“Orijentalizacija bi bila opasna kao rezultat nadinterpretacije i podinterpretacije otpjevane na dnevnopolitičkoj ideološkoj matrici nekompetentnih. Vrijeme u kojem živimo, s brojnim medijima, nažalost, na istu razinu postavlja liječnika i nadriliječnika, znanstvenika u perzijskim studijama specijaliziranog za klasičnu tesavvufsku književnost i inženjera”

Piše: Edib KADIĆ

Inicijativu za osnivanje instituta za iranistiku pokrenulo je 2015. godine Udruženje za promociju perzijskog jezika i kulture književnosti “Damavand” u skladu sa Zakonom o naučno‑istraživačkoj djelatnosti Kantona Sarajevo. Razmatrajući ovaj zahtjev, Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajeva, na čiju je adresu prvobitno stigao ovaj zahtjev, oformilo je Ekspertnu komisiju koja je razmotrila dostavljeni Elaborat o opravdanosti Instituta za iranistiku.

U radu komisije, pored predstavnika Ministarstva, sudjelovali su i profesori s Filozofskog fakulteta u Sarajevu koji se dugi niz godina bave izučavanjem perzijskog jezika i književnosti. Komisija je na osnovu detaljno proučenog Elaborata dala pozitivnu ocjenu, a Vlada Kantona Sarajevo je na sjednici održanoj 14. decembra 2017. godine donijela odluku o prihvatanju izvještaja Komisije za davanje stručnog mišljenja o opravdanosti osnivanja instituta za iranistiku u Sarajevu, te je dala svoju saglasnost. Na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, koja je održana 31. januara 2018. godine, pored ostalog, našla se i tačka dnevnog reda o osnivanju instituta za iranistiku u Sarajevu.

 AKO STIGNEMO I DO IRANISTIKE, NEKA ONDA I TE IRANISTIKE

U svom obraćanju, ministar za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo Elvir Kazazović kazao je da će osnivanje naučno-istraživačkog instituta omogućiti da se na institucionalan i sistematičan način na jednom mjestu izučavaju različiti aspekti perzijske civilizacije, historije, kulture, umjetnosti i tradicije. On je naglasio da postoji i pisana književna baština Bosne i Hercegovine na perzijskom jeziku, te da su značajni domaći autori pisali na perzijskom jeziku. “Zbog toga se nameće potreba temeljitog naučnog izučavanja te upoznavanja s perzijskim jezikom, kulturom i književnosti. Ne smije se ni zaboraviti činjenica da su neka djela perzijske književnosti s vremenom postala dio književne tradicije Bošnjaka, od kojih je dovoljno istaknuti Mesneviju Dželaluddina Rumija, koja ima dugogodišnju tradiciju izučavanja i tumačenja u BiH. Članovi Komisije, univerzitetski profesori su, obrazlažući društvenu potrebu osnivanja ovakvog instituta, istaknuli da je u okviru postojećih ustanova kao što su Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu i Orijentalni institut Univerziteta u Sarajevu prostor za izučavanje i naučno istraživanje u oblasti iranistike značajno sužen”, naglasio je Kazazović.

Odmah nakon ministra, za riječ se javio zastupnik BPS-a Semir Halilović, koji je, između ostalog, kazao da Bosni treba institut za bosanstvo, a ne za orijentalne kulture. Poslije Halilovića, zastupnik SDP-a Slaviša Šućur podržao je Halilovićev istup, kazavši da, pored postojećih, ne vidi potrebu za osnivanjem novih orijentalnih institucija. Na osnovu ovih dvaju istupa, zastupnici Skupštine KS odlučili su odbiti zahtjev za osnivanje instituta za iranistiku u Sarajevu.

Semir Halilović je u izjavi za magazin Stav izjavio da Skupština Kantona Sarajevo ne treba podržati osnivanje instituta za iranistiku iz prostog razloga što na Filozofskom fakultetu u Sarajevu postoji odsjek za perzijski jezik, postoji i Orijentalni institut u Sarajevu, a postoji i Iranski kulturni centar. “To je više nego dovoljno da se zastupa iranska kultura u Bosni i Hercegovini. Samo osnivanje instituta za iranistiku u trenutku kada BiH ima ozbiljne i duboke, pa malo i traumatične pregovore s Evropskom unijom imalo bi loš prizvuk, ne toliko u njihovom djelovanju nego kod naših komšija i političkih sudionika koji bi u tome definitivno vidjeli adut da nas sataniziraju u krugovima evropske politike.

S druge strane, mislim da bilo kakvo organiziranje te vrste u našoj državi ne treba dozvoljavati zato što se vrlo često ispod toga, kroz humanitarni rad, čak i kroz vjerski i naučni rad nama podvaljivala promjena monolitne vjerske strukture Bosne i Hercegovine. Mislim da tu stvar ne treba širiti u BiH jer nama je dosta međusobnih podjela. Još bi nam samo falilo da se počnemo dijeliti na Irance, Arape itd. Posebno što želim da kažem jeste da sve bosanskohercegovačke državne institucije trebaju podržavati osnivanje bosanskih instituta, osvještavati bosanski narod o bosanskoj kulturi, o bosanskoj historiji, da mi izučavamo naš jezik, našu kulturu, historiju našeg suživota s našim komšijama. Ako uspijemo da to sve apsolviramo i ako stignemo i do iranistike, neka onda i te iranistike, ali bogami je ona podaleko”, naglašava Halilović.

Za Stav je govorio i Slaviša Šućur, zastupnik SDP-a u Skupštini Kantona Sarajevo, koji kaže da u prijedlogu osnivanja ovog instituta nije bilo precizno navedeno ni ko će ga finansirati ni na kakav način, te da se iz svega priloženog nije mogla vidjeti opravdana potreba. “Mi smo inače uveli neku naviku da sve živo prihvatamo, ali se dalo pročitati, na neki način, da oni očekuju da će učestvovati u nekim projektima od kantonalnog budžeta. Po mom mišljenju, mislim da postoji potreba da razmislimo o ovome. Ako već imamo Orijentalni institut, koji pokriva ovu oblast, zbog čega sad formirati nešto sasvim novo? Kompletno obrazloženje nije bilo potpuno jasno ni opravdano. Sam ministar je u svom uvodnom izlaganju na neki način rekao da ni on nije za to i da on to mora iznijeti zato što su formalno ispunjeni uvjeti. Mi smo pitali da li ministar misli da će oni finansirati to vlastitim sredstvima, on nije bio u stanju da odgovori na ovo pitanje jer je implicitno bilo rečeno da očekuju budžetski novac. Eh, zamislite sad novi institut na postojeći Orijentalni, koji već ima tradiciju. Zaista to nije nešto što je meni jasno. Treba podići Orijentalni institut na noge, povećati im kapacitete i osposobiti ih da rade. Daleko mi je logičnije uložiti novac u naš Orijentalni institut”, poručuje Šućur.

Prof. dr. Namir Karahalilović s Katedre za perzijski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu objašnjava kako ga je Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo imenovalo članom Ekspertne komisije za davanje stručnog / ekspertnog mišljenja u vezi s Elaboratom o opravdanosti osnivanja Instituta za iranistiku u Sarajevu, te kako su tokom rada Komisije u razdoblju dužem od jedne godine osnivački akti koje je predočio predlagač pažljivo pregledani, a potom i dorađeni, i u stručnom i u pravnom smislu, prema smjernicama koje je dala Komisija. “Sudeći na osnovu njihove konačne verzije, smatram da su ti dokumenti pripremljeni na korektan i zadovoljavajući način; zbog toga sam, zajedno s ostalim članovima Komisije, dao pozitivno mišljenje o njima i predložio nastavak procedure osnivanja instituta.”

Doc. dr. Munir Drkić s Katedre za perzijski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu kaže da je tokom rada u Komisiji stekao uvid u dati Elaborat, kao i da je on napisan stručno i metodično. “Ukratko, opseg djelovanja predloženog instituta za iranistiku širi je od onoga čime se bave Katedra za perzijski jezik i književnost te saradnici Orijentalnog instituta iz oblasti iranistike. Naime, dvije ustanove čiji je osnivač Kanton Sarajevo usredotočene su na istraživanje perzijskog jezika i književnosti, dok je bilo zamišljeno da ovaj institut, pored odjela za perzijski jezik i književnost, ima i odjel za iransku historiju i odjel za iransku umjetnost. Osim toga, jedan od osnovnih ciljeva osnivanja Odsjeka za orijentalnu filologiju i Orijentalnog instituta u Sarajevu bio je istraživanje pisane baštine Bošnjaka na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, a taj se cilj u znatnoj mjeri kroz konkretna istraživanja i ostvaruje. Međutim, iranistika je čak i u oblasti perzijskog jezika i književnosti mnogo šire područje istraživanja, a nije pokriveno u ovim dvjema institucijama”, pojašnjava Drkić.

On ističe da je najvažnija razlika u samom funkcioniranju predloženog instituta u odnosu na dvije postojeće institucije ta što je on trebao biti finansiran iz izvora koji nemaju veze s budžetom institucija Bosne i Hercegovine, te da je u tom smislu šteta što ova inicijativa nije podržana. “O razlozima za odbijanje ove inicijative mogao bih samo nagađati, dok provjerene informacije zaista nemam, barem ne još uvijek. Budući da se u nauci zaključci donose isključivo na osnovu provjerenih podataka, ne želim iznositi bilo kakav stav o tome. Ipak, iz izjava pojedinih zastupnika u Skupštini KS jasno je da nisu bili dovoljno upućeni u ovu tačku dnevnog reda”, zaključuje Drkić.

OVDJE NEMA NIŠTA SKRIVENO I NIKAKVIH SKRIVENIH MOTIVA

Zgodno je spomenuti da je upravo perzijska književnost kroz historiju iznjedrila neka od najvećih imena unutar cjelokupne svjetske književnosti, poput Firdusija, Rumija, Hafiza, Sadija i brojnih drugih. Tokom prošlog stoljeća književno stvaralaštvo Rumija i Hafiza posebno je aktualizirano na Zapadu, te je perzijski jezik postao nezaobilazna stanica u izučavanju i što boljem razumijevanju djela ovih perzijskih klasika. Upravo zbog toga se umnogome povećao broj instituta u Evropi gdje se proučavaju djela perzijske književnosti. Tako danas u Velikoj Britaniji postoji sedam ovakvih instituta, u Francuskoj tri, u Njemačkoj dva, u Poljskoj dva, kao i u Austriji, Španiji, Norveškoj i brojnim drugim zemljama Evrope.

Sabahudin Šarić, direktor Udruženja za promociju perzijskog jezika i kulture književnosti “Damavand”, tvrdi da su u samim počecima osnivanje instituta ustvari pokrenuli profesori s Filozofskog fakulteta, s Katedre za perzijski jezik. “U to vrijeme, mislim da se radi o 2014. godini, bilo je problematično prebaciti novac iz Irana, neke su dodatne sankcije bile uvođene. Valjda su se profesori bili malo prepali, u to zaista nisam ulazio, ali pitali su ih u banci odakle je novac stigao, o čemu se tu radi, jer se našem Ministarstvu trebalo uplatiti 20 hiljada maraka na ime osnivanja u vidu takse. Ambasada je taj novac trebala uplatiti, sve je bilo legalno jer Ambasada ima pravo uplatiti novac za ovakvu vrstu projekata. Oni su se povukli i odustali, nakon čega me bivši iranski konzul pozvao da ja preuzmem ovaj projekt osnivanja instituta. Procedura je išla u smjeru da se prvo prijedlog o osnivanju instituta preda Ministarstvu, onda Ministarstvo formira komisiju, i to ide u dalju proceduru”, objašnjava Šarić.

Za razloge osnivanja instituta za iranistiku Šarić kaže: “Postoje dva razloga za to. U ratu sam bio teško ranjen, stopostotni sam invalid, pa sam 1996. godine otišao u Iran na liječenje. Onda sam iskoristio priliku pa sam tamo upisao i završio studije. Sada u BiH imate oko tridesetak naših ljudi koji su u Iranu završili studije, a od njih imate četiri ili pet doktora nauka perzijskog jezika i književnosti koji su trenutno nezaposleni. Meni je bio cilj da se napravi institucija na univerzitetskom nivou, jer ja zaista strogo poštujem zakone o naučno-istraživačkoj djelatnosti i da se na njoj zaposle naši doktori nauka. Vidite, mi trenutno imamo sav potreban kadar za taj institut, a ti ljudi su, ponavljam, bez posla. Drugi razlog je to da sam dugo godina proveo u Iranu, tamo sam upoznao utjecajne ljude, imam dobre konekcije te sam uspio stupiti u kontakt s njihovim Ministarstvom za obrazovanje. Oni su podržali ovaj projekt. Uspio sam također stupiti u kontakt s najvećim privatnim univerzitetom u Iranu, koji ima preko 400 fakulteta, a uspio sam stupiti u kontakt i s predsjednikom Upravnog odbora Univerziteta. Svi su oni izrazili spremnost da finansiraju ovaj projekt.”

Šarić naglašava da Bosna ne bi dala nijednu marku za ovaj projekt te da bi se institut legitimno i potpuno otvoreno finansirao, a i da bi imao redovnu kontrolu od strane Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade. “Ja sam Bošnjak i nisam lud da svojoj zemlji i gradu natovarim dodatni teret na budžet. Pazite, Iranci su školovali te ljude i uložili su novac i trud u naše ljude. I njima je interes da upravo ti ljudi promoviraju iransku kulturu, jezik, književnost, historiju, civilizaciju i sve ostalo vezano za Iran. Ovdje nema ništa skriveno i nikakvih skrivenih motiva. Ja sam prije zasjedanja Skupštine Kantona Sarajevo bio otvoren za sva pitanja. Legalista sam i radim u Institutu za ratne zločine i sigurno se ne bih upuštao ni u kakve sumnjive priče, a, na kraju krajeva, sve se može provjeriti i vidjeti da je istina ovo o čemu pričam. Nažalost, prijedlog o osnivanju instituta za iranistiku nije usvojen i Bosna i Hercegovina je time izgubila investiciju između 500 hiljada i milion maraka”, tvrdi Šarić.

Kada je riječ o važnosti perzijske književnosti, njene prisutnosti i utjecaja na bosanskohercegovačke autore tokom proteklih pet stoljeća, dr. Amina Šiljak-Jesenković, uposlenica Orijentalnog instituta, tvrdi da, ako se u potpunosti želi razumjeti poetika bosanskih pjesnika osmanskog perioda, nužno je imati uvid u literaturu na koju su se oni ugledali, na čijem su temelju gradili svoj književni ukus i brusili vlastiti književni talent, odnosno literaturu na koju su u svojim tekstovima referirali i koju su komentirali.

Ona tvrdi da upravo tim svojim uključivim karakterom ova književnost zavrjeđuje svoje mjesto u svjetskoj književnoj baštini, a na našim prostorima, zbog nemogućnosti da se akademski zrelim kadrovima otvori prostor kako bi je na najbolji način predstavili, ljudi koji nemaju stručnih niti znanstvenih kompetencija upuštaju se u prevođenje, komentiranje i valoriziranje ovih djela, pa čak i u ocjenjivanje da bi predstavljanjem ovog segmenta svjetske književne baštine Bošnjaci mogli postati orijentalizirani.

“Orijentalizacija bi bila opasna kao rezultat nadinterpretacije i podinterpretacije otpjevane na dnevnopolitičkoj, ideološkoj matrici nekompetentnih. Vrijeme u kojem živimo, s brojnim medijima, nažalost, na istu razinu postavlja liječnika i nadriliječnika, znanstvenika u perzijskim studijama specijaliziranog za klasičnu tesavvufsku književnost i inženjera koji preko Nikolsonovog prijevoda sebi pripisuje kompetencije za ovakvo prevođenje, turkologa i nogometnog selektora… Također, veliki Goethe nije postao orijentaliziran izučavajući Hafiza. On je bio otvoren spram drugoga, uspostavio dijalog iz kojeg se iznjedrio Istočni divan, koji svjedoči o jednosti umjesto o drugosti, i bio svjetlost u svom vremenu, vremenu kada su se identiteti gradili na predrasudama, mržnji i granicama, vremenu čije bolne posljedice svijet i danas osjeća”, napominje Šiljak-Jesenković.