Mogli bi se doslovno do sutra nabrajati svi Latićevi šizofrenični medijski ispadi kojih se ne bi postidio niti Vojislav Šešelj iz svojih “najboljih dana”, no to je već odavno fenomen kojim bi se trebala baviti medicinska a ne novinarska struka.
Teško je za povjerovati da Latić kao argumente za svoju ideju “odgode” ramazana navodi pristalice CHP stranke koja ima bezbroj ovakvih propusta kada je u pitanju vjera. Opet, treba uzeti u obzir i Latićevo “prijateljstvo” s Adnanom Oktarom, poznatijim kao Harun Yahya, koji se trenutno u Turskoj nalazi u zatvoru pod optužbom da je na čelu kriminalne grupe koja se tereti, između ostalog, i za seksualno zlostavljanje, protivpravno zadržavanje djece, utaju poreza i iznuđivanje.
No, u svemu tome ipak je najzanimljiviji upravo način i proces kojima se Latić transformirao iz nekadašnjeg zelenog muslimanskog jastreba u današnjeg zagovornika tvrdog sekularizma. Tužna je činjenica da on nikada nije bio niti jedno niti drugo već da se radilo o percepciji koja je nastala iz Latićevih neumjerenih i nepristojnih pokušaja da se dokaže i javno afirmira.
Tvrdeći da danas postoji i nekakva pučistička “politička alternativa”, ali i “kritična masa” koja bi podržala nasilni prevrat, na stranicama Avazovog podliska počeo je zagovarati ne samo državne udare, ulične nerede i nasilne proteste nego i “dozirano nasilje”, što će reći ciljano nasilje prema odabranim pojedincima i grupama koji se svrstavaju u red političkih neistomišljenika.
Proglašavanje Fahrudina Radončića “osobom godine u Bošnjaka” od Nedžada Latića iliti “redakcije The Bosnia Timesa”, kako se Latić voli samonazivati, većini pristojnog svijeta izgleda kao neslana šala ili neka dobra parodija.
Za Latića, barona Munchausena ovdašnje medijske scene, više nema političkih brodova na koje bi mogao preskočiti niti užadi za koja bi se mogao uhvatiti, a, opet, karakterno je sasvim nesposoban dostojanstveno potonuti s kapetanom, te otud tolika histerija.
Kao podlistak Dnevnog avaza, The Bosnia Times postao je kreator lažnih vijesti koje potom Avaz prenosi. Pritom se ta Latićeva frankenštajnovska medijska kreatura ne susteže niti od najtežih kleveta ili monstruoznih etiketa.
Anketa koju je prenio The Bosnia Times predviđala je Erdoğanu svega 43,5 posto glasova u utrci za predsjednika i neizvjestan drugi krug glasanja, što je, ispostavilo se, bio promašaj za približno četiri i po miliona glasova.
Po Latiću, Radončićeva prednost leži u tome što je daleko spremniji da pristane na HDZ-ov spisak želja i ultimatuma u vezi s izbornim zakonom, a što je neobično važno određenom, Bošnjacima nesklonom dijelu međunarodne zajednice. Mada je ta notorna činjenica bila poznata svakom politički pismenom Bošnjaku, korisno je bilo čuti potvrdu i od nekoga ko radi za Radončića.
Radončić je za pripadnost KOS-u optužio i Bakira Izetbegovića i njegovog oca Aliju Izetbegovića. On to nije uradio direktno, kao što je činio ranije optužujući neke druge ljude, nego posredno izjavom: “Oni koji meni spočitavaju da sam KOS-ovac, to su bili oni i njihovi očevi. Latić je objavio spisak bošnjačkih KOS-ovaca, neka pogledaju ko je.” Članak i spisak na koji se poziva Radončić objavljen je u Avazovom podlistku po imenu The Bosnia Times, kojeg uređuje Nedžad Latić, koji se poziva na pisanja ni manje ni više nego, kako sam navodi, “hrvatskog proustaškog portala”
