Usred kršćanskog, plemićkog groblja jedan turski nišan s harfovima i ajetima, uredan, neoštećen, sačuvan u potpunosti kako ga je njegov vlasnik još za svog života prije više od dvjesto godina uredio i dao da se napiše sav taj dragocjeni sadržaj na deset svjetskih jezika

Piše: Šaban GADŽO

Odavno sam imao želju posjetiti mezar oca orijentalistike, historičara Istoka i prevodioca klasičnih istočnih djela s tri orijentalna jezika, osnivača Bečke akademije znanosti i njenog prvog predsjednika, neumornog i nezaboravnog Josepha von Hammera. Još osamdesetih godina prošlog stoljeća čuo sam za njegov neobičan mezar i za ono što je na njemu ispisano, pa želju da to vidim i pročitam nosim već nekoliko decenija. Danas, nakon više od trideset godina, ta mi se želja ispunila, pa sam mogao svojim očima vidjeti i pročitati tu minijaturnu antologiju svjetske poezije, ispisanu na kamenu, na nadgrobnom spomeniku vlastitog groba i ukoričenu istim tim grobom. S dvojicom prijatelja iz Beča (Rijadom i Zemirom), u nedjelju 21. januara 2018. godine, u jutarnjim satima, posjetio sam Hammerov mezar na obližnjem bečkom groblju Weidling u Klosterneuburgu.

Iako jedan stih Šejha Sadija s ovog mezara poručuje:

 O prijatelju, obiđi (moj grob) u proljetno doba, doba behara

Da vidiš zelenilo koje niče iz mog groba, iz moje gline!,

mi smo došli u zimu; puhao je blag vjetar, a pahulje snijega pomiješane sa sitnom kišom nisu nam pravile nikakvu neugodnost niti smo bili uskraćeni za nesvakidašnji duhovni užitak. Mi smo ispunili jedan drugi sadržaj iz stihova na turskom jeziku, ispisan osmanskim pismom na unutarnjoj strani nožnog nišana, a koji glasi:

Ziyaretten murad, ancak duadır

Bugün bana ise, yarın sanadır.

Svrha posjete je samo molitva (za dušu)

Danas meni, sutra tebi.

Sve je ovdje neobično, od forme mezara do njegovog tako bogatog pisanog sadržaja. Usred kršćanskog, plemićkog groblja jedan turski nišan s harfovima i ajetima, uredan, neoštećen, sačuvan u potpunosti kako ga je njegov vlasnik još za svog života prije više od dvjesto godina uredio i dao da se napiše sav taj dragocjeni sadržaj na deset svjetskih jezika (arapski, perzijski, turski, latinski, grčki, francuski, španski, engleski, italijanski i njemački). Osim Šejha Sadija i turskih stihova, u ovu nesvakidašnju, brižljivo skupljanu antologiju uvršteni su: François de Malherbe, Dante, Shakespeare, Pedro Calderón de la Barca i drugi čiji identitet nismo mogli tačno utvrditi. Sve su to stihovi koji govore o smrti, protjecanju vremena i kratkoći života.

A sam je nadgrobni spomenik sivkasto tamni zaobljeni sarkofag s muslimanskim nišanima iznad glave i nogu. Na oba ta nišana, s vanjske i unutarnje strane, ispisani su uobičajeni arapski nadgrobni tekstovi, a po jedan perzijski četverostih s turskim distihom na unutarnjim stranama pisani su harfovima. Na bočnim plohama sarkofaga ispisani su stihovi na latinskom, grčkom, španskom, francuskom i engleskom jeziku. Osim Hammerovog mezara, u istom kompleksu nalazi se mezar njegove žene Karoline i četverogodišnje kćerke Rozalije. Nadgrobni kamen za njegovu kćerku ima oblik pravog bašluka, s dirljivim natpisom koji je za svoju mezimicu odabrao njen brižni otac:

(Rosalie v. Hammer 20. maj 1820. – 20. decembar 1824.)

Es nahm der Himmel sie der sie gegeben.
Als Rose lebte sie – was Rosen leben.

Uzelo ju je Nebo, koje nam je nju i dalo.
Kao Ruža je živjela – onako, kako ruže žive.

A kakav je život ruža, pojasnio je dvjema tercinama Calderonovog soneta koje je uvrstio za svoj mezar:

Jutrom, ruža u cvatu pokazuje svoje pupoljke

Onda, stareći i venući, ona procvjeta;

Usamljeni, njena kolijevka i grob, su jedno.

Tako ljudi gledaju skrivenu zemaljsku sreću:

Umiru i rađaju se u jednome danu;

Za protekle vjekove tek su jedan časak.

Potom, među te ruže slijeće slavuj u distihu na turskom jeziku, ispisanom s unutarnje strane prednjeg nišana:

Bir hoş bülbül geldi cihane

Uçtu ahirete çu-pervane

Lijep slavuj dođe na (ovaj) svijet

Al’ odletje kao leptir na onaj svijet.

Ovdje bi trebalo dovoditi studente da uče šta je to multikultura, tolerancija i suživot, te skupocjene riječi čiji se sadržaj u naše vrijeme licemjerno iskorištava za sitan ovosvjetski šićar. Možda i nema dostojnijeg mjesta za takve riječi od ovih naselja mrtvih, od ove grobne tišine u kojoj se one čitaju unutarnjim čulom, kao hrana dušama koje traže istinu. Posljednji, a možda i prvi Bosanac koji je posjetio ovaj mezar bio je Sarajlija dr. Fehim Bajraktarević prije 55 godina (1963), a mi, eto, poslije toliko godina, proširujemo taj spisak posjetilaca. Inače, njegov mezar i dalje posjećuju, što se vidi na svježe položenom buketu cvijeća, vjerovatno iz novembra 2017, na dan njegove smrti.

Kada se 1979. godine, korektno skraćena, pojavila njegova trotomna Historija turskog/osmanskog carstva u prijevodu dr. Nerkeza Smailagića, bio je to veliki kulturni događaj za sve nas koji smo do tada učili o Turcima iz epske poezije i djela izopačene književne fikcije, gdje su Turci zlonamjerno predstavljani kao divlje pleme zulumćara, haračlija, ubica i siledžija, upravo onako kakvi su drugi bili prema nama (recimo, naše komšije!). S Hammerovom Historijom, prvi put mi vidimo Turke kao civiliziran, kulturan narod, a njihovu carevinu kao svjetsku civilizaciju i opće dobro svekolikog ljudskog roda. On se nije bavio samo osvajačkim pohodima Osmanlija, već je u podrobnoj dokumentiranosti, kako kaže N. Smailagić, obradio sve aspekte života jednog ogromnog i moćnog carstva, po čemu, zaključuje Smailagić, ovo djelo nema premca ni do danas.

Osim ovog, najznačajnijeg Hammerovog djela, posebno treba istaći njegov prijevod Hafizovog Divana (1812) koji će inspirirati 65-godišnjeg Getea da napiše svoj Zapadno-istočni divan. Preveo je, također, i Bakija, po Hammerovom sudu najvećeg turskog pjesnika. Čudesna je njegova “Povijest arapske književnosti od 500. do 1785. g. u 7 svezaka, od kojih svaki ima od 900 do 1.000 stranica, u kojima su obuhvaćeni najbitniji životni i književni podaci o 7.200 arapskih pjesnika i pisaca. Za njegova života štampano je 6 svezaka te obimne povijesti, ali kad je došao do polovine sedme i ujedno posljednje knjige, smrt mu je iz ruke istrgla pero koje je napisalo toliko dragocjenih djela i prevelo bezbroj pjesnika i pisaca islamskog Istoka. S obzirom na to, valja se zaista diviti toj neiscrpnoj stvaralačkoj snazi koja se ni u 82. godini života tog ‘oca orijentalistike’ nije bila umanjila.” (F. Bajraktarević)

Odlazimo s ovog zijareta punih prsa koja se šire toplinom ovih velikih riječi punih mudrosti i pouke, zadovoljni što smo kao Bosanci, muslimani i Bošnjaci bili dio ovog minijaturnog sazviježđa. Odlazeći, ponavljamo stihove Malherbea, ispisane na jednom dijelu sarkofaga: “Smrt je neumoljiva poput nikog drugog; njene su uši gluhe za naše molitve! Uzaludno je naše mrmljanje protiv nje, ona strpljivo čeka na naš red; stoga, željeti ono što Bog želi jedina je znanost i utjeha; i tad ćemo znati ko nas to stavlja na počinak!” Kao što je to znao i ovaj bečki slavuj što doletje na Istok, a potom kada je čuo poziv: Vrati se!, odazva se i odletje u vječnost. Pa šta reći na kraju osim ono što je i sam pokojnik poželio za sebe: Li ruhihi, zikrun džemilun – Njegovoj duši lijep spomen!

Natpisi i stihovi na Hammerovom grobu

ARAPSKI NATPIS IZNAD NOŽNOG NIŠANA

Huve'l-Hayyu
El-merhum ve'l-magfur
El-muhtadžu ila rahmeti
Rabbihi'l-Afuvvi'l-Gafur
Muterdžimu'l-el-sineti's-selaseti
Yusuf Bin Hammer
Li-ruhihi zikrun džemilun

On! Živi!

Upokojeni i pomilovani (= počivši)

koji je upućen na milost

svoga Gospodara koji prašta i oprašta

tumač triju (islamskih) jezika

Josif Hammerov

Duši mu lijep spomen!

DRUGI ARAPSKI NATPIS NA NIŠANU IZNAD GLAVE GLASI

Huve'l-Baki

Kullu nefsin zaikatu'l-mevt. (sura Ankebut, 57. ajet)

İnna Lillahi ve İnna ileyhi radžiun. ( sura Bekara, 156. ajet)

Kullu'n-nasin seyemut

Kullu mulkin seyefut

Leyse hayatun sermeden ilellezi la-yemut

On je Vječan!

Svaka duša okuša smrt!

Mi smo Božiji i Njemu se vraćamo.

Svi ljudi će umrijeti

Svaka vlast je prolazna

Život nije vječit

Osim Onoga koji ne umire (nikad)!

PERZIJSKI STIHOVI IZ SADIJEVA “BOSTANA”

Po (raznim) krajevima svijeta mnogo sam hodio

Sa svakim se družio i dane života provodio

U svakom kutu (svijeta) neku korist našao

Sa svakog gumna pokoji klas žita pobrao.

STIHOVI IZ SADIJEVA “ĐULISTANA”

Oh, svaki put kad je u vrtu sve zelenilo

Kako je to mome srcu godilo

O prijatelju, obiđi (moj grob) u proljetno doba (doba behara)

Da vidiš zelenilo koje niče iz mog groba (moje gline).

Napomena: Svi prevodi s arapskog, perzijskog i turskog dati su prema dr. F. Bajraktareviću. (Š. G.)