i globalnoj borbi.

Kinik naglašava da “Crveni polumjesec” ima lice koje gleda na građane u svojoj domovini, ali i na sve druge kojima je potrebna podrška, te da uporedo nastavljaju svoj rad i izvan Turske. “Osim aktivnosti kojima su obuhvaćeni naši građani, mi pomažemo ljudima širom svijeta. Oni nama nisu teret, to što činimo naša je odgovornost. Potrebno je tako djelovati kada ste globalni humanitarni akter”, pojašnjava Kinik.

Osim podrške turskog “Crvenog polumjeseca”, sprema se i pomoć koju je najavio predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović, a nakon razgovora s turskim predsjednikom Erdoǧanom. Ovu pomoć uputit će Ministarstvo zdravstva Republike Turske, a trebala bi nam stići u narednim danima.

Zasigurno se može reći da je trenutno stanje u Turskoj u vezi s virusom korona ozbiljnije nego u Bosni i Hercegovini, jer imaju mnogo veći broj zaraženih, kao i smrtnih slučajeva, a, osim toga, i dosta brojnije stanovništvo, što umnogostručuje rizik od nastavka njegovog širenja. Uprkos tome, još su jednom, upućujući podršku za borbu protiv virusa prema više država, među kojima je i naša, pokazali zašto su u svijetu na prvom mjestu među onima koji dijele humanitarnu pomoć.

Mi bismo kao država mogli biti sretni što imamo istinskog prijatelja pred kojim ne trebamo plakati ili ga preklinjati za podršku, već znamo da se u svakom trenu i situaciji možemo na njega osloniti. Pitanje je samo koliko znamo cijeniti to prijateljstvo ako se u obzir uzme da imamo najviše kvazianalitičara spremnih da kritiziraju. Da li će se sada javiti oni koji tvrde da Turska “Srbiji šalje podršku, a nama samo ljubav”? Da li će barem sada, u ovim teškim danima za sve nas, uspjeti reći: “Hvala, Turska”?