Vršili smo istraživanja na svim arhitektonskim ostacima koji se nalaze pod zemljom, a iz osmanskog su perioda. Uporedo s tim, počinju i u Turskoj neka istraživanja iz tog perioda, a inspirirana našim radom, tako da je otvoren i postdiplomski studij za arheologiju iz osmanskog perioda u Çanakkalama. Nakon naših istraživanja, elaborata, izvještaja s iskopavanja koji su uvršteni u modernu arheološku nauku, osmanska arheologija zauzela je svoje mjesto u svjetskoj arheologiji”

Razgovarao: Anes DŽUNUZOVIĆ

Adnan Muftarević rođen je 1972. godine u Sjenici. Na Odsjeku arheologije na Fakultetu prirodnih i filoloških znanosti Univerziteta Akdeniz u Antaliji (Republika Turska) diplomirao je 1999. godine. Doktorand je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zaposlen je u JU “Muzej Sarajeva” od 2001. godine. Nosilac je najvišeg zvanja u muzeološkoj struci – muzejski savjetnik. Voditelj je niza arheoloških iskopavanja u zemlji i inostranstvu (u Sarajevu: Bijela tabija, Žuta tabija, Firuz-begov hamam, Tašlihan, Atmejdan, Trg Hadži Alije Kalina, Mesdžid Uzun Mustafe Tavila; Slani trg u Tuzli; Tvrđava Ostrovica u Kulen-Vakufu; Konak u Bihaću; Bar Mahala u Rožajama u Crnoj Gori…). Autor je nekoliko stalnih postavki i desetina tematskih izložbi, stručnih i naučnih radova. Predsjednik je Društva arheologa “1894”. U arheološkim krugovima BiH, Turske i dr. zemalja nazivaju ga, uz kolegu Mirsada Avdića, osnivačem osmanske arheologije, o čemu govori za Stav.

STAV: U BiH ima nekoliko svjetski poznatih i važnih arheoloških lokacija. Međutim, do agresije na BiH nije se radilo na iskopinama iz osmanskog perioda, Vi ste utemeljili, da je tako nazovemo, osmansku arheologiju. Čak Vas u Turskoj smatraju ocem osmanske arheologije. Čime ste zaslužili ovaj epitet?

MUFTAREVIĆ: Pošto je BiH bogata arheološkim nalazištima, znamo za lokalitete još iz prethistorijskog perioda, posebno arheološko nalazište Butmir, jedno neolitsko naselje koje je pokrenulo lavinu u svijetu arheologije u 19. stoljeću. Naime, 1894. godine održan je u Sarajevu Prvi svjetski kongres arheologa i antropologa izazvan upravo istraživanjima na lokalitetu Butmir. Kada se krenulo s pripremom temelja za Poljoprivredno dobro “Butmir”, uočeni su artefakti iz prahistorije, obustavljeni su radovi i pozvani su stručnjaci iz Beča da vrše to istraživanje. Na malom lokalitetu pronađene su hiljade artefakata, pa je odlučeno da se organizira i kongres, Prvi svjetski kongres arheologa i antropologa, i baš u Sarajevu. To govori o značaju koji BiH ima kada govorimo o arheologiji.

Ja sam uposlenik JU “Muzej Sarajeva” od 2001. godine i mi se bavimo arheološkim istraživanjima svih perioda, nemamo odjele za svaki period kao što je slučaj sa Zemaljskim muzejom BiH, već radimo sve periode. Tako da smo vršili istraživanja na prethistorijskim, antičkim, srednjovjekovnim lokalitetima, a najviše pažnje privukla su istraživanja iz vremena osmanske uprave nad Bosnom. Krenuli smo s Tuzlom, po pozivu gradonačelnika Imamovića. Oni su prilikom uređenja Slanog trga pronašli ostatke jednog slanog bunara iz osmanskog perioda. Taj bunar jedini je sačuvan takav primjerak u BiH, a možda i šire. Kasnije su krenula i druga istraživanja iz tog perioda, tako da nas mnogi nazivaju očevima osmanske arheologije jer smo vršili istraživanja na svim arhitektonskim ostacima koji se nalaze pod zemljom, a iz osmanskog su perioda. Uporedo s tim, počinju i u Turskoj neka istraživanja iz tog perioda, a inspirirana našim radom, tako da je otvoren i postdiplomski studij za arheologiju iz osmanskog perioda u Çanakkalama. Nakon naših istraživanja, elaborata, izvještaja s iskopavanja koji su uvršteni u modernu arheološku nauku, osmanska arheologija zauzela je svoje mjesto u svjetskoj arheologiji.

STAV: Gdje ste sve vršili istraživanja, koji su to objekti i lokacije?

MUFTAREVIĆ: Vršili smo istraživanja tvrđava, džamija, mezarja, medresa, hamama. Istraživali smo lokalitet Atmejdan – Bakr-babinu džamiju, Misrijinu medresu i mezarje pored nje; potom lokalitet džamije Hadži Alije Kalina, mekteba i mezarja pored nje i cijelog harema; zatim mesdžid Uzun Mustafe Tavila kod SCC-a na Marindvoru. Od tvrđava sistematski smo istražili Sarajevsku tvrđavu – Bijelu tabiju. Istražili smo sve periode. Najstariji period koji se nalazi na Bijeloj tabiji jeste srednji vijek. Pronašli smo ostatke kula – kapikule iz srednjeg vijeka, a kasnije i ostatke džamije Ebu-l-Feth Mehmed hana (Sultan Mehmeda Fatiha), kako je naziva Evlija Čelebija. Ona je izgorjela u požaru 1812. godine. Pronašli smo ostatke njenih temelja. Pronašli smo i dosta oružja iz osmanskog perioda: municije za topove, đuladi, dijelove metalnih pušaka, preko nekoliko tona. Osim sakralnih objekata: džamija, tekija, medresa, kopali smo i svjetovne objekte kao što je Tašlihan kod Hotela “Europe”, Firuz-begov hamam u centru Baščaršije, tvrđava Ostrovica u Kulen-Vakufu.

STAV: Zadnjih mjeseci Vas viđamo na starim mezarima na Kovačima…

MUFTAREVIĆ: Prilikom posjete Sarajevu predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdoğan primijetio je da je staro mezarje na Kovačima dosta zapušteno, da ima dosta polomljenih mezarova, pretpostavljalo se da ih je dosta zatrpano, pa je on dao uput Turskoj razvojnoj agenciji TIKA da se obrate nama s ciljem istraživanja tog lokaliteta i njegove konzervacije. Mi smo pokrenuli jedno arheološko istraživanje i odmah smo našli veliki broj nišana polomljenih i zatrpanih. Mogu istaći da smo pronašli jedan vrlo zanimljiv nišan iz druge polovice 15. stoljeća na kome su prikazani luk, strijela i kijača.

STAV: Iskopavali ste i prve osmanske mezarove (prvo muslimansko groblje u BiH) u Presjecima kod Ustikoline. Do kakvih ste saznanja došli?

MUFTAREVIĆ: Možemo reći da je najstarije muslimansko mezarje u BiH mezarje na Presjeci kod Ustikoline. Tu smo na poziv Seada Čengića, predsjednika Medžlisa IZ Ustikolina, vršili iskopavanja na tom lokalitetu. To je mezarje dosta stradalo tokom posljednje agresije na BiH. Pretpostavlja se da je na tom mezarju ukopan Turhan Emin-beg, čovjek koji je napravio prvu džamiju u BiH u Ustikolini 1448. godine. Pronašli smo nekoliko novih mezarova koji su bili pod zemljom. Ovo mezarje specifično je jer su to mezarovi kakve susrećemo i u antici. Znači, ozidane su grobnice sa sve četiri strane i u njih je spušteno tijelo umrlog, odnosno mejita, ali je ukopan po muslimanskim pravilima. U blizini ovog mezarja nalazi se i nekropola stećaka, kao u dobrom dijelu BiH, gdje se, dakle, i nakon dolaska osmanske uprave i prihvatanja islama od domaćeg stanovništva ono nastavlja ukopavati na istoj lokaciji ili u neposrednoj blizini, samo sada po pravilima koja nalaže islam. Čak imamo u nekim mjestima da su ljudi krečili nišane kako bi ih sačuvali od gljivica i propadanja, pa su krečili i stećke svojih predaka, što je omogućilo da oni budu u dobrom stanju sačuvani do današnjih dana.

STAV: Koliko se kroz arheološka istraživanja, kroz primjere kao što je ovaj da su stećci i nišani jedni pored drugih, može pratiti kontinuitet prisustva jednog naroda na nekom prostoru, pa možda i kontinuitet države tog naroda?

MUFTAREVIĆ: Kroz arheološka istraživanja naravno da se može pratiti i kontinuitet države, ali u principu arheološka istraživanja pomažu istraživanju kontinuiteta življenja na jednom prostoru. Što se tiče BiH, pogotovo sarajevske doline, mi imamo kontinuitet življenja još od prije 5.000 godina prije nove ere, od lokaliteta Butmira, kasnije od prahistorije Debelo Brdo, Glasinac, pa se ide preko antike – kolonija Ilidže, srednji vijek – Bijela tabija i drugi lokaliteti u blizini, osmanski period, austrougarski pa do današnjih dana. Naravno, u raznim formama stanovanja i gradnje.

STAV: Koji je značaj vaših istraživanja?

MUFTAREVIĆ: Da bismo dali do znanja čitaocima od kakvog su značaja naša iskopavanja i lokaliteti na kojima smo radili, iznijet ću jedan podatak vezan za Tašlihan. To je jedan od najvećih, ako ne i najveći han na području Balkana. Napravljen je u prvoj polovici 16. stoljeća iz Gazi Husrev-begovog vakufa. Bio je na dva sprata, u 19. stoljeću počeo je propadati, bilo je i nekih požara i nije mu bilo spasa. Kasnije su na tim ostacima izgrađene pomoćne zgrade za neka preduzeća iz socijalističkog perioda. Jedno vrijeme tu je bio jedan kafić “Ćul han”, koji je dobio naziv po jednom dijelu hamama, tj. ložištu Ćul hanu. Slično se dešava i s Firuz‑begovim hamamom, koji je napravljen na početku 16. stoljeća. On je dupli hamam, imao je muški i ženski odjel, ženski šadrvan, muški šadrvan s toplim halvatima i u ženskom dijelu nalazi se i jedan bazen za pripadnike judaizma kojima je potreban jedan bazen prilikom obreda kupanja mrtvaca jer se treba okupati, odnosno cijeli potopiti u vodu onaj koji kupa mrtvaca. Svaki hamam u Sarajevu imao je takav bazen.

Što se tiče Atmejdana, kada je krenulo iskopavanje za jednu putnu komunikaciju, hadži hafiz Hadžimulić usprotivio se jer se kao dječak sjećao da je tu bila džamija, kutubhana, medresa, mezarje, pa smo mi angažirani da izvršimo istraživanja. Pronašli smo ostatke Kantamirine medrese, Bakr-babine džamije, sofe, osnovu za munaru, mezarje. Puno je bilo devastirano, a 1939. godine vršena su zatrpavanja da se napravi Park Cara Dušana, koji nije imao nikakve veze s BiH. Bakr-babina džamija bila je poznata po svojoj munari visokoj 33 metra i tankoj kao olovka, kako se navodi u izvorima. Slično imamo i s trgom Hadži Alije Kalina, gdje se nalazila džamija, mekteb i mezarje. Ova džamija bila je poznata po drvenoj okolici i musanderi. Spominje se da su najljepše drvorezbarije bile u ovoj džamiji. Ona je srušena 1947. godine. Navodi se da su svi mezari ekshumirani, ali smo mi ustanovili da su ekshumirana samo dva mezara, a ostali zatrpani. To nam je potvrdio i jedan svjedok koji je tada bio dječak, a koji je došao tokom iskopavanja i ispričao nam da su tadašnje vlasti pozvale rodbinu da u roku od dva dana izvrše ekshumaciju i da su se pojavile samo dvije porodice, vjerovatno zbog kratkoće vremena, i da su ekshumirani jedan čovjek i jedna žena. Drugi su svi zatrpani.

STAV: Na Atmejdanu sada imamo uređen arheološki park.

MUFTAREVIĆ: Arheološki park koji smo uredili na Atmejdanu prvi je arheološki park iz osmanskog perioda na svijetu. Džamija koja je napravljena na ulazu u ovaj arheološki park napravljena je za potrebe džemata te mahale, ona je moderna i u novom obliku i satisfakcija je za to stanovništvo u blizini. Dakle, stari lokalitet koji je zaštićen, koji je nacionalni spomenik, Bakr-babina džamija, medresa i mezarje ostalo je netaknuto, konzervirano je i predstavljeno javnosti.

STAV: Do sada smo govorili uglavnom o arheološkim iskopavanjima građevina, ali ona nisu jedino što se pronalazi prilikom arheoloških iskopavanja.

MUFTAREVIĆ: Svaka arheologija izučava keramiku, staklo, sve vrste materijala iz perioda iskopina. Tako je i s osmanskom arheologijom. Pronalazimo i izučavamo ostatke keramičkih posuda, lulica, vazni, tacni, od pečene zemlje do porcelana, zatim ostatke nakita, metalnih predmeta, oružja.

STAV: Osmanska država prostirala se i na području drugih balkanskih zemalja i šire. Ima li interesa unutar ovih država za arheološkim istraživanjima osmanskog perioda?

MUFTAREVIĆ: Mi sada otvaramo saradnju i pokazuje se interes u Turskoj, kod univerziteta, TIKA-e i drugih institucija. Vidjet ćemo u kom će pravcu to ići, ali otvaramo jednu širu priču koja ide izvan BiH. Uglavnom, zemlje s prostora koji ste spomenuli uglavnom se ugledaju na nas. Mađarska je krenula nešto ranije u istraživanja, pogotovo keramike iz osmanskog perioda. Oni su sa stručnjacima iz Turske radili i na istraživanju turbeta sultana Sulejmana Zakonodavca.

U Sandžaku, tačnije Prijepolju, naš kolega Mustafa Baltić radio je na istraživanju musale. Mi kao Društvo arheologa “1894” nadamo se da bismo mogli dobiti potrebne dozvole i sredstva da vršimo istraživanja tvrđave sultana Murata IV u Sjenici. Ona je sagrađena u 17. stoljeću, bila je prelijepa, bile su kule poput kula na Ploči i Širokcu. Nalazila se džamija sultana Murata IV unutar tvrđave, kasarna za oficire i vojnike i česme.

U Beogradu su radili 3D prikaz hana Mehmed-paše Sokolovića, nisu radili arheološka iskopavanja. Znamo svi da su Hrvatska i Srbija pune osmanskih ostataka i da ima prostora za istraživanja.

STAV: Imate li u planu neka nova istraživanja?

MUFTAREVIĆ: Moram reći da TIKA sve više prepoznaje naš rad. Oni se odskora uključuju, jer je i za njih sve ovo bilo novo. Uključili su se u radove kod džamije Hadži Alije Klina, finansirali su radove na starim mezarima na Kovačima, a razgovaramo i o nastavku iskopavanja na Presjeci kod Ustikoline.