Tvrdeći da danas postoji i nekakva pučistička “politička alternativa”, ali i “kritična masa” koja bi podržala nasilni prevrat, na stranicama Avazovog podliska počeo je zagovarati ne samo državne udare, ulične nerede i nasilne proteste nego i “dozirano nasilje”, što će reći ciljano nasilje prema odabranim pojedincima i grupama koji se svrstavaju u red političkih neistomišljenika.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

Kakva je sve ekstremna duševna i mentalna stanja kod pojedinaca izazvao izborni brodolom Radončića i njegovog SBB-a, nigdje nije nigdje očitije nego kod Nedžada Latića.

Radončićev neuspjeh, i to treći zaredom, da sjedne u fotelju bošnjačkog člana Predsjedništva, te nikada gori rezultat njegove stranke, poljuljali su kod njegovih najfanatičnijih pristalica, kakav je Latić, bilo kakvo povjerenje i u izborni proces i u bošnjački vox populi. B

ošnjaci nikako da glasaju onako kako bi Latić volio, čak su u godinama nakon pokušaja državnog udara iz 2014. godine i omudrali pa se ne daju lahko instrumentalizirati i potaći na nerede koji bi se zatim mogli iskoristiti da kojekakve izborne propalice nedemokratskim putem zasjednu na vlast. I upravo je to ono što najviše žulja Latića, koji se, nesposoban da shvati marginalnost svojih političkih stavova, onako uplakan i unezvijeren zbog izborne katastrofe svog vlasnika, čudi zašto se ljudi ne bacaju kamenjem na njegove političke protivnike.

Latiću nije jasno da ogromna većina Bošnjaka razmišlja i glasa sasvim drugačije od njega te stoga on, duševno i mentalno zarobljen u malom svijetu Tornja, na stranicama svog političkog tariguza premišlja i promišlja kako iskoristiti i kidnapirati socijalne probleme u svrhu nasilnog prevrata nakon kojeg bi se uspostavio nekakav “novi model” društva u kojem vjerovatno ne bi ni bio potrebe za demokratijom i izborima.

Latić, naravno, pokušava legitimizirati ovakav ekstremizam i radikalizam konstantnim širenjem očaja i crnila, ali i tako što uporno tvrdi da su izbori neregularni te da su izborni pobjednici, ali i demokratski izabrana vlast, ustvari nekakav režim. Mada je to već odavno Latićev modus operandi, ono što Latić ovih dana zagovara ipak izlazi iz domena vlažnih snova i budalastih sanjarenja matorog djeteta te prelazi u otvoreni ekstremizam i antiustavno djelovanje.

Tvrdeći da danas postoji i nekakva pučistička “politička alternativa”, ali i “kritična masa” koja bi podržala nasilni prevrat, na stranicama Avazovog podliska počeo je zagovarati ne samo državne udare, ulične nerede i nasilne proteste nego i “dozirano nasilje”, što će reći ciljano nasilje prema odabranim pojedincima i grupama koji se svrstavaju u red političkih neistomišljenika.

Ovo je vjerovatno prvi put nakon Karadžićevih prijetnji neposredno pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu da je neko javno u medijima najavio ne samo balvane i ulični prevrat (što je za Latića samo “stvar dobre organizacije”) nego i namjeru da se “doziranim nasiljem” obračunava s onima koji drugačije misle i glasaju.

Postavlja se pitanje je li vrijeme da u slučaju Latića djeluju organi sigurnosti ili medicinske ustanove, jer teško je odlučiti da li su ovakvi stavovi za zatvora ili za ludnice.